PONERIZACIJA DRUŠTVA

Manifest za psihopate

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Pošteno je tvrditi da je ovo postala najružnija filozofija koju je proizveo poslijeratni svijet. Sebičnost, tvrdi se, je dobra, altruizam je zlo, empatija i suosjećanje su iracionalni i destruktivni. Siromašni zaslužuju umrijeti; bogati zaslužuju neposrednu moć. To je već testirano i propalo je na spektakularan i katastrofičan način. No, sustav vjerovanja kojeg je stvorila Ayn Rand, koja je umrla prije 30 godina, nikada nije bio popularniji ili utjecajniji nego što je danas.

Rand je bila Ruskinja porijeklom iz prosperitetne obitelji koja je emigrirala u SAD. Kroz svoje je romane (kao što je „Atlas je slegnuo ramenima“) i publicistiku (kao što je „Vrlina sebičnosti“) objasnila filozofiju koju je nazvala objektivizam. Ova filozofija drži da je jedini moralni put čisti osobni interes. Inzistira da nikome ništa ne dugujemo, pa čak niti članovima svoje obitelji. Siromašne i slabe je opisala kao „otpad“ i „parazite“ i osuđuje svakoga tko im želi pomoći. Izuzev policije, sudova i oružanih snaga, vlada ne bi trebala imati nikakvu drugu ulogu: nema socijalne sigurnosti, nema javnog zdravstva ili obrazovanja, nema javne infrastrukture ili prijevoza, nema vatrogasaca, nema propisa, nema poreza na dohodak.

Središnje postavke objektivizma su da stvarnost postoji neovisno o svijesti, da ljudska bića imaju izravan kontakt sa stvarnošću kroz osjetilne percepcije, da se objektivno znanje može postići iz percepcije kroz proces formiranja pojmova i induktivne logike, da je ispravna moralna svrha nečijeg života potraga za vlastitom srećom (ili racionalni osobni interes), da je jedini socijalni sustav koji je u skladu s ovim moralom potpuno poštivanje individualnih prava utjelovljenih u laissez-faire kapitalizmu i da je uloga umjetnosti u životima ljudi transformiranje njihovih metafizičkih ideja selektivnom reprodukcijom stvarnosti u fizički oblik (umjetničko djelo) koje se može shvatiti i na koje se može odgovoriti emocionalno.

„Atlas je slegnuo ramenima“, objavljen 1957.g, prikazuje SAD osakaćene od strane državne intervencije, gdje se junački milijunaši bore protiv nacije ulizica. Milijunaši, koje portretira kao Atlasa koji iznad drži svijet, povlače svoj rad što rezultira propadanjem nacije. Spašena je kroz nereguliranu pohlepu i sebičnost od strane jednog od herojskih plutokrata, Johna Galta.

Siromašni umiru poput buha kao rezultat državnih programa i vlastite lijenosti i slabosti. Oni koji pokušaju pomoći bivaju otrovani plinom. U zloglasnom odlomku ona tvrdi da su svi putnici vlaka punog otrovnih plinova zaslužili svoju sudbinu. Jedan je od njih, na primjer, bio učitelj koji je djecu podučavao timskoj igri; jedna od njih je majka koja se udala za službenika i koja je brinula o svojoj djeci; jedna je bila kućanica koja je „vjerovala da ima pravo birati političare o kojima nije znala ništa“.

Randina je filozofija psihopata, cinična fantazija okrutnosti, osvete i pohlepe. No ipak, kao što i Gary Weiss pokazuje u svojoj novoj knjizi „Ayn Rand nacija“, ona je postala novoj desnici ono što je Karl Marks nekada bio ljevici: polubog na čelu jezivog kulta. Skoro trećina je Amerikanaca, prema nedavnoj anketi, pročitala „Atlas je slegnuo ramenima“ i još uvijek se prodaje na stotine tisuća primjeraka godišnje.

Pokret „Čajanka“ ju je primio srcu ignorirajući njezin evanđeoski ateizam. Niti jedan njihov reli nije potpun bez parola s natpisima: „Tko je John Galt?“ i „Rand je bila u pravu“. Ayn Rand, tvrdi Weiss, pruža ujedinjenu ideologiju koja „destilira neodređenu ljutnju i nesreću u smislenu svrhu“. Nju energično promoviraju televizijske kuće Glenna Blecka, Rusha Limbaugha i Ricka Santellia. Ona je vodeći duh republikanaca u Kongresu.

Objektivizam se iz druge ruke upija od strane rabljenih ljudi koji nikada nisu to pročitali, baš kao što je to slučaj u svim filozofijama. To se osjeća na drugoj strani Atlantika: u bučnim novim zahtjevima za uklanjanje poreza za vrlo bogate, na primjer, ili među podrugljivim blogerima koji pišu za The Telegraph i Spectator ujedno se rugajući suosjećanju i empatiji dok napadaju napore stvaranja svijeta sretnijim mjestom.

Nije teško uvidjeti zbog čega Rand apelira na milijardere. Ona im nudi nešto što je ključno za svaki uspješan politički pokret: osjećaj žrtve. Ona im govori da ih iskorištavaju nezahvalni siromasi i da su potlačeni od strane nametljive, kontrolirajuće vlade.

Teže je uvidjeti što to nudi običnim „čajancima“ koji bi bolno patili od povlačenja vlade. Ali takav je stupanj dezinformacija koji prožima ovaj pokret, a ono što prevladava u SAD-u je Wily Loman sindrom (jaz između stvarnosti i očekivanja) gdje milijuni bezbrižno volontiraju kao otirači za milijardere. Koliko njih bi se klanjalo u svetištu Ayn Rand kada bi znali da je pred kraj svojeg života ona prihvatila medicinsku i socijalnu skrb? Bijesno je proganjala oba programa jer predstavljaju sve što je ona prezirala u nametljivoj državi. Njezin se sustav vjerovanja nije mogao mjeriti sa stvarnošću dobi i lošeg zdravlja.

Oni imaju još snažnije razloge za odbijanje njezine filozofije: kao što je prošle godine pokazao dokumentarac Adama Curtisa, najodaniji član njezinog unutarnjeg kruga je bio Alan Greenspan. Među esejima koje je za nju napisao su bili i oni objavljeni u knjizi koju su zajedno uredili, naziva „Kapitalizam: nepoznati ideal“. Ovdje ćete, sažeto objašnjeno, pronaći filozofiju koju je doveo do vlade. Ne postoji potreba za regulacijom poslovanja jer je, tvrdi on, „poduzetnička ‘pohlepa’ ili, prikladnije, njegova potraga za profitom…neprevaziđena zaštita potrošača“. A što se tiče bankara, njihova potreba za pridobivanjem povjerenja klijenata garantira da će se oni ponašati dostojanstveno i časno. Neregulirani kapitalizam, tvrdi, je „superlativni moralni sustav“.

Alan Greenspam

Kada se jednom našao u vladi, Greenspam je filozofiju svojeg gurua primijenio na pismo, lobirajući za smanjenje poreza na bogate i ukidanje zakona koji ograničava banke odbijajući regulirati grabežljivo kreditiranje i derivativnu trgovinu koja je s vremenom srozala sustav. Veliki dio ovoga je već dokumentiran, ali Weiss pokazuje da je Greenspan u SAD-u uspješno oslikao ovu povijest.

Unatoč mnogim godinama koje je proveo na njezinoj strani, unatoč svojem prethodnom priznanju da je Rand bila ona koja ga je uvjerila da je „kapitalizam ne samo učinkovit i praktičan, nego i moralan“, on ju je u svojim memoarima spomenuo samo kako bi ukazao na mladenačku indiskreciju i to je sada, čini se, službena verzija. Weiss pruža snažan dokaz da Greenspan i dan danas ostaje njezin odani učenik nakon što je Kongresu objavio svoje djelomično prihvaćanje neuspjeha.

Zasićena u svojoj filozofiji, nova desnica na obje strane Atlantika i dalje zahtijeva povrat države na staro iako olupine ovakve politike leže na sve strane. Siromašni će propasti, a bogati će preživjeti i napredovati. Ayn Rand bi to odobrila.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.