PRIZMA DRUŠTVA

Tetovaže – od prastarih obilježavanja energetskih točaka do modernog ukrašavanja

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Kada su znanstvenici pregledali tijelo zamrznutog čovjeka pronađenog u glečeru u Austriji otkrili su na njegovoj koži više od 50 malenih tetovaža. S tim otkrićem Otzi je postao najstariji primjerak pradavne metode ukrašavanja tijela koje je s vremenom promijenilo brojna naličja od ritualnih, religijskih, vojnih, zdravstvenih i pomodnih obilježja pa sve do označavanja zatvorenika u različitim zatvorima i konc logorima.

Otzijeve tetovaže na energetskim točkama pored kralježnice.

2009. godine, znanstvenici su otkrili 57 tetovaža na 5300 godina starom tijelu čovjeka koji je preminuo visoko u Alpama, no koji je srećom po nas ostao relativno dobro očuvan pod naslagama leda glečera.

Otzijeve tetovaže su se nalazile na točkama koje su nekoliko milenija nakon njegove smrti postale dio tradicionalne kineske i japanske metode izlječenja to jest akupresure i akupunkture – shiatsua.

Otzijeve tetovaže na akupunkturnim točkama stopala.

Discovery News je otkrio kako je Otzi dobio tetovaže zbog konstantnog upiranja pougljenih komada drveta na određene akupunkturne točke koje se i danas koriste u shijatsuu za liječenje artritisa. Naknadnim pregledom Otzijevog tijela otkrilo se kako je on zaista patio od uznapredovalog  artritisa koji mu je zagorčavao većinu života.

Istražitelji nisu uspjeli odgovoriti na pitanje kako je prastari čovjek Europe znao za akupresuru i energetske meridijane, jer se smatralo kako je ova prastara vještina razvijena neposredno prije nastanka dinastije Han u Kini oko 300. godine prije nove ere.

Bez obzira na neodgovorena pitanja, Otzi je zvanično najstariji očuvani primjerak čovjeka s tetovažama.

Majstorska tetovaža ukočke princeze s Altaja.

Mail Online je u kolovozu 2012 objavio tekst o otkriću 2500 godina starog tijela sibirske princeze na čijoj se koži, očuvanoj u permaforstu, odlično vidi vrhunski napravljena tetovaža grifona sa stiliziranim rogovima.

Ukočka princeza je, osim ove tetovaže na ramenu, imala i brojne minijaturne tetovaže po prstima koje su označavale njen kraljevski status. Slične tetovaže su se mogle naći u brojnim grobnicama krajneg sjevera Euroazije s kojima se moglo otkriti je li njihov nositelj imao status plemića, naratora, šamanke ili travarke. Na princezinom pasu je također otkrivena i tetovaža jelena koja je najvjerojatnije predstavljala njen životinjski totem.

Ukočki ratnik, pored plemenskih tetovaža i totema mogu se ponovno primijetiti tetovaže na zadnjem upravljačkom energetskom meridijanu.

Na tijelu jednog ukočkog ratnika su se pronašle tetovaže koje su, osim označavanja njegova statusa, pokazivale i akupresurne točke na leđima na dijelu koji pripada stražnjem upravljačkom energetskom meridijanu, ponovno na dijelu koji ima veze s artritisom. Slične su se tetovaže otkrile na mumijama pronađenima u Mongoliji, Kini i Kazahstanu. Iako smo o shiatsuu pisali u seriji napisa koje još uvijek moramo završiti kako bi podrobno objasnili ovu prastaru metodu liječenja i samoizlječenja, očigledno je da su tetovaže prije nekoliko milenija bile puno više od pukog ukrašavanja.

Tetovaže brojnih plemena Euroazije su imale još jedno interesantno značenje: one su trebale nositelju pomoći u  tranziciji za „zagrobni život“ te su mnoge označavale totem ili uglavnom životinjskog zaštitnika koji je označavao esenciju nositeljeve duše i njegove karakterne osobine.

Zaštitničke tetovaže Ainu žena.

Iako su antičke tetovaže jako dobro poznate u Euroaziji i Oceaniji, jedan od najstarijih naroda na svijetu, Ainu, koji danas obitavaju u sjevernom Japanu i Kurilskim otocima i čiji se nacionalni identitet može pratiti 13 milenija (kroz Jomonsku kulturu), posjeduje prastaru tradiciju tetoviranja žena, koja je danas gotovo izumrla zbog negativnog stava Japanaca prema ovom narodu. S obzirom da su Ainu imali društvo u kojem je žena bila ravnopravna muškarcu, ona je uz pomoć tetovaža označavala i svoju zaštitničku ulogu protiv bolesti i zloduha te su tetovaže označavale njenu dob i osiguravale joj zagrobni život s precima.

Svi gore navedeni primjerci tetoviranja su osiguravani uz pomoć prašine ugljena, za razliku od današnjih boja koje sadrže često upitne kemikalije.

Do otkrića Otzija, najstarija tetovirana mumija je pronađena u Deir el-Bahariju u Egiptu. Prvotno se smatralo kako je riječ o faraonskoj konkubini no naknadnim istraživanjem je otkriveno kako je mumija pripadala visokoj svećenici božice Hator, pod imenom Amunet. Amunet je svoje tetovaže pokazala svijetu nakon 4000 godina skrivanja u pijesku, a na žalost ne postoji ni jedna novija fotografija njenih tetovaža.

Prikaz tetovaža visoke svećenice Amunet.

Od nastanka egiptologije smatralo se kako su tetovaže na ženskim egipatskim mumijama označavale prostitutke koje su se tako, navodno, branile od veneričnih bolesti. Mnogi nesretni ostaci tetoviranih žena su predstavljani na europskim dvorovima kao društvena sablazan i očigledno označavanje devijantnog ponašanja u starom Egiptu. Brojne su takve mumije uništene ili „slučajno“ izgubljene jer nisu smatrane nimalo vrijednim čuvanja, no zahvaljujući naknadnim prijevodima njihovih grobnih odaja, znanost je priznala grešku: prvo, jer su profesionalno mumificiranje mogle priuštiti samo žene iz viših kasti i, drugo, jer su one uglavnom pripadale visokim svećenicama i plemkinjama.

Arheolozi su uspjeli pronaći prastare instrumente za tetovažu koji su, začudo, nalikovali zapadnjačkim instrumentima za tetovažu iz XIX vijeka. Riječ je o nizu metalnih iglica koje su spojene u redove kako bi se odjednom pokrila veća površina.

Znanstvenici su ostali zbunjeni pronalaskom hijeroglifa koji su objašnjavali zbog čega su žene bile tetovirane po abdomenu. Naime, tetovaža je označavala zaštitu u trudnoći kao što je i označavala status žene. Stari egipćani su također koristili ugljen za tetoviranje.

Kod starih Rimljana i Grka tetovaža se održala kao „stigmata“ s kojom se označavao niz različitih stvari, od statusa robova do pripadanja određenim religijskim sektama i označavanje kriminalaca. Makedonska Ptolomejska dinastija je bila poznata po tetovažama vinove loze kojom su pokazivali svoju privrženost bogu Dioniziju. Rimski vojnici su njihov način tetoviranja prenijeli u sve dijelove Europe polako potiskujući galske, piktske, germanske, skitijske i orijentalne načine tetoviranja sve do momenta kada je kršćanstvo postala državna religija Rimskog carstva, točnije, do prvog crkvenog koncila kada je tetoviranje „boga“ na ljudskoj koži postalo svetogrđe, a ne znak obožavanja.

Slijedi nastavak.