TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Misterije ljudskog mozga

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Ljudi su od davnina bili fascinirani anatomijom, naročito organom koji naočigled nije imao samo-objašnjivu funkciju, riječ je o mozgu. Prastare kulture starog Egipta, Grčke, Indije i Kine su svaka na svoj metafizički način pokušavale objasniti mekani spužvasti organ unutar ljudske lubanje. Znanost je o mozgu i njegovim elektro bio-kemijskim procesima jako malo ili nimalo znala sve do otkrića složenih elektroničkih tehnologija koje su omogućile trodimenzionalni pregled procesa unutar moždanih stanica i centara.

Odrasli Homo sapiens ima mozak težine 1,3-1,4 kilograma. Iako je mozak uglavnom sastavljen od masnoće i vode, on krade najveće rezerve energije i kisika iz našeg tijela. U moždanom tkivu se, uz pomoć kompleksnih električnih impulsa i kemijskih reakcija, pohranjuju naša sjećanja, misli, ideje i strahovi. Zahvaljujući mozgu, u stanju smo odraditi kompleksne motoričke i kognicijske radnje. Naš mozak je toliko složen da se jedino može, u nekim dijelovima, usporediti s mozgom dupina i slona no s druge strane naš biološki kompjuter ima daleko naprednije funkcije i sposobnosti od bilo kojeg drugog primjera iz životinjskog carstva.

Da bismo objasnili kako je naš mozak postao ovakav kakvog imamo danas, važno je objasniti dijelove mozga koji su zajednički nama i drugim vrstama, pa čak i onima koje su davno izumrle.

Reptilski mozak

Ako bismo naš mozak podijelili na evolucijske dijelove onda bi najstariji i primordijalni dio bio R-kompleks ili „reptilski mozak“  koji se sastoji od malog mozga i bazalne ganglije, produžene moždine i talamusa. Genetski gledano, R kompleks se razvio negdje za vrijeme Trijasa i trebao bi predstavljati skok u neurološkom razvoju između dinosaurusa i sisavaca. Na ovaj dio su se kasnijom evolucijom nadogradili svi ostali razvijeniji dijelovi našeg mozga.

R kompleks ili reptilski mozak je označen crvenom bojom, paleomamalisjki dio je označen zelenom bojom, neomamalijski dio je ljubičasto obojen.

Reptilski dio mozga je odgovoran za osnovne instinkte, potrebe i reakcije (strah, napad, bijeg, agresija, teritorijalne tendencije, seksualne funkcije, nagon za ubijanjem, rituali, želja za dominacijom i porobljavanjem, i tako dalje), a anomalije u ovom dijelu mozga uzrokuju različite mentalne probleme kao što su: opsesivno kompulsivni poremećaj ili OCD, posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP.

R kompleks je zadužen za kontrolu određenih tjelesnih funkcija kao što su; regulacija tjelesne temperature, cirkadijski ciklus iako se senzori cirkadijskog sata nalaze u oku o čemu smo više pisali ovdje.

Neuro-znanstvenik dr. Paul. D. MacLean je prvi formulirao model R kompleksa još 60-tih godina XX vijeka, no detaljno je objasnio najstariji dio našeg mozga u knjizi pod nazivom „The Truine Brain Evolution “ koja je na tržište izašla 1990. godine.  MacLean je otkrio kako je reptilski mozak odgovoran za tiransko instinktivno ponašanje koje se najviše može primijetiti u različitih vrsta psihopata, sociopata i karakteropata, a naročito kroz traumatiziranje okoline na psihološke i fizičke načine, želju za dominacijom, teritorijalizam, nekontroliranom agresijom i opsesijom ritualima.

Paleomamalijski kompleks

Drugi dio mozga bi bio paleomamalijski kompleks koji se sastoji od septuma, amigdale, hipotalamusa, hipokampalnog kompleksa i korteksa cinguluma (girusa cinguluma, korpusa kalosuma i sulukusa cinguluma). MacLean je ponovno bio prvi znanstvenik koji je ovaj dio nazvao „limbički sustav“. On podupire brojne funkcije kao što su: emocije, ponašanje, motivacija, dugotrajno pamćenje i osjet mirisa. Kao što mu sam naziv govori, paleomamalijski kompleks bi se povezao s razvojem prvih sisavaca koji su razvili ovaj dio mozga. Vrlo je interesantno da je ovaj dio mozga preuzeo i određene funkcije iz R kompleksa pretvarajući ih u „više funkcije“, na primjer prehranu sebe u prehranu potomaka, seks u reproduktivno ponašanje –udvaranje i roditeljski nagon za koji se još uvijek ne može sa sigurnošću reći iz koje osnovne funkcije u R kompleksu je nastala ova viša funkcija.

Neomamalijski kompleks

Ovaj dio mozga se sastoji od moždanog neokorteksa, strukture koja se nalazi isključivo kod sisavaca. Po MacLeanovim istraživanjima neomamalijski kompleks bi trebao predstavljati najnovije izdanje evolucije mozga sisavaca, točnije, ovaj dio mozga imaju samo najrazvijeniji sisavci. Neomamalijski kompleks je odgovoran za najnaprednije funkcije kao što su jezična komunikacija, apstraktno razmišljanje, planiranje, percepcija itd.

Strukturalno se mozak dijeli na:

Mali mozak, koji kontrolira naš osjećaj ravnoteže, te kontrolira i usklađuje voljne i refleksne funkcije.

Srednji mozak, koji regulira napetost i opuštanje mišića te refleksno uspostavlja i održava položaj tijela.

Veliki mozak, koji je centar za inteligenciju, pamćenje, mišljenje to jest kogniciju, učenje i kontroliranje ponašanja, naročito funkcija iz R komleksa.

Međumozak, u njemu se nalaze najvažniji vegetativni centri.

Produžena moždina je centar za najvažnije reflekse.

Moždani režnjevi.

Mozak se također dijeli na režnjeve:

Čeoni režanj je odgovoran za osobnost i planiranje budućnosti no također služi za suzbijanje agresije i opuštanje.

Tjemeni režanj, koji je odgovoran za osjet dodira.

Sljepoočni režanj, koji je odgovoran za procesuiranje zvuka i koordinaciju zvuka sa slikom.

Zatiljni režanj, koji je odgovoran za procesuiranje slike i pohranu vidnog pamćenja.

Živčani sustav se sastoji od; mozga, leđne moždine i živaca.

Mozak se sastoji od sivog i bijelog moždanog tkiva, dok se sivo moždano tkivo nalazi u moždanoj kori, a bijelo moždano tkivo i stanice ispunjavaju njegovu unutrašnjost. Nabori u moždanoj kori, točnije, njegova površina odgovaraju inteligenciji. Što više imamo sivih moždanih stanica to smo inteligentniji, točnije, sposobniji smo za rješavanje složenijih misaonih zadataka. Iako je anatomija mozga vrlo dobro istražena i mapirana, još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći kako mozak točno funkcionira.

Dijelovi živčanog sustava.

Voljni dio živčanog sustava i centara u mozgu se odvijaju uz pomoć naše volje, no naš živčani sustav ima i dio koji je u potpunosti autonoman od naše volje,a taj dio se naziva autonomni živčani sustav. U njega spadaju centri koji na primjer upravljaju disanjem, radom srca i mekanih organa i tako dalje. Autonomni živčani sustav se dijeli na simpatički dio ili simpatikus i parasimpatički dio ili parasimpatikus.

Simpatički živčani sustav grana je aferentnog živčanog sustava, naročito aktivna tijekom čuvstvenih reakcija poput straha i tjeskobe koje troše tjelesne zalihe energije. Po pravilu, simpatikus povećava sposobnost organizma za napore, priprema organizam na pojačani rad i za opasnost, a djeluje i u stanju emocionalnih promjena. Simpatikus širi zjenice, smanjuje izlučivanje sline, ubrzava disanje i rad srca, pojačava izlučivanje hormona adrenalina iz nadbubrežne žlijezde, usporava rad crijeva i pražnjenje mokraćnog mjehura.

Parasimpatički živčani sustav je odgovoran za regulaciju rada unutrašnjih organa i endokrinog sustava. Naravno, ove funkcije djeluju potpuno nesvjesno. Najvažniji dio parasimpatičkog sustava utječe na našu osnovnu reakciju na stres koja se naziva „bijeg ili borba.“ Parasimpatički živčani sustav je prirodna opozicija simpatičkog živčanog sustava.

Kranijalni živac broj X je iznimno važan u našoj borbi protiv stresa.

Najvažniji periferni dijelovi parasimpatičkog živčanog sustava su spinalni nervi koji se nazvijaju kranijalni živci od kojih je nama najinteresantniji kranijalni živac broj X ili živac lutalacnervus vagus zbog načina kako djeluje na rad unutrašnjih organa, imunološki sustav i kako utječe na našu borbu sa stresom.

Slijedi nastavak.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.