Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Mnogi manje sretni politički zatvorenici Pinochetovog režima su pronašli svoje mjesto u ovom plodnom okruženju zlostavljanja djece, droga koje mijenjaju memoriju i liječenja elektrošokovima. Primarna veza između Colonie Dignidad i Pinochetovog režima bio je CIA-in agent Michael Townley koji je služio kao član čileanske tajne policije kako bi pomogao planirati vojni udar koji je svrgnuo Allendea.

On je bio član Patria y Libertad i vezan uz desničarske terorističke skupine, a pridonio je razvoju programa za ispitivanje u Koloniji. Townley je u čileanskoj vojsci dobio čin majora te se zajedno s pukovnikom Pedrom Espinosom i čileanskom Tajnom policijom (DINA) povezao s Patria y Libertad kako bi stvorili ozračje terora u državi koje pogoduje vojnom udaru.

„Međutim, uz udar je Kolonija dobila priliku da testira svoje elektroškove i terapije narkoticima. Townley i agenti DINA-e su upravljali Kolonijom, kako u Parralu tako i u uredu Kolonije u Santiagu. Dok je DINA svoje veze sa agentima održavala kroz radio vezu Kolonije, Townley je pomogao pri osmišljavanju posebno opremljenih ćelija za ispitivanja. To su bile malene, zvučno izolirane sobe izgrađene pod zemljom u koje ne samo da su ‘politički zatvorenici’ odvođeni zbog trenutnog ispitivanja nego su služile u svrhu razvijanja novih metoda mučenja.“

(ibid, str 317-320)

Prvo bi se svaki zatvorenik podrobno ispitao kako bi se dobile informacije koje su se ticale njihove osobnosti kako bi se nakon toga mogla razviti prikladna metoda mučenja i ispitivačka shema. Ovaj individualizirani pristup je ispitivaču omogućavao da fino prilagodi proceduru mučenja kako bi se žrtva predala što prije i što potpunije.

Prema UN-ovom izvješću, zatočenicima  Kolonije su platnenim vrećama pokrivane glave i odvođeni su u te podzemne ćelije gdje su podvrgnuti bombardiranju elektrošokovima uz dodatak zvučnika i mikrofona. Kolonijine tehnike ispitivanja sadrže dijelove Gitma i 1984 uz dodatak CIA-inih eksperimenata iz različitih MKUltra projekata.

Gitmo

Naravno, ne iznenađuje činjenica da je Paul Schäfer bio bivši nacist koji je zadržao veze s nekim od najozloglašenijih ratnih zločinaca koji su se skrivali u Južnoj Americi. Vjeruje se da je Josef Mengele bio čest gost Kolonije. Svakako bi se njegova „stručnost“ i iskustvo iz prve ruke u „poboljšanim“ metodama ispitivanja ondje znali cijeniti. Mengele i Michael Townley bi zasigurno započeli zanimljiv razgovor.

Paul Schafer je 1997. god istjeran iz Čilea kada su ga napokon dostignule optužbe za zlostavljanje djece. 2005. god je uhapšen u Argentini i izručen Čileu gdje je osuđen na 20  godina zatvora. Brzo nakon njegovog uhićenja, izvršena je racija u Koloniji gdje su otkrivene velike količine oružja što je uključivalo mitraljeze, raketne bacače, pa čak i tenk. Koloniju su 2005. god preuzele čileanske vlasti.

Ma koliko god zgodno bilo to što su Schafer i Kolonija napokon ugašeni, istraživači su procijenili da je Colonia Dignidad bila samo jedan od sličnih logora u Južnoj Americi. Navodno je postojalo još jedno takvo mjesto u Pisagua-i, Čile. Danas je poznato da se na tom mjestu nalazila neka vrsta zatvoreničkog logora.

Sličnosti između Kolonije i Hilltowna su također nevjerojatne. To su bile komune u kojima su se nalazili sljedbenici iz stranih zemalja koje je pogonila doktrina o rasnoj superiornosti i koje su bile uključene u sigurnosne aparate dviju nacija. Čini se da je glavna razlika bila u tome što je Hilltown, s više od 8000 stanovnika, bio više usmjeren ka paravojnom djelovanju dok se Kolonija više posvetila „obavještajnom“ radu. A to nas dovodi do Jonestowna.

Jim Jones

Sve je započelo u Indijani ranih 50-ih godina prošlog stoljeća. Jim Jones je tada napokon otkrio svoj pravi poziv: bio je ministrant u Somerset metodističkoj crkvi u Indianapolisu. Počeo je propovijedati evanđelje o rasnoj toleranciji što zajednica bijelaca nije prihvatila. On je bio vrlo karizmatičan govornik koji je u svoje propovijedi dodavao popriličnu količinu opsjenarstva: liječio je bolesne u maniri lažnih iscjelitelja vjerom koji uklanjaju kancerogene izrasline hipnozom, vikanjem biblijskih izraza i velikodušnim korištenjem pilećih jetara kao „tumora“ koja bi bila otkrivena baš u pravi tren kao „lijek“.

S vremenom je Jones izbačen iz Somerseta, ali šteta je već bila učinjena. On je tek mnogo kasnije  službeno zaređen u službu, ali je zadobio sljedbenike diljem južne Indiane i Ohia. Uskoro je napustio klasično Kršćanstvo i otvoreno propovijedao marksističku doktrinu koju je prozvao „religioznim komunizmom“. Jones se počeo probijati tek nakon puta u Brazil ranih 60-ih (što se dogodilo u vrijeme kada je Andrija Puharich ondje ispitivao Ariga, „psihičkog kirurga“, a Josef Mengele se odmarao blizu Sao Paula).

Nakon službenog povratka u SAD, Jones se uskoro zaredio kao svećenik i počeo otvarati ustanove kao što je Peoples Temple, prvo u Indiani, a zatim u Ukiahu, Kalifornija. Do 1968. god su događanja u Peoples Temple-u postala poprilično sablasna. Biblija je zamijenjena Jonesovim političkim oratorijem. Stanovnici Ukiah-a su počeli brinuti zbog čudnog propovjednika sa pilotskim naočalama koji je koji je svoje propovijedi začinjavao odvratnostima, a teologiju Marksom. Bijeli članovi zajednice Ukiaha su se također brinuli zbog sve većeg broja crnaca koji su se priključili Peoples Temple-u što je uzrokovalo kulturalnu distorziju u tom gradu. Jones je počeo tražiti novi dom, a to će kasnije postati San Francisco.

U međuvremenu je uspio privući neke od svojih najvažnijih članova (i branitelja), a postao je čvrsto upleten u zdravstvenu industriju i kalifornijsku politiku. Jones je sebe i svoju crkvu ustoličio ranih 70-ih.

„I dok je sve više i više sljedbenika svoje životne ušteđevine, čekove i povrate poreza poklanjalo Peoples Temple-u, crkva je postajala sve bogatija. Jones je, bojeći se racističkog zazora u Ukiahu, svoju pastvu preselio prvo u Orlando, a zatim 1972. god u San Francisco u staru sinagogu u ulici Geary. Do tada je već postao neka vrsta političke moći u državi. Bio je nadzornik velike porote okruga Mendocino, a jedan od njegovih najboljih pomoćnika, Timothy Stoen, je bio pomoćnik okružnog tužitelja. To je značilo da je Peoples Temple predstavljao moć velike porote i ureda tužioca što je bila snažna kombinacija iako nije jasno da li se ta moć doista i koristila.“

(ibid, str 191-192)

Jones će s vremenom biti dodijeljen Vijeću za ljudska prava u San Francisu, a 1977. god. je dijelio stol s prvom damom Rosalynn Carter na večeri Demokratskog nacionalnog skupa nakon što se prethodno susreo s tranzicijskim timom izabranog predsjednika Jimmya Cartera i potpredsjednika Waltera Mondalea.

Temple je postao gromobran za kontroverzije, djelomično zbog optužbi bivših članova za premlaćivanja, otmice, seksualno zlostavljanje, pa čak i tajanstvene smrti bivših članova. Jedan od najuobičajenijih oblika zlostavljanja, koje je Jones koristio pri discipliniranju članova, su bili takozvani „boksački mečevi“.

„Ti su mečevi uvedeni zbog djece kao svojevrsni oblik zabave. Prevladavali su smijeh i raspoloženje kada bi lutajuće dijete bilo suprotstavljeno protiv jačeg protivnika koji je trebao pobijediti. Neki su od njih imali pet godina. Ako bi pogrešno dijete pobijedilo, u arenu bi bio pozvan još jači protivnik sve dok dijete ne bi naučilo lekciju.

Naredni je korak bio uvođenje odraslih u mečeve. Brutalnost je postala ozbiljna kada bi odrasle osobe odbacile rukavice i počeli se ozbiljno tući. Osoba koja je bila dovoljno glupa da se bori, bila bi suočena sa sve boljim i većim protivnicima sve dok ne bi bila poražena. Ukoliko se odbila boriti, bila bi ismijana i svejedno pretučena. Svaki je udarac nosio poruku: ne može se boriti protiv ‘kolektivne volje’, Volje Oca.

Borba je uvjetovala da ljudi vjeruju da će pobijediti ako se bore za crkvu, a da će izgubiti ako se bore protiv nje. Jones je svoju psiho dramu opravdavao riječima da je društvo ispunjeno teškim uvjetima i da ljudi trebaju biti robusni i sposobni za samoobranu. No ipak, to je bio produžetak katarze gdje se fizička bol dodavala psihološkoj. Kroz tjelesno je kažnjavanje Jones istodobno mogao ojačati unutarnji red, odmjeriti pravdu i indoktrinirati ljude.“

(Gavran, Tim Reiterman, str 259-260)

Sve u svemu, boksački su mečevi bili relativno blagi u odnosu na seksualno zlostavljanje koje je Jones provodio nad svojim ključnim članovima. Sâm Jones je bio biseksualac, pa su i muškarci i žene podjednako služili. Meta Jonesove seksualne politike je najčešće bio Odbor za planiranje (većinom bjelački unutarnji krug Peoples Temple-a).

Jones bi kontrolirao seksualni život članova Peoples Temple-a i dogovarao bi brakove među parovima kojima je zabranjivan seksualni odnos. Zahtijevao je da se žene javno žale na nedostatak seksualnih djelovanja svojih muževa dok od Jonesa traže da poduzme nešto na tom području.

„Jonesovi odnosi s ženama su okarakterizirani njegovim vlastitim nezasitnim egom, ukrašeni elementima terapije, sustavom nagrada, fenomenom „grupie-a“ i igrom starog uznemirenog župljana. Unatoč njegovom nesebičnom poziranju, Jones je uživao u svojim podvizima zahtijevajući da njegovi partneri pastvi javno hvale njegovu srčanost. ‘Rečeno mi je da sam dobar ljubavnik’… Neke su žene tražile seksualni odnos sa Jonesom jer je on, po vlastitoj definiciji, bio jedini dostupan seksualni simbol, jedini ‘heteroseksualni’ mužjak, vrhunski ljubavnik, nesebičan, osjećajan i svemoguć. Druge su mu se žene obraćale zbog seksualnih potreba baš kao što bi mu se obratile zbog ostalih vrsti podrške i smjernica. One bi mu se podale kada bi im pristupio.“

(Gavran, str 177)

Većinski dio Odbora za planiranje su činile žene. Jones je zaveo dobar dio tih „sretnica“ od kojih su mu neke postale dugoročne ljubavnice. Međutim, njegovo je seksualno zlostavljanje i psihološko ponižavanje bilo najbrutalnije kada su u pitanju bili muškarci.

Jonesovi seksualni kontakti s muškarcima su u odboru za planiranje stvarali nevjerojatnu napetost. On je držao lekcije iz sodomije koje su bile sve više ponižavajuće uvijek zauzimajući dominantnu poziciju. Kada bi porazio svoje partnere, opetovano bi im ponavljao da je to zbog njihovog vlastitog dobra. Njemu, navodno, ti činovi nisu pružali zadovoljstvo, ali je poduzimao sve kako bi drugi muškarci uživali tako što ih je uzbuđivao fizičkim manipuliranjem stimulirajući njihovu prostatu kako bi ih doveo do vrhunca. Svoje bi žrtve ostavljao ispunjene osjećajem krivice i ponižene.

Jones je posebno tražio muške žrtve koje nisu imale homoseksualne sklonosti. Iza pozornice, tijekom službe u Los Angelesu, je očinskim pogledom promotrio pridošlicu Tima Cartera, potapšao ga po potiljku i rekao: „Sinko, želiš li da te j**** u stražnjicu, hoću.“ Kada je šokirani vijetnamski veteran negativno odgovorio, Jones je otvorio vrata govoreći: „Samo da znaš, ovdje sam ako me zatrebaš.“

„Osobito je volio buditi macho tipove, poštovane članove crkve ili ‘pastuhe’ njihove ‘homoseksualnosti’ iako je rijetko birao crne muškarce. Kao što je i sam kasnije izjavio, oduševljavalo ga je slušanje smeđih muškaraca kako cvile od zadovoljstva dok ih on svladava…“

(ibid, str 176)

 (nastavit će se)

 Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (1.dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (3.dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (4.dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (5.dio)