PRIZMA DRUŠTVA

Što doista plaši ljude?

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Lektor: Anamarija Vukojević

Bez obzira na to da li skočite u zrak kada ugledate pauka ili se preznojite na sam spomen leta u avionu, svijet je prepun strahova i fobija. 8,7% ljudi starijih od 18 godina ima neku vrstu specifične fobije ili ekstremnog straha. Fobija, kada se koristi u  kontekstu kliničke psihologije, je vrsta anksioznog poremećaja, obično definiranog kao uporan strah od objekta ili situacije kada ih osoba pod svaku cijenu izbjegava, obično u nesrazmjeru sa stvarnom opasnošću koji je često iracionalan. Ovo su neki od najgorih:

Stomatolog

Mnoge osobe ne skaču od sreće na pomisao o intenzivnom zahvatu uklanjanja plaka. Oko 9 do 20 % Amerikanaca kaže da izbjegavaju posjet stomatologu zbog tjeskobe ili straha, prema podacima WebMD-a.

Ova fobija je ozbiljnije stanje u kojem osoba izbjegava stomatologa pod svaku cijenu. Takve osobe se obično pojave kod stomatologa kada ih na to natjera neizdrživa bol. Različiti faktori mogu osobu držati podalje od zubarske stolice, uključujući loše iskustvo iz prošlosti, strah od injekcija i osjećaja bespomoćnosti. (pomislite na zubarsku stolicu i bušilicu). Kako doći do stomatologa prije nego što vam cijela usta budu ispunjena trulim zubima? Shvatite da vam stomatolog može pomoći kako biste se osjećali ugodnije tijekom čišćenja zuba ili neke druge procedure. Na primjer, možete dogovoriti znak rukom koji stomatologu signalizira da odmah prestane s procedurom.

Psi

Od sićušnih pasa, veličine torbice do njemačkih ovčara, bilo koji oblik čovjekovog najboljeg prijatelja može prestrašiti osobu koja pati od kinofobije ili ekstremnog straha od pasa. Obično ljudi razvijaju strah od pasa nakon što su ugriženi ili nakon što vide kako je netko drugi ugrižen, prema profesoru psihologije Bradu Schmidtu sa Državnog sveučilišta Ohio.

Neki kinofobi razviju taj strah jer jednostavno znaju da psi ponekad grizu. Liječenje obično uključuje terapiju izloženosti što se smatra najučinkovitijim tretmanom, a uključuje sustavno i dugotrajno izlaganje psima (ili mačkama) sve dok osoba ne uspije doživjeti situaciju bez negativnog odgovora.

Zastrašujući let

Ne postoji nešto kao što je „prijateljski nastrojeno nebo“ za više od 25 milijuna osoba u SAD-u koji pate od nekog od oblika straha od letenja. Takvi strahovi variraju od lagane anksioznosti do ekstremne fobije od letenja nazvane aviofobija zbog čega se drže podalje od zrakoplova pod svaku cijenu.

Ovi prestrašeni letači spadaju u dvije ravnomjerno podijeljene skupine: onu koja se boji pada zrakoplova i oni koji su klaustrofobični te riskiraju napad panike unutar tijesnih kabina, prema Barbari Rothbaum, profesorice na psihijatriji i direktorici programa za oporavak od tjeskoba i trauma sa Medicinske škole sveučilišta Emory.

Kao i kod ostalih fobija, razlozi igraju malu ulogu pri smirivanju straha od pada. Na primjer, izgledi da netko umre u zračnoj nesreći su 1 na 20 000 u usporedbi s 1 na 100 slučajeva automobilskih nesreća i 1 od 5 smrti od srčanih bolesti (temeljeno na statistici iz 2001. g). Liječenje straha od leta (osim ispijanja i umrtvljavanja alkoholom) uključuje terapiju virtualnom stvarnošću i ostalim oblicima kognitivno-behavioralnog liječenja što se pokazalo vrlo uspješnim.

Munje i gromovi

Udar groma i munje može dovesti do lupanja srca i preznojavanja dlanova kod osoba koje pate od ozbiljnih fobija povezanih s vremenom. U stvari, neke od njih se jednostavno spakiraju i presele u područja mirnog vremena, prema Johnu Westfeldu sa Sveučilišta u Iowi.

Westfeld je izvjestio o anketi provedenoj  2006. g. nad studentima u kojoj 73 % sudionika pati od „malog“ ili „umjerenog“ straha od vremena. „Mislim da postoji mnogo više ljudi koji pate od ozbiljne fobije od vremena nego što to možemo pretpostaviti,“ rekao je Westfeld za Live Science. „Mnoge osobe koje sam intervjuirao su izjavile da im je zbog toga neugodno pa zbog toga nisu nikome rekli ništa. U nekim je slučajevima navedeno da ni njihovi supružnici nisu ništa znali o tome.“

Kada je riječ o liječenju, Westfeld preporučuje „kombinaciju društvene podrške i točnih informacija te treniranje načina suočavanja s tjeskobom i panikom. „Na taj način osobe koje se izuzetno boje oluja mogu doseći sredinu gdje u sebi drže dovoljno straha zbog kojeg će ostati na sigurnom a koji ih neće iznuriti.”

Mrak

Za mnogu djecu gašenje svjetala može predstavljati veliki strah od babaroge koja će iskočiti ispod kreveta ili iz ormara. U stvari, strah od mraka je jedan od najčešćih dječjih strahova. „Ono što nas zapanjuje jesu misli ili vjerovanja koje imaju djeca,“ rekao je Thomas Ollendick, profesor psihologije i direktor Centra za dječja istraživanja sa Virginia Tech-a.

„Djeca vjeruju svemu zamišljenom, da u mraku mogu doći pljačkaši ili da ona mogu biti oteta ili da bi nešto moglo doći i uzeti im igračke.“ U osnovi, njihovi strahovi proizlaze iz „neočekivanog“, kaže. Dok djeca prerastaju takve strahove, ako tjeskoba dosegne ekstremne razine i počne se smatrati fobijom (točnije, niktofobija), Ollendick kaže da ona može trajati i tijekom odrasle dobi ako se ne liječi na vrijeme.

Zastrašujuće visine

Ako vas prolaze žmarci dok stojite na vrhu krova ili kada promatrate visoku zgradu, niste jedini. Strah od visina je jedna od najuobičajenijih fobija (nakon koje slijedi javni govor) uz procjenu da 3 do 5 % populacije pati od takozvane akrofobije.

Znanstvenici su smatrali da je ova fobija rezultat iracionalnog straha na normalne podražaje, ali novo istraživanje sugerira drugačije. U studiji objavljenoj u časopisu Proceedeing of the Royal Society B, sudionici su trebali procijeniti visinu zgrade dok stoje u prizemlju i dok se nalaze na njezinom vrhu. Oni koji se najviše boje visina su, u odnosu na osobe koje su ostvarile najniže rezultate na testovima akrofobije, visinu zgrade procijenili višom za 3 metra kada su se nalazili u prizemlju i 12 metara više kada bi se nalazili na vrhu. Dakle, čini se da se akrofobičarima zgrada čini višom.

Druge osobe

Da li crvenite na pomisao održavanja govora pred publikom? Preznojite li se ili osjećate mučninu na samu pomisao o tome? To su samo neki od znakova društvene fobije kojom je pogođeno oko 15 milijuna odraslih Amerikanaca, prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje. To nije ograničeno na govore u javnosti: pogođene osobe se preznojavaju na pomisao konzumacije hrane ili pića pred drugim ljudima ili osjećaju opću tjeskobu kada su okruženi skoro bilo kime tko nije član njihove obitelji. Strah počinje u djetinjstvu ili adolescenciji, osobito oko dobi od 13 godina.

Zastrašujuća mjesta

Oko 1,8 milijuna odraslih Amerikanaca pati od agorafobije što uključuje intenzivan strah i tjeskobu od bilo kojeg mjesta ili situacije iz koje bi bijeg bio otežan, prema izvješću Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje izdanog 2008.g. Najuobičajenija mjesta i aktivnosti koju uzokuju strah jesu: dizala, sportska događanja, mostovi, javni prijevoz, vožnja, trgovački centri i zrakoplovi. Zbog straha osoba može početi izbjegavati izlazak iz svojeg doma, putovanja u automobilu i boravka u napučenom području.

Jezivi pauci

Dok će većina ljudi barem ustuknuti kada ugledaju Aragoga, pauka koji jede ljude opisanog u „Harry Potteru i odaji tajni“, pauk iz svakodnevnog života može uzrokovati jednaki strah kod nekih osoba. Pokazalo se da se žene četiri puta češće boje paučnjaka nego muškarci.

U studiji objavljenoj u časopisu Evolucija i ponašanje ljudi, David Rakison sa Sveučilišta Carnegie Mellon iz Pittsburgha otkriva da su 11-to mjesečne djevojčice brzo naučile povezivati slike pauka i zmija sa zastrašujućim izrazom lica dok dječaci nisu.

Sa evolucijske perspektive, to ima smisla, jer bi žene prilikom sakupljanja hrane češće susretale takve jezive pauke, spekulira Rakison. Također kaže da bi faktor dodvoravanja mogao djecu i majke zadržati na sigurnom mjestu. „Macho“ muškarci, s druge strane, bi se tijekom lova često izlagali riziku tako da evolucijski pritisak koji tjera na skok nakon što se ugleda pauk bi bio sve samo ne koristan.

Žitke zmije

Studija ukazuje da bi ekstreman strah od zmija, koji se smatra najuobičajenijom fobijom, mogao biti evolucijski utisnut u ljude. Nekada davno bi uočavanje zmije (ili čak pauka) bila prednost pri nečijem preživljavanju, prema jednoj studiji u kojoj su odrasli i djeca mogli brže odabrati slike zmija među ostalim predmetima koji nisu ugrožavajući, kao što su žabe ili cvijeće. Mogućnost uočavanja zmije u treptaj oka, kažu istraživači, je vjerojatno pomoglo našim precima da prežive u divljini.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.