MISTERIJE

Latinoameričke neobičnosti: Kultovi (1.dio)

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Od završetka Drugog svjetskog rata, Latinska Amerika je postala svojevrsno igralište kriptokracije. U ovoj regiji svijeta se već više od pola stoljeća nalazi izobilje kultova, medicinskih eksperimenata, NLO-a, droge, nacističkih ratnih kriminalaca i sličnih stvari. Veliki razlog tome jest izolacija mnogih dijelova Latinske Amerike uz blizinu SAD-a.

Novi svijet“, relativno izoliran u odnosu na Stari, je održavao neke drevne religijske prakse sve do dolaska Španjolaca. Čak su se i tada drevni rituali domorodaca, poput onih koji su uključivali entheogene, nastavili prakticirati među izoliranim plemenima sve do modernih vremena. U ovu su kašu kasnije dodane afričke narodne tradicije zahvaljujući trgovini robljem uz dodatak katoličkog misticizma i europskog okultizma. Neke nacije su još raznolikije – npr. Brazil ima najveću japansku populaciju izvan Japana, a naravno da ih je slijedila i njihova vjerska praksa.

U ovaj bućkuriš su u svjetlu Drugog svjetskog rata ušli čarobnjaci američke obavještajne službe i njihovi europski saveznici, uključujući i naciste. Npr. naš stari prijatelj Andrija Puharich, kada nije bio zaokupljen razvijanjem kemijskog i ELF oružja za američku vojsku ili kontaktiranjem Devetorke za neke vrlo aristokratske obitelji, uspio je 50 – ih i 60 – ih godina napraviti nekoliko hodočašća u Latinsku Ameriku. Tijekom prvog posjeta, 1956. godine, Puharicha je pratio Nizozemac Peter Hurkos i zagonetni izumitelj, paranormalni entuzijast i moguće američko obavještajno sredstvo, Arthur Young. Hurkos je posjet opisao kao arheološki projekt, ali mnogi vjeruju da su ti ljudi u stvari tražili kultove gljiva koji su inspirirali neke od R.G. Wassonovih teorija o ulozi čarobne gljive u religiji. I sam Puharich će nekoliko godina kasnije postati autor knjige o čarobnoj gljivi naziva „Sveta gljiva“.

Puharich se 1962. god. ponovo našao u Latinskoj Americi, ovoga puta u Brazilu, istražujući tvrdnje „psihičkog kirurga“ Ariga. Iste se godine u Brazilu nalazio zloglasni nacistički ratni zločinac Joseph „anđeo smrti“ Mengele, „liječnik“ iz Auschwitza, koji je živio nedaleko od Sao Paula. Ondje su se nalazili mnogi drugi nacisti jer je to bila jedna od njihovih glavnih destinacija. Mengele je prije toga živio u Argentini, blizu Adolfa Eichmanna, sve dok bivši organizator Holokausta nije uhićen 1960. godine. Drugi nacisti su bili bolje sreće, kao što je Klaus Barbie, „mesar iz Lyona“, koji se u Boliviji ustoličio kao sredstvo američke obavještajne službe, pukovnik u aparatu bolivijske obavještajne službe, švercer oružja i eventualni narko boss.

Čak će se i grana zloglasne UMMO prijevare kasnih 70 – ih pojaviti u Argentini, djelujući iz objekata specijaliziranih za lijekove protiv raka koje otkriva „visoko sofisticiranom elektroničkom opremom“. Zanimljivo, znanstvenici poput Jacquesa Valle, su tvrdili da je UMMO prijevara, koja je uglavnom nastavljana u Španjolskoj i Francuskoj, a temeljena je na kratkoj priči naziva „Tlön, Uqbar, Orbis Tertius“ koju je napisao legendarni argentinski pisac Jorge Luis Borges. Bez obzira na to, ostavština NLO – a u Južnoj Americi je svakako najbizarnija. Još se jedna zanimljivost počela pojavljivati na određenim mjestima Latinske Amerike početkom 60 – ih: Samoodrživa zajednica, obično sastavljena od Amerikanaca ili Europljana, često opisivana kao „utopijski“ ili „poljoprivredni“ eksperimenti uz bizarne „vjerske“ programe. Štoviše, mnoge od tih zajednica su se spretno pojavljivale u zemljama koje se smatralo ključnima u hladnoratovskoj borbi između SAD – a i SSSR – a.

Najpoznatija od tih zajednica je bio Jonestown u Gvajani, Južna Amerika, a sa njom je usko vezana bila i zajednica Hilltown. Gvajana je bila država koja će, djelomično zbog blizine Brazila, postati ključni dio CIA – inog hladnoratovskog plana u Južnoj Americi.

Uz hladni rat i kubansku revoluciju na sjeveru, SAD su apsolutno odlučile da ne dopuste još jedan pad domino kocke u Karibima. Zbog toga su ušle u borbu za vlast u opskurnoj Gvajani. Afro–gvajanski odvjetnik, obrazovan u Velikoj Britaniji, imena Linden Forbes Burnham, je držao oportunističkiju stranu od doktriniranog Cheddija Jagana, Istočnoindijca educiranog u Americi, čije simpatije prema Rusima nisu bile skrivane. Kada je CIA ubrizgala milijun dolara u sindikate kako bi financirala ulične nemire, stvoreno je dovoljno unutarnje nestabilnosti da Forbes Burnham 1964. godine sruši Jagana. Burnham je postao premijer, a zemlja je postala poznata kao Kooperativna Republika Gvajana. Na iznenađenje CIA – e, ona je krenula socijalističkom stazom nacionalizirajući većinu izvora, uključujući šećer, rižu i boksit, čiji je svjetski četvrti po veličini proizvođač…“

(Gavran, Tim Reiterman, str. 272 – 273)

Jonestown

Novinar Reiterman je, u svojoj biografiji Jim Jonesa, pokušao gvajanskog premjera prikazati kao nekog tko je izdao CIA – u. Možda je to bila i istina, ali Burnham će stvarati čudne saveze s američkim „svetim ljudima“ na sumnjivim misijama koje će postati bitne za njegov režim ostanka na vlasti. Naravno da je jedan od tih „svetih ljudi“ bio Jones, a drugi David Hill, osnivač već spomenute zajednice Hilltown.

„U samoj Gvajani, južno od Mathew’s Bridgea, nalazi se zajednica Hilltown, nazvana po vjerskom vođi rabinu Hillu. Hill je koristio imena Abraham Izrael i rabin Emmanuel Washington. Hilltown je osnovan otprilike u isto vrijeme kao i Jonestown slijedom odlaska Davida Hilla koji je u Clevelandu bio poznat kao bjegunac od američkih sudova. Hill je upravljao „željeznom rukom“ nad 8000 crnaca iz Gvajane i Amerike koji su vjerovali da su Izgubljeno pleme Izraela i pravi Židovi biblijskog proročanstva koji su korišteni kao snažni vojnici i „unutarnji plaćenici“ kako bi osigurali Burnhamov izbor. Ljudima iz Hilltowna je bilo dopušteno da očiste Jonestown od cipela i neiskorištenog oružja za opskrbu Gvajane. Hill kaže da bi, po njegovoj naredbi, sljedbenici rado izvršili samoubojstvo…“

(Tajna i prešućivanje, John Judge, str. 141 – 142)

Kuća Izraela je na kraju u Gvajani pala u nemilost, ali ne prije više od desetljeća terora nanesenog naciji. Ona je bila instrument održavanja Burnhamovog režima. U Čileu će slična utopijska zajednica biti pozvana u službu zloglasnog Pinochetovog režima nakon prvog demokratski izabranog marksističkog predsjednika u Latinskoj Americi, Salvadora Allende, koji je ubijen tijekom vojnog udara ranih 70 – ih. Ova je zajednica bila poznata kao Colonia Dignidad. Opisana je kao poljoprivredni eksperiment, baš poput Johnstowna.

Stilizirana medicinska sestra s dvoje djece je bio logo korišten u Koloniji dostojanstva (slika: The Washington Post)

„Paul Schäffer je bio jedan od osnivača Kolonije Pravednosti i bio je njezin jedini vođa. Schäffer je 1941. god. pobjegao iz Njemačke zbog optužbi za seksualno zlostavljanje djece, što ga nije spriječilo da sa sobom povede grupu obitelji od oko 60 „plavokosih i plavookih doseljenika“…što je uključivalo i djecu koja su prijevarom dovedena u Čile nakon što ih se razdvojilo od njihovih obitelji u Njemačkoj. Njegovo je stado došlo iz grada Siegburga gdje je Schaffer tvrdio da je psiholog i gdje je vodio omladinski dom u kojem su se navodno odvijala seksualna zlostavljanja. On je također bio vođa sekte Krstitelja, kupio je stari ranč zvan El Lavadero, udaljen oko 250 km južno od Santiaga i brzo ga pretvorio u model zajednice poznat kao Colonija Dignidad ili „Kolonija dostojanstva“.

Stanovništvo kolonije je na kraju poraslo na oko 350 ljudi (oko 250 odraslih i 100 djece). Prema izvješćima u čileanskom i njemačkom tisku, spolovi su rigorozno odvojeni, a seksualni odnosi zabranjeni. S obzirom na seksualnu prohibiciju, jedini način povećanja populacije kolonije je bio uvoz djece iz Njemačke. Njemačke su vlasti istraživale optužbe da je nestalo 30 – 40 djece koja su završila u Koloniji. Zbog toga su optužbe za zlostavljanje djece i međunarodnu otmicu djece izravnate u ovoj udaljenoj kultnoj zajednici od strane očevidaca, bjegunaca i odgovornih članova zapadnonjemačke i čileanske vlade. Paralele između Colonie Dignidad i priče koje su ispričali „preživjeli iz sotonskih kultova“ su čak i snažnije.

Umjesto španjolskog jezika, koristio se samo njemački i engleski. Norma je bilo četrnaestsatno radno vrijeme, a nošena je staromodna odjeća iz 1940 – ih. U Koloniji nisu bili dozvoljeni televizija, radio ili novine. Osnovana je besplatna klinika, a imali su i svoju vlastitu tvornicu za obradu mesa, elektranu i aerodrom. Do 1985. godine su čak otvorili i vlastiti restoran na Pan America autocesti.“

(Grješni savez, Peter Levenda, str. 313 – 314)

Čak i prije vojnog udara, koji je srušio Allendeov režim, čudne su tvrdnje okruživale Koloniju (osim otmica djece i seksualnog zlostavljanja):

„…1966. godine na površinu je izbila prva od mnogih optužbi protiv Schäfera i Kolonije kada je Wolfgang Muller pobjegao „psima čuvarima, elektroničkim alarmima i dvometarskoj žičanoj ogradi kako bi opisao život u Koloniji: Muller, koji je iz Njemačke doveden u dobi od šesnaest godina, je tvrdio da je bio prisiljen na robovski rad u Koloniji, premlaćivan i seksualno zlostavljan od strane Schäfera u Njemačkoj kada je imao dvanaest godina. Jedna od Mullerovih zanimljivijih tvrdnji jest njegovo inzistiranje da mu je Schäfer dao „droge koje mijenjaju memoriju“ kada se Muller pokušao pobuniti ili otkriti detalje svojeg zlostavljanja. Također se žalio na liječenje elektrošokovima koje su provodili logorski liječnici. Nakon bijega je završio u zapadnonjemačkom veleposlanstvu u Santiagu, a danas živi u toj zemlji pod lažnim imenom još uvijek se bojeći za svoj život.“

(Ibid, str. 315)

(nastavit će se)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (2.dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (3.dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (4.dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (5.dio)

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.