PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 4.dio

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Znanost je tijekom posljednjeg stoljeća rezultirala nevjerojatnim medicinskim dostignućima, ali ako postoji samo jedna stvar koju smo iz toga naučili to je da zbog kliničkih pokusa koji uključuju živa ljudska bića ovi pokusi možda i nisu etični. Eksperimenti nad ljudima ne moraju nužno biti vježbanje okrutnosti, ali mi nismo niti jedno stoljeće udaljeni od nekih od najtužnijih činova.

Čovječanstvo nastavlja marširati kroz godine svojeg postojanja, vezano uz linearni proces vremena. Svaki realan, pošten pogled na put kojeg smo prošli može biti zastrašujuć jednako kao i čudesan. Naša je kolektivna povijest ispunjena zločinima od kojih se ne možemo odvojiti bez ponovnog guranja glave u pijesak.

UPOZORENJE: Ono što slijedi jest zaista šokantno. To su informacije koje vam medicinske udruge, proizvođači lijekova ili večernje novosti ne pružaju. Nikada vam nije rečena istina o konvencionalnoj medicini u javnim školama ili na fakultetu. To je mračna tajna medicinskog sustava, a nakon što pročitate istinite priče o kojima ćemo pisati u nekoliko nastavaka, nikada više nećete vjerovati farmaceutskim tvrtkama. Pisat ćemo o njima ne kao o obliku zabave nego u obliku surovog upozorenja na ono što bi se moglo dogoditi vama ili vašoj djeci. Priče i slike su veoma uznemirujuće i nastavljate uz vlastiti rizik.

(1969.) Dr. Donald MacArthur je od zamjenika direktora za istraživanje i tehnologiju američkog ministarstva obrane zatražio 10 milijuna $ za razvoj sintetičkog biološkog agensa koji bi bio otporan na „imunološke i terapeutske procese o kojima ovisi kako bi održao slobodu od infektivnih bolesti“. Sredstva su odobrena godinu dana kasnije. Vjeruje se da je ovo istraživanje nehotice stvorilo HIV virus koji uzrokuje AIDS.

(1971.) Sveučilište Stanford provodi Standfordski eksperiment kako bi se proučila psihologija zatvorskog života. (detalje o ovom eksperimentu možete pročitati ovdje)

(1972.) U studiji koju su sponzorirale američke zračne snage, dr. Armedeo Marrazzi daje LSD mentalno zaostalim pacijentima na Sveučilištu instituta za psihijatriju Missouri i Sveučilištu bolnice Minnesota kako bi proučavao „jačinu ega“.

(1977.) Kennedy saslušanje pokreće proces ka Izvršnoj naredbi 12333 koja obavještajnim službama zabranjuje eksperimentiranje nad ljudima bez informiranog pristanka.

(1978.) Centar za kontrolu bolesti u New Yorku započinje pokuse s eksperimentalnim cjepivima protiv hepatitisa B. Kao subjekti istraživanja su se posebice tražili muškarci homoseksualnih sklonosti. Profesor Wolf Szmuness, sa Kolumbijske sveučilišne škole za javno zdravstvo, je napravio zarazni serum iz skupnih krvnih seruma hepatitisom zaraženih homoseksualaca i zatim ga nastavio razvijati na čimpanzama, jedinim životinjama osjetljivim na hepatitis B što je kasnije dovelo do teorije da je HIV nastao u čimpanzama i da se kasnije prenio na ljude putem cjepiva.

Nekoliko mjeseci nakon što je 1083 homoseksualaca primilo ovo cjepivo, liječnici u New Yorku su počeli primjećivati slučajeve Kaposijevog sarkoma, Mycroplasma penetransa i novog soja virusa herpesa u newyorkškoj homoseksualnoj zajednici. To su bolesti koje se inače ne viđaju među mladim ljudima, ali koje će kasnije postati zajedničke oportunističke bolesti povezane s AIDS-om.

Do 1980. god će 20% sudionika ovog istraživanja biti HIV pozitivno.

(1979.) Nacionalni odbor za zaštitu ljudskih prava od biomedicinskih i bihevioralnih istraživanja izdaje Belmont izvješće koje postavlja temelje za istraživačke eksperimente nad ljudima. Ovo izvješće nalaže da znanstvenici slijede tri osnovna načela:

  1. Poštovanje subjekta kao autonomne osobe i zaštita osoba ograničenih sposobnosti za neovisnost (kao što su djeca)
  2. Ne učiniti štetu
  3. Pravedno biranje ispitanika – osiguravanje da cilj istraživanja nije određena skupina samo zbog svoje dostupnosti i mogućnosti manipulacije nego iz razloga koji su izravno povezani s testovima

(1980.) Na stotine Haićanaca, zatvorenih u logorima u Miamiju i Portoriku, razvija ginekomaziju nakon zaprimanja „hormonalnih“ injekcija od strane američkih liječnika. Ginekomazija je bolest koja uzrokuje rast dojki kod odraslih muškaraca.

(1981.) Fidel Castro okrivljuje CIA-u zbog izbijanja denga groznice na Kubi. Groznica je ubila 188 osoba, uključujući 88 djece. Sedam godina kasnije kubanski vođa u egzilu, Eduardo Arocena, priznaje da je 1980. god na Kubu donio „neke bakterije“.

(1981.-1996.) U Fred Hutchinson centru za rak („Hutch“) pokreće se Protokol 126 nad pacijentima oboljelima od leukemije. Hutch je posebno poznat po transplantacijama koštane srži kojih danas izvodi i do 450 godišnje. Ova se vrsta liječenja leukemije smatra posljednjom nadom za oboljele, ali 25% pacijenata kojima se koštana srž uspješno presadi završi ponovnim vraćanjem bolesti jer se često razvija bolest naziva „presadak protiv domaćina“ (GVHD). Razlog tome su T-stanice koje se nalaze u donatorovoj koštanoj srži, a koje kasnije kod primatelja uzrokuju probleme.

Tri liječnika s Hutch bolnice su 1981. god smatrala da bi se pojava GVHD-a mogla izbjeći ako uspiju ubiti T-stanice donatora. Tvrdili su da su sva prethodna istraživanja provedena nad životinjama bila uspješna, što je bila laž. Pacijentima je pružen formular kojeg su trebali potpisati prije „liječenja“ u kojem se prihvaća potreba za drugom transplantacijom u slučaju odbacivanja ili neuspjele transplantacije. Ova je tvrdnja ostavljala dojam da bi drugo presađivanje bilo uz minimalan rizik, dok je u stvari 95% drugih po redu transplantacija u stvari fatalno. Istraživači su također imali financijski interes kod provođenja eksperimenta.

U siječnju 1984. god izvješteno je o prvim smrtima uzrokovanim propalim transplantacijama (odbacivanje koštane srži donatora od strane imunološkog sustava primatelja). Uobičajeni postotak neuspjeha pri transplantaciji među braćom i sestrama iznosi 1% dok je u konačnici stopa neuspjeha tijekom eksperimenta u Centru iznosila 35%. Unatoč lošim rezultatima, eksperiment se i dalje nastavljao.

Na kraju je 15 pacijenata ponovo oboljelo od raka (to je bilo 100%  onih čije su transplantacije bile uspješne), a cjelokupna stopa neuspjeha eksperimenta je na kraju iznosila 24% što je 24 puta više od prosjeka. 20 njih je umrlo zbog zatajenja presatka, a od 82 pacijenta koji sudjelovali u Protokolu 126, samo dvoje je danas živo.

(1988.-2001.) Uprava New Yorka za dječju službu počinje dozvoljavati da se djeca koja žive u dvadesetak dječjih domova koriste pri testiranju eksperimentalnih lijekova protiv AIDS-a koje su sponzorirali Nacionalni instituti za zdravstvo (NIH). Ta su djeca – 465 njih – iskusila ozbiljne nuspojave koje su uključivale nemogućnost hodanja, proljeve, povraćanje, otečene zglobove i grčeve. Zaposlenici dječjih domova nisu bili svjesni da su djeci davani eksperimentalni umjesto standardnih lijekova protiv AIDS-a.

(1990.) SAD šalje 1,7 milijuna pripadnika oružanih snaga u Zaljevski rat („Pustinjska oluja“). Naređeno je više od 400 000 vojnika da prihvate eksperimentalni lijek za živce naziva piridostigmin za kojeg se vjeruje da je kasnije uzrokovao Sindrom zaljevskog rata čiji su simptomi varirali od kožnih bolesti, neuroloških poremećaja, inkontinencije do nekontroliranog slinjenja i problema s vidom. (1996. god je Ministarstvo obrane priznalo da su vojnici koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu bili izloženi kemijskim sredstvima, međutim 33% svih vojnih osoba koji su bolovali od Sindroma nisu nikada napustili SAD što je diskreditiralo popularno uvjerenje da su ovi simptomi posljedica izloženosti iračkom kemijskom oružju)

Iste godine Centar za borbu protiv raka i Kaiser Farmaceutika ubrizgavaju 1500 šestomjesečnim bebama eksperimentalno cjepivo protiv ospica koje nije licencirano za korištenje u SAD-u. Rizik je bio utoliko veći jer djeca mlađa od godine dana nemaju adekvatnu količinu mijelina oko svojih živaca što je rezultiralo oštećenjem razvoja nervnog sustava zbog cjepiva. Centar kasnije priznaje da roditelji nisu bili obaviješteni da je cjepivo eksperimentalno.

(1992.) Psihijatrijski institut sveučilišta Columbia u New Yorku i Medicinska škola Mount Sinai daju 10 miligrama fenfluramina 100 afričko-američke i latino djece u dobi između 6 i 10 godina, po kilogramu tjelesne težine kako bi testirali teoriju da su niske doze serotonina povezane s nasilnim ili agresivnim ponašanjem. Svaki je od sudionika dobio po 125$ uključujući i poklon bon za igračke u vrijednosti od 25$.

(1994.) U dvostruko slijepom eksperimentu u Newyorkškoj VA bolnici, istraživači oduzimaju lijekove 23 psihičkih bolesnika na 30 dana. Šestorici šizofreničara su tada dani placebo, a 17 njih je davan 0,5 mg/kg amfetamina nakon čega su uslijedila PET skeniranja u laboratorijima Brookhaven. Prema istraživačima, svrha eksperimenta je bila „konkretna procjena metaboličkih učinaka kod ispitanika s različitim stupnjevima amfetaminima induciranih psihotičnih pogoršanja“. Jedan od pacijenata je izvršio samoubojstvo.

(1995.) Američki odjel za energiju (DOE) objavljuje Pokuse zračenja nad ljudima gdje se navodi 150 plus dodatnih 275 eksperimenata zračenja provedenih od strane DOE i Komisije za atomsku energiju u razdoblju između 1940-ih i 1970-ih godina.

(1997.) Istraživači daju 26 veterana u VA bolnici kemikaliju naziva johimibin kako bi namjerno inducirali PTSP.

(1999.) Devetomjesečni Gage Stevens umire nakon što mu je ubrizgano 37 trilijuna čestica adenovirusa u eksperimentu genske terapije na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

(2000.) Ministarstvo obrane počinje deklasificiranje evidencije Projekta 112, uključujući SHAD, i lociranje i pomaganje braniteljima koji su bili izloženi životu s otrovima i kemijskim sredstvima u sklopu tog projekta. Do tada su mnogi od njih umrli.

(2002.) Predsjednik Bush potpisuje zakon Najbolja farmaceutika za djecu koji ponovno odobrava odredbu Modernizacije FDA i Zakona o odgovornosti iz 1997. god za poboljšanje sigurnosti i učinkovitosti lijekova za djecu. To i dalje potiče farmaceutske tvrtke da obavljaju pedijatrijska istraživanja nad patentiranim lijekovima koji se koriste u pedijatriji, ali nisu označeni za tu uporabu, proširujući tako svoj tržišni ekskluzivitet. Ovaj zakon ovlašćuje ispitivanje nepatentiranih lijekova od strane Savezne vlade ili drugih subjekata sa iskustvom pri obavljanju pedijatrijskih kliničkih istraživanja.

Ovdje završava ova kronologija eksperimenata nad ljudima, ali završava samo popis ponekih  jer je većina njih zataškana ili su dokazi uništeni. Nismo bili u mogućnosti navesti sve izvođene eksperimente, ali u ovoj seriji tekstova smo vam pokušali približiti i pomoći da steknete uvid u raširenost, neetičnost i zastrašujuću stranu medicinskog i farmaceutskog eksperimetiranja

Medicinska su istraživanja važna u današnjem svijetu, ali je također važno da se ona provode na etički i otvoren način. Mnogi su ljudi spremni riskirati u korist drugih, no oni bi trebali biti upoznati sa stvarnim rizicima prihvaćanja. U suprotnom je riječ o padanju u istu zamku arogancije koja je na kraju uništila doktora Frankensteina u poznatoj knjizi Mary Shelly i o stvaranju dodatne ljudske patnje umjesto njezinog ublažavanja.

(KRAJ)

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 1.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 2.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 3.dio