PONERIZACIJA DRUŠTVA

PSIHOPATSKI HOROR FILMOVI: Želite li da ovakve uratke gledaju vaša djeca?

Autor: Kristina Vaniček

Lektor: Anamarija Vukojević

Iako kinematografija obiluje brojnim žanrovima, svjesni smo da određeni ljudi vole horor filmove, koji na naše male i velike ekrane najviše stižu upravo za Noći vještica. No također smo svjesni sve eksplicitnijih uradaka prepunih; mučenja, ubojstava, krvi, silovanja, suicida, najodurnijih načina sakaćenja, koji stalno dolaze do tržišta. Za sve one koji nisu upoznati s patokracijom – vladavinom psihopata, koja uporno pokušava eutanazirati ljudsku empatiju i odbojnost prema mučenju i ubijanju ljudi i životinja, preporučamo tipične primjere psihopatske umjetnosti koja svakim danom postaje sve zastupljenija u mainstream umjetnosti.

Matrix World urednici su protivnici cenzure, no nikako ne možemo opravdati psihopatsku umjetnost i njen pogubni učinak na ljude, smatramo kako ovakva “djela” nikada ne bi trebala ugledati svjetlost kino projektora i malih ekrana.

Gušter u ženinoj koži (Una Lucertola con la Pelle di donna)

Neki od nas će se sjetiti Carla Rambaldija kao čovjeka koji je odgovoran za specijalne efekte u filmu E.T., ali mnogi neće znati da je on  također bio uključen u neke manje „umiljate“ projekate. Najzloglasniji među njima je film Gušter u ženinoj koži. To je priča o zločinu i o ženi koja je optužena za ubojstvo svoje susjede nakon što je sanjala o tom zločinu. U filmu je najozloglašenija scena u kojoj Carol, mogući ubojica, ulazi u sanatorij gdje otkriva četiri vivisektirana psa rasporenih prsa i njihova srca koja još uvijek kucaju.

Užasan film Carla Rambaldija kojeg ne preporučamo nikome.

Rambaldijevi efekti su bili toliko uvjerljivi da je talijanski sud pokrenuo tužbu zbog okrutnosti nad životinjama, a redatelj je bio suočen s dvogodišnjom zatvorskom kaznom. Članovi filmske ekipe kasnije su svjedočili da prilikom izrade filma nisu vivisektirani psi, optužbe su na kraju odbačene, a scene sa psima izrezane iz filma.

Cannibal Holocaust

Iako nije prvi film koji je zavarao publiku da ono što se događa na filmskom platnu nije stvarno, film Ruggera Deodata iz 1980. Canibal Holocaust je vjerojatno najpopularniji. Film prati ekipu koja je otišla u Amazonu snimati dokumentarni film o kanibalističkim plemenima, no ubrzo su se izgubili.

Dokumentarni stil filma i zapošljavanje pravih starosjedilaca kao aktera filma dovelo je do sumnje da su neki prizori smrti ispred kamere zapravo stvarni.

Jedan od najbolesnijih filmova ikada napravljen.

Prateći glasine da je Cannibal Holocaust pravi snuff film (film koji prikazuje stvarno ubojstvo osobe, bez pomoći specijalnih efekata), zaplijenjen je 10 dana nakon premijere, a Deodato je prvo optužen zbog opscenosti, a kasnije i ubojstva. (Vjerojatno nije pomoglo to što su četiri glavna glumca u ugovoru imala odredbe koje su zahtijevale da se ne pojavljuju u medijima godinu dana nakon izlaska filma). Kasnije su članovi filmske ekipe posvjedočili da su mnoge šokantne scene u filmu samo specijalni efekti. Sve optužbe su kasnije povučene.

Salo

Film Piera Paola Pasolinija iz 1975.godine film je koji je u mnogim zemljama bio zabranjen zbog prikaza šokantnih scena silovanja, mučenja, koprofagije (konzumacija izmeta). Izravna inspiracija za ovaj film je književnost Marquisa de Sadea, točnije njegova djela 120 dana Sodome. Redatelj je svoj film opisao kao jednu veliku metaforu svega, od kapitalizma do šovinizma.

Film prati grupu 16 tinejdžera koji su  prisilno dovedeni u jednu palaču u vrijeme nacističke kontrole u Italiji 1944.godine kako bi se na njima iživljavala 4 fašistička dužnosnika koji su sa požudom u očima gledali mučenja i ubojstva svojih zatvorenika.

 Men behind the Sun

Men behind the Sun je kineski film koji govori o strašnim i brutalnim eksperimentima koje su japanski vojnici činili nad sovjetskim i kineskim zatvorenicima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Film ima povijesno uporište jer je stvarno postojalo postrojenje Squadron 731, i tamo su se uistinu provodili eksperimenti poput seciranja živih ljudi ili ekstremne dekompresije.

Ako još uvijek sumnjate u postojanje patokracijske kinematografije, film Men behind the Sun je pravi dokaz za njeno postojanje.

Ono što je stvarno šokantno je to što je redatelj Tun Fei Mon za potrebe snimanja koristio prave mrtvace i dijelove njihovih tijela.

Aftermath

Nacho Cerda španjolski je filmaš koji je 1994.godine snimio kratki “film” od 30 minuta koji se može opisati kao: seciranje mrtvaca.

Radnja Aftermatha se vrti oko mrtvozornika koji u gluho doba noći nailazi na tijelo mlade žene koja je poginula u prometnoj nesreći, te se dobrih 20-ak minuta iživljava na njoj, usput sve to fotografirajući, da bi na kraju njeno srce odnio doma i dao ga svom psu da ga pojede.

Visitor Q

Psihopatski filmovi bez problema pronalaze novac za produkciju. Znate li zašto je to tako?

Film koji je snimljen u samo 3 dana djelo je Japanca Takashija Miikea iz 2001.godine i govori o potpuno disfunkcionalnoj obitelji: otac je propali reporter koji spava s vlastitom kćeri, sin fizički maltretira svoju majku a majka se prostituira da bi udovoljila svojim drogeraškim zahtjevima.

Jednoga dana nepoznati gost kamenom razbije glavu ocu i sjeda na njegovo mjesto za stolom kao da se ništa nije dogodilo.

Begotten

Begotten je više od sat vremena nadrealistične perverzije iz 1990.godine koju je napisao, režirao i snimio E.Elias Merhige. Radnja filma se vrti oko rođenja i smrti bogova, gdje jedan groteskni prizor slijedi za drugim, i tako cijelo vrijeme, uz strahovito jezivu zvučnu podlogu i mučnu režiju.

The Poughkeepsie Tapes

Film iz 2007.godine, autora Johna Erica Dowdlea rađen je u stilu lažnog dokumentarnog filma (mockumentary). Radnja se vrti oko serijskog ubojice iz Poughkeepsija koji je snimio sva svoja umorstva. Policija je pronašla 800 snimki umorstava i po njima pokušavaju napraviti psihološki profil ubojice. Dokumentarac pokazuje scene iz tih snimki.

The Road

The Road (Cesta) postapokaliptični je film nastao po priči američkog pisca Cormaca McCarthya i prati priču oca i malodobnog sina u periodu od nekoliko mjeseci kroz puste krajolike i gradove koje je uništila neimenovana kataklizma. Preživio je mali broj ljudi, hrane je sve manje te su se neke grupe lutalica okrenule grabežu i kanibalizmu. Ovaj film prije svega je depresivan i tjera čovjeka na razmišljanje o svijetu u kojem živi.

Priču je u film pretočio redatelj John Hillcoat 2009.godine.

The Human Centipede

Ovo je nizozemski film iz 2010.godine kojeg je napisao i režirao Tom Six. Nastavak je uslijedio 2011. godine.

Priča prati njemačkog doktora koji je oteo tri turista kako bi spajanjem usta i anusa kirurškim putem stvorio ljudsku stonogu.

Redatelj je inspiraciju za priču našao u nacističkim medicinskim eksperimentima tijekom Drugog svjetskog rata koje je provodio Josef Mengele u koncentracijskom kampu Auschwitz.

A Serbian Film

Ovo je film o “Srpskom filmu” redatelja Srđana Spasojevića iz 2010. godine. Priča prati neuspješnog porno glumca koji pristaje sudjelovati u art filmu, ali kasnije otkriva da je uvučen u snuff film s temama dječjeg silovanja, ubojstava i nekrofilije.

Još jedan od filmova koji je zgrozio svojim eksplicitnim prikazima zlostavljanja, mučenja i silovanja.

Zbog scena silovanja, nekrofilje i dječjeg zlostavljanja zabranjen je za prikazivanje u mnogim zemljama te  na mnogim festivalima. Film je bio pod istragom srpskih pravosudnih tijela za elemente kaznenog djela protiv seksualnog morala i kriminala povezanog sa zaštitom maloljetnika zbog prikaza nasilja nad djecom.

Neki od modernih krvavih i nasilnih horora su postali klasici filmske umjetnosti koji svake godine, naročito oko Halloweena zarade velike novce kako u kinima tako na blagajnama videoteka. Pitamo se jesmo li već prešli granicu i nisu li za našu djecu ovakve stvari potpuno normalne i prihvatljive?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.