U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Dobra vijest o virusu u vašim genima

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Mogu li neki oblici neuroloških bolesti, kao što su multipla skleroza i šizofrenija, biti uzrokovane barem djelomično bakterijama, virusima ili ostalim parazitima? Poveći tim iz Danske je nedavno objavio dokaz o snažnoj povezanosti između multiple skleroze i retrovirusa uz nagovještaj da je gen, nazvan TRIM5, a kojeg stanice koriste kako bi se borile protiv virusa, posebno aktivan kod ljudi koji boluju od MS-a.

Multipla skleroza je bolest živaca u mozgu i leđnoj moždini zbog čega dolazi do problema s pokretanjem mišića, ravnotežom i vidom. Svako živčano vlakno u mozgu i leđnoj moždini je okruženo slojem proteina zvanog mijelin koji štiti živce i pomaže da električni signali iz mozga putuju do ostatka tijela. Kod osoba koje boluju od MS mijelin je oštećen.

I kod ostalih se bolesti neočekivano pokazalo da ih uzrokuju paraziti. Barry Marshal sa Zapadnoaustralijskog sveučilišta je 1980. god naletio na zid službene nevjerice zbog sugestije da bakterija uzrokuje čir želuca. Jedino je uz namjerno inficiranje i zatim izlječenje uspio zadobiti pažnju medicinskog službeničkog kadra (a kasnije dobiti  i Nobelovu nagradu).

Virus uključen u multiplu sklerozu je nazvan HERV-Fc1, bizarna neman zvana „endogeni“ retrovirus. To znači da su njegovi geni dio ljudskog genoma. Oni su milijunima godina integrirani u naš DNK i prenošeni normalnim naslijeđem. Jedan je od šokova u znanosti o genomu bilo saznanje da ljudski genom sadrži više retrovirusa od „ljudskih“ gena: oko 5% do 8% sveukupnog genoma.

Obično geni endogenih retrovirusa ostaju uspavani, ali – slično poput kompjuterskog virusa kojeg pokrene određeni okidač – nešto ih ponekad probudi, a aktualni su virusi napravljeni od njih a koji zatim inficiraju ostale stanice u tijelu. Danski znanstvenici sugeriraju da je to ono što se događa kod multiple skleroze. Bjørn Nexø sa Sveučilišta Aarhus piše da se „retrovirusne infekcije često pretvore u bitku između imunološkog sustava i virusa, uz što virus opetovano mutira kako bi izbjegnuo imunološki sustav koji ga stalno pokušava dostignuti. Takva je bitka vidljiva u epizodnoj prirodi multiple skleroze.“

Mogućnost da možete naslijediti virusne gene zamagljuje razliku između genetske i infektivne bolesti. Gen HERV-Fc1 se nalazi na X kromosomu. S obzirom da žene imaju dvostruko više X kromosoma od muškaraca, to bi moglo objasniti zbog čega su neki oblici multiple skleroze češći u žena. Dr. Nexø optimistično zaključuje: „Otkriće da je bolest uzrokovana infektivnim agensom je ohrabrujuće. To su bolesti koje najbolje znamo liječiti.“

U međuvremenu, a slijedom nekih obećavajućih slučajeva, kliničko se istraživanje sada nalazi na putu otkrića jeftinog antibiotika zvanog minociklin koji bi se mogao koristiti pri liječenju šizofrenije. Minociklin djeluje protiv bakterije, ali može ubiti i protozoom naziva toksoplazma  za kojeg se već dugo vremena sumnja da uzrokuje barem neke slučajeve šizofrenije.

Toksoplazma se može seksualno reproducirati jedino kod mačaka; kako bi prešle s jedne na drugu njegove se jajne stanice prenose mačkinim izmetom i čeka da ih pojedu drugi sisavci, posebice štakori. U štakoru napada mozak gdje mijenja njegovo ponašanje onemogućujući ili čak obrćući štakorov strah od mačaka. Mačke jedu ludo odvažne štakore olakšavajući tako ulazak parazita u novu mačku.

Ljudi također mogu dobiti toksoplazmu od mačaka, a poznato je da ona utječe na ponašanje: mijenja osobnosti, usporava vrijeme reakcije i povećava rizik od prometnih nezgoda. Više od 20 studija je do sada otkrilo vezu između šizofrenije i toksoplazme. Šizofrenija je češća kod ljudi koji kao ljubimce drže mačke u svojim domovima (ali ne i kod onih čiji su kućni ljubimci psi).

Neki znanstvenici doista smatraju da je šizofrenija postala uobičajejnija  oko 1870. God kada je držanje mačaka kao kućnih ljubimaca u domovima postalo moderno. Parazit ima gen za dopamin, neurokemikaliju  čije su doze povećane kod šizofreničara.

Potraga za infektivnim agensom nije bila toliko uspješna kada su u pitanju druge bolesti. Porast autizma u posljednjem desetljeću, iako djelomično zahvaljujući boljoj dijagnostici, ostaje zagonetan. Mnogi su virusi optuženi kao uzrok, ali do sada još niti jedan nije posebno okrivljen.