PRIZMA DRUŠTVA

Islamska strogoća u Dubaiju je lažna – seks se prodaje u svakom baru

Autor: Snježana Volarić

Matrix World

U uglednoj tiskovini The Guardian objavljen je članak koji iznosi na vidjelo prešutno dopušteno kršenje strogog islamskog zakona po kojem je prostitucija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) strogo zabranjena. Međutim, taj posao cvjeta, i UAE se smatraju jednim od bliskoistočnih centara za seksualni turizam.

William Butler je pseudonim pisca koji je živio u Dubaiu četiri godine, i koji donosi svoja osobna zapažanja o razgranatoj prostituciji u jednoj od zemalja gdje se živi po islamskom zakonu.

William je opisao kako je plavuša u uskoj večernjoj haljini s dubokim izrezom sjela pokraj njega u baru i započela razgovor: “Odakle si? Koliko dugo ostaješ ovdje? Gdje si odsjeo?” On ju je pitao čime se bavi. „Znaš čime se bavim,“ odgovorila je. „Ja sam kurva.“

Dok su razgovarali, Jenny, iz Minska u Bjelorusiji, ponudila mu je „sve što želi, cijelu noć“ za cijenu od otprilike 500 funti u protuvrijednosti. Bilo bi bolje da ostanemo u luksuznom hotelu dok ispijamo pića, rekla je, ali ako nećemo, onda znam drugi hotel koji je jeftiniji, ali prijateljski. Odbio je ponudu.

Ovo se nije događalo u amsterdamskoj četvrti crvenih svjetiljki, niti na Reeperbahnu u Hamburgu niti u baru na šangajskom Bundu. Bilo je to u centru Dubaija, emirata u kojem zapadnjačke žene dobivaju mjesec dana zatvora za pusu u obraz; islamski grad na Muhamedovom poluotoku u kojem mujezin poziva pet puta dnevno vjernike na molitvu;  u kojem je javna konzumacija alkohola uzrokom trenutnog uhićenja, u kojem je preljub prekršaj koji se može kazniti zatvorom; u kojem se kupci u trgovačkim centrima savjetuju da se suzdrže od „pretjeranog iskazivanja osjećaja“ kao što je ljubljenje.

Ayman Najafi i Charlotte Adams, par koji je nedavno završio u Al Awiru u pustinjskom zatvoru zbog kratkog javnog pokazivanja nježnosti, zbilja nije imao sreće jer u stvarnosti je Dubai vrtlog seksualnih aktivnosti zbog kojih bi se naježio i najsvjetovniji zapadnjak. Neki stanovnici ga nazivaju Sodom-sur-Mer.

Život na plaži, društvo u kafićima, glamurozni životni stilovi, brzi automobili i tamne puti su svi redom povezani s „romansama“ u maglom ohlađenim umovima Europljana i Sjevernoamerikanaca. I može su u Dubaiju pronaći nešto prave „romanse“.  Zapadnjačke žene padaju na zgodne, blještave Libanonce; muški turisti padaju na polumračni šarm žena koje dolaze iz svih krajeva. Veze u uredu ili na plaži vrlo su česte.

Ali većina „romansi“ u Dubaiju je zapravo plaćeni seks, koji bivši građani prihvaćaju kao normu, a vlasti se prave da ne vide. Bar u kojemu mu je „Jenny“ prišla bio je vrhunski, u kojemu djevojke u skupoj odjeći i sa skupim frizurama mogu tražiti velike količine novaca od bogatih poslovnih ljudi ili turista.

Postoji mnogo ovakvih mjesta. Gotovo svaki hotel s pet zvjezdica ima bar u kojemu se „radne djevojke“  toleriraju, ili čak i potiču, kako bi pomogle privući mušterije koje imaju gotovine za rasipanje. Ali s ove točke sve kreće nizbrdo. U sportskim i glazbenim barovima Filipinke se natječu s Ruskinjama i ženama iz ostalih bivših sovjetskih republika za mušterije nudeći niže cijene. U starijim dijelovima grada, Deiri i Bur Dubaiju, Kineskinje nude usluge po nižoj cijeni od bilo koga drugog u lobijima hotela s tri zvjezdice ili čak na ulicama (iako je ulična prostitucija još uvijek rijetka).

Nemoguće je točno procijeniti broj prostitutki u Dubaiju. Vlasti nikada ne bi u javnost izašle s takvim brojkama, a bilo bi i teško uzeti u obzir „usputnu“ seksualnu trgovinu. Jedna od posljednjih procjena  bila je da se radi o oko 30 tisuća na broj stanovnika od 1,5 milijuna. Sličan omjer u Britaniji značio bi da su gradovi veličine Glasgowa i Leedsa zajedno nastanjeni samo prostitutkama.

BBC navodi da je policija iz UAE priopćila kako je tijekom 2006. deportirano oko 4.300 prostitutki iz Dubaija. General pukovnik Dahi Tamim Khalfan je izjavio: “Mi ne možemo tolerirati takvu vrstu ponašanja koje je protiv ljudskih moralnih etika i naših vjerskih uvjerenja”.

Aktivisti za borbu protiv trgovine ljudima navode da se vlasti Dubaija često oglušuju na prostituciju zbog ekonomskih razloga.

Naravno, postoje i drugi gradovi na svijetu u kojima najstariji zanat na svijetu cvjeta. Ali ono što prostituciju u Dubaiju čini drukčijom je razina prihvaćanja od strane klijenata i, očito, gradskih islamskih vlasti. Iako je strogo nezakonita i po islamskom zakonu i po zakonu Ujedinjenih Arapskih Emirata, skoro pa da je možemo nazvati nacionalnom zabavom.

Butler dalje navodi da je vidio  15-ak centimetara debele hrpe prijava za traženje vize, od čega svaki list papira predstavlja potencijalnog „turista“ iz Rusije, Armenije ili Uzbekistana. Fotografije iz putovnica sve pokazuju žene u dvadesetim godinama koje traže jednomjesečne vize za provođenje odmora u emiratima.

Možda će mlada Aida iz Taškenta – ovalnih očiju i napućenih usana – pronaći nekoliko dana plaćenog posla služavke ili prodavačice dok je u Dubaiju, možda će provesti dan ili dva na plaži u sklopu svojeg odmora. Ali većinu će se noći prodavati u barovima i hotelima, a imigracijske vlasti će to znati. Kao i agencija koja je posredovala u pribavljanju vize, koja će dobiti svoju proviziju od svake pristojbe za vizu koja košta 300 funti.

Što ste više u hranidbenom lancu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, više su nagrade. Svi građani UAE imaju pravo na određeni broj boravišnih viza, koje obično koriste za zapošljavanje posluge u kući, vozača ili vrtlara. Ali višak šalju posrednici koji trguju s njima i prodaju ženama koje žele biti stalno u gradu. Što je viši status pojedinog stanovnika UAE, ima više viza kojima barata.

Tisuće žena na ovaj način kupuju pravo na stalni boravak i dobro plaćen posao. Tri godine u Dubaiju – što je uobičajeno trajanje boravišne dozvole – mogu ove žene odijeliti od cjeloživotnog siromaštva i preživljavanja u Erevanu, Omsku ili Biškeku.

Svaki put kada viza dospije u nečije ruke, razmjeni se 5000 funti, što je dobar posao sa strane čak i za bogate građane. Tako se također omogućava i prikladna ponuda seksa za građane UAE, koji predstavljaju veliki udio mušterija u barovima nalik onome u kakvome sam upoznao „Jenny“. Arapi iz drugih zemalja su visoko na listi mušterija, a pogotovo Saudijci koji traže odmor od svojih isposničkih vehabijskih domova u vikendima ispunjenima pićem i seksom u dubajskim hotelima.

Druga velika kategorija mušterija su Europljani i Amerikanci i nevjerojatno je koliko se brzo sve počne činiti normalnim. Nekoliko pića s dečkima četvrtkom, možda curry, malo polupijane razuzdanosti i nakon toga put bara u kojem znaju kakve će ih djevojke čekati. Na zapadu, se zbog skupnih moralnih stavova možda mrko gledati na ovakav način zabave, ali u Dubaiju je to normalno poput gledanja kasnovečernjeg filma.

Muški stanovnici čije obitelji također žive u Dubaiju možda su malo ograničeni većinu godine – ne možete predstaviti Ludmillu iz Lavova, u stileto cipelama i s dubokim dekolteom, kao poslovnu kolegicu s kojom ste samo htjeli „proći kroz neke poslove na prijenosnom računalu“. Ali tijekom dugog, vrućeg ljeta je drukčije. Supruge i obitelji bježe od vrućina u Europu ili SAD i promjena koja zahvati mušku populaciju je nevjerojatna. Sredovječni muškarci s odgovornim poslovima – računovođe, trgovci, bankari – koji su tijekom deset mjeseci u godini vjerni supruzi, mijenjaju se u srpnju i kolovozu u prijapske pastuhe koji lutaju po barovima Ulice Sheikh Zayed.

Uz nekoliko piva razmjenjuju se priče, opisuju položaji, uspoređuju cijene, rangiraju nacionalnosti prema izvedbama. Zvuči kao da se raspravlja od Champion ligi, a ne o plaćenom seksu.

Butler kaže da je čuo financijaše kako sve to opravdavaju globalizacijom, drugom manifestacijom zapadno-istočnih gibanja kojima svjetska ekonomska sila gravitira prema istoku.

Prema njegovom iskustvu, mnogi će muškarci biti nevjerni ukoliko im se pruži prilika, a postoji realna mogućnost da neće biti otkriveni. Ljetni mjeseci u Dubaiju pružaju praktički laboratorijske uvjete za nevjeru.

Prije svega, tu je mogućnost. Tu je indonezijska služavka koja jasno daje do znanja da se ne protivi širenju broja usluga, za određenu cijenu; srednjoazijska prodavačica u nekom od blještavih trgovačkih centara koja zapisuje broj svog mobilnog telefona na pozadinu vašeg potvrde kreditne kartice „za slučaj da trebate još nešto“; filipinska manikerka u salonu koja vam sugerira da biste možda željeli pedikuru u privatnoj sobi.

Iako je prodavanje seksa haram (zabranjeno) po islamskom zakonu, vlasti rijetko čine štogod po tom pitanju. Ponekad će neki objekt prekršiti neko nepisano pravilo.  Klub Cyclone, zloglasna javna kuća u blizini zračne luke, zatvoren je prije nekoliko godina, ali tada su zaista pretjerali – zasebno područje ovog velikog seksualnog supermarketa bio je posvećen oralnom seksu. Kada su ga vlasti zatvorile, djevojke su se jednostavno preselile na drugo mjesto.

Povremeno se javljaju priče u mjesnim novinama o prekidanju lanaca trgovine ludima i uhićenjima krivaca, ali sve su to događanja na nižoj razini i obično uključuju azijske ili kineske bande i indijske ili nepalske djevojke. Pravi problem su sofisticirani dio biznisa i službene sankcije. Čak i uz financijske probleme, Sodom-sur-Mer cvjeta.  Ali svi vi koji biste se htjeli maziti u javnosti, čuvajte se – vaše dekadentno ponašanje neće se tolerirati.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.