Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Poveznica između Andrije Puharicha i Jonesa stiže u obliku klana Layton. Larry i Deborah Layton su bili blizanci i u jednom trenutku dvoje od najistaknutijih članova Peoples Temple-a. S Jonesom su se prvi puta upoznali 1970.g, a do sredine 70-ih ona je postala jedna od njegovih najvjernijih sljedbenica i jedan od ključnih partnera pri osnivanju Jonestowna i njegovog uređenja. Upravljala je administrativnim i financijskim poslovima kako u SAD-u tako i u Gvajani. Larry je bio dio snaga osiguranja koje su čuvale kompleks.

Larryeva supruga, Carolyn Moore Layton, je također bila članica zajednice, a s vremenom je postala i Jonesova ljubavnica. Jones je predložio da se Larry i Carolyn razvedu te je prije toga javno ponizio Larrya pred zajednicom. Carolyn je kasnije dobila dijete s Jonesom kojem su dali ime Kimo Jones. Oboje su umrli u Jonestownu. Larry je bio sudionik zasjede Ryanovog društva na pisti Port Kaituma nakon što se prethodno predstavio kao dezerter.

„Počeo je pucati u avion koji je pokušavao poletjeti tijekom napada, ranivši u prebjegu Monicu Bagby i Vernona Gosneya prije nego što mu se revolver zaglavio i bio mu oduzet od strane prebjega Dalea Parksa.“

(ibid, str. 222)

Larry Layton prilikom uhićenja

Larry Layton je do današnjeg dana ostao jedna od dvije osobe ikad optužene u vezi masakra u Jonestownu. Njegova sestra Deborah je imala više sreće. Prebjegla je iz Jonestowna nakon što je vidjela natpise na zidu. Ona će postati instrument pri podizanju svjesnosti o zlostavljanjima koja su se odvijala u Jonestownu što je kasnije navelo kongresnika Lea Ryana da posjeti ovo mjesto te tako pokrene lavinu samoubojstava. Majka Deborah i Larrya Laytona, Lisa Philip Layton, je također bila član zajednice, a umrla je od raka u Jonestownu tri mjeseca prije masakra. Njezinog supruga, Laurencea J. Laytona povezujemo s Andrijom Puharichem.

„U veljači 1953.g Andrija Puharich je regrutiran u američku vojsku, te je dodijeljen Vojnom kemijskom centru u Edgewoodu, Maryland, gdje će ostati do travnja 1955.g. Njegove dužnosti nisu nigdje detaljno opisane…Prije Puharichevog služenja u Marylandu, dr. Laurance J. Layton je dodijeljen Eksperimentalnom području Dugway u Utahu, testnom centru Odjela za kemijsko ratovanje; to se dogodilo u studenom 1951.g. U ožujku 1952.g, Layton je imenovan šefom američkog Odjela za kemijsko ratovanje, gdje će ostati sve do 1954.g. Drugim riječima, dr. Layton je bio – barem na papiru – Puharichev šef.“

(ibid, str. 188)

Još jedan neobičan lik koji se pojavljuje u Jim Jones sagi jest Richard Dwyer, službenik State Departmenta koji se nalazio odsječen u američkoj ambasadi u Gvajani u vrijeme Jonestowna. State Department je općenito bio kritiziran zbog svojeg postupanja u vezi afere Jonestown, osobito službenici koji su radili u Gvajani. Vladao je opći osjećaj da su u najboljem slučaju ignorirali problem i da su u najgorem slučaju ometali istragu o Jonestownu.

Dwyer bi se svakako ubrojao među osobe koje je Temple kompromitirao. Still Reiterman, novinar koji je bio nazočan zasjedi na članove Ryanove skupine i koji je ondje i sam bio ranjen, brani neke od ozbiljnijih optužbi protiv Dwyera.

„…MK-ULTRA teorija…Zagovornici ove teorije tvrde da je službenik veleposlanstva Richard Dwyer bio CIA-in agent  koji je bio nazočan za vrijeme ubojstva-samoubojstva, a njihov je dokaz Jonesova zapovijed, ‘Maknite Dwyera odavde.’ Najvjerojatnije je Jones pogrešno pretpostavio da se Dwyer nalazi u logoru, a ne na pisti s Ryanovom skupinom. Dwyer je planirao pratiti Ryana do piste i zatim se vratiti u Jonestown kako bi obradio ostale prebjege, ali uplela se pucnjava na pisti i on je ondje bio ranjen…“

(ibid, str.590)

Pista gdje se dogodio napad na Lea Ryana i njegove pratioce.

Dwyera su novinari kasnije upitali da li je radio za CIA-u na što je odgovorio da mu uvjeti zaposlenja zabranjuju da to potvrdi ili zaniječe. Levenda inzistira na tome da je Dwyer bio CIA-ino sredstvo.

„Dwyerova umiješanost u ovo – i naknadna otkrića o njegovoj pozadini u obavještajstvu – su jedan od sugestivnijih elemenata cijele priče. Dwyer je bio časnik koji je gradio karijeru u obavještajstvu radeći pod pokrićem za State Department u američkoj ambasadi u Georgetownu. On je, prema nekoliko izvora, bio CIA-in načelnik stanice za Gvajanu. Očekivalo bi se da na takvoj poziciji ima vrlo dobre informacije o Jonestownu; nažalost, nije ih odlučio podijeliti s Ryanom ili njegovom skupinom. U Georgetownu je bilo poznato da Peoples Temple ima snažan utjecaj na Gvajansku vladu; od žena iz Templea se očekivalo da razviju intimne odnose s gvajanskim službenicima, a jedna od njih je bila ljubavnica gvajanskog ambasadora u SAD-u.

Dwyer je trebao sve to znati jer je Georgetown kao glavni grad vrlo maleno mjesto, ono gdje su tračevi jedini oblik zabave. Nadalje, kao CIA-inom načelniku stanice, njegov bi posao bio znati sve o političkim angažmanima Peoples Temple-a, ne samo u Gvajani nego i u Sovjetskom Savezu i Kubi jer je Temple pristupio objema zemljama – putem njihovih ambasada u Georgetownu – kao mogućim mjestima preseljenja. No ipak je Dwyer – i općenito State Department – ostao čudno tih u vezi teme Peoples Temple-a te je ponudio vrlo malenu pomoć kongresniku Ryanu prije i tijekom njegovog putovanja.“

(Zlokobne sile, knjiga dva; Peter Levenda, str. 219)

Kongresmen Leo Ryan

Doista, figure koje su tijekom uspona, i kasnije pada, okruživale Jonesa su neka vrsta galerije skitnica – ovo je samo nekoliko primjera. Okolnosti masakra u Jonestownu i zasjeda Lea Ryana su jednako sumnjivi, osobito službeno izvješće. Prije nego što prijeđemo na to, nakratko se pozabavimo samim Ryanom, što bi moglo pružiti daljnji uvid u paniku koja je nastala u određenim sektorima Jonestowna. Vidite, Ryanovi najistaknutiji zakoni su uključivali slamanje CIA-e.

„U isto vrijeme je kongresnik Leo J. Ryan stvarao reputaciju vladinog psa čuvara. Bio je suautor Amandmana Hughes-Ryan koji je od CIA-e zahtijevao prethodno odobrenje Kongresa prije poduzimanja bilo kakve tajne aktivnosti. Uz to je bio ispitivan o CIA-inim projektima kontrole uma u Kaliforniji jer se pitao jesu li ili ne zlokobni članovi Oslobodilačke vojske Symbonese (SLA) bili dobrovoljni ili nevoljni korisnici MK-ULTRA programa dok su služili rok u Vacaville-u.“

(ibid, str. 204)

3. studenog 1977.g, Ryan je pred američkim Kongresom pročitao svjedočanstvo Johna Gordona Clarka o zdravstvenim opasnostima povezanim s destruktivnim kultovima. U ovom je govoru napomenuo da je njegova najveća briga bila „ona za mlade ljude koje su ti religiozni kultovi preobratili, te za njihove roditelje koji su pretrpjeli gubitak svoje djece.“

Ako je Jonestown bio neka vrsta CIA-ine bojišnice, dolazak kongresnika koji ima malo veće obrazovanje o toj vrsti operacija ne bi moglo dobro proći. Je li moguće da je on tada određen kao meta koju treba eliminirati? Jedna od čudnih okolnosti u vezi masakra u Jonestownu jest sama zasjeda kongresnika Ryana i prisutnost gvajanske vojske na pisti koja je sa strane promatrala dok su se odvijala ubojstva.

Masakr u Jonestownu

Čak je i Tim Reiterman, novinar koji je ranjen tijekom Ryanove zasjede i koji je općenito odbacio zavjerenički stav u vezi Jonestowna, bio potpuno zbunjen ponašanjem vojnika prisutnih na pisti u Port Kaitumi. Ostale misterije uključuju broj mrtvih tijela u samom Jonestownu, koji je vrlo sporan.

„Prvotno brojanje tijela koje je proveo prvi kontigent gvajanskih vojnika koji su pristigli tog jutra kada se dogodio masakr, je bio oko dvije stotine. Kasnije, kako je dan odmicao i kako je pristizalo sve više istražitelja i znatiželjnika, broj tijela je ispravljen. U početku se vjerovalo da će ukupni zbroj biti 363 tijela od čega su 82 bila djeca. No, kako se broj povećavao, nevjernici su željeli znati kako je moguće da se broj sa 363 povećao na 913; kako je moguća tako velika varijacija?

Ponuđeno objašnjenje jest bilo da su neka od tijela dječja i da su tijela odraslih pala preko njih zbog čega su trenutno lociranje i identifikacija bili otežani. Drugim riječima, više od 500 tijela je bilo sakriveno ispod prvih 363. To se nije činilo mogućim, osobito jer je prvotno brojanje pokazalo da je od 363 osobe 80 njih bilo djeca. To jednostavno nije imalo smisla i činilo se kao da netko negdje laže o broju tijela u ime nekog skrivenog plana.

Ono što je još više pogoršalo stanje jest bilo otkriće 789 američkih putovnica. Ako je bilo otkriveno 363 tijela, tada 426 drugih duša nije ubrojano zbog mogućnosti bijega kroz gvajansku džunglu. Moralo se odmah stati na kraj ovoj glasini i broj tijela je povećan do broja 913, koji je postao i služben.

Ali, da budemo potpuno iskreni, ne postoji vjerodostojan, službeni zapis o broju mrtvih tijela i samo je njih oko tri stotine službeno identificirano. Fotografije nekih od njih pokazuju da su nosili identifikacijske narukvice na zglobovima, vrstu koja se obično koristi u bolnicama pri identifikaciji pacijenata. Nitko ne zna zbog čega je to učinjeno i zbog čega su te narukvice tajanstveno nestale negdje na putu između Jonestowna i američke zračne baze, kamo su kasnije premještena tijela, što je još više otežalo daljnju identifikaciju. (Tri su tijela, u stvari, bila izgubljena i pojavila su se godinama kasnije u spremištu u južnoj Kaliforniji!) Tijela su danima ostavljena u džungli i dostigla su posebno odvratna stanja truljenja što je mrtvozornicima i medicinskim istražiteljima pričinilo pakleni posao. U stvari, gotovo da i nisu izvršene autopsije na otkrivenim tijelima.“

(ibid, str. 224)

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

(nastavit će se)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (1. dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (2. dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (3. dio)

Latinoameričke neobičnosti – Kultovi (5.dio)