Autor: Ljubica Šaran

Lektor: Anamarija Vukojević

Ljudi su društvena bića, naše težnje za povezanošću s ostalim pripadnicima vrste su oduvijek uobličavale društvo. Moderan Homo sapiens je uglavnom ovisnik o tehnologiji i medijima, ljudska želja za povezivanjem i informiranošću je zbog toga i te kako iskorištena što suptilnom i subliminalnom propagandom, što stalnim eutanaziranjem naše empatije uz stalne šokantne i krvave vijesti, serije, emisije, filmove, novinske uratke i agresivnu reklamu.

Televizijski zombi

U znanstvenoj zajednici zadnjih godina vlada prijepor o tome koliko i kako najomiljeniji masovni medij utječe na ljudsku psihu i ponašanje, svjedoci smo promjene u biheviorizmu i načina života ljudskih bića. Homo sapines je prije trideset godina puno više vremena provodio na otvorenom i u prirodi, puno više se družio „uživo“ s prijateljima i obitelji, te se puno više bavio fizičkim aktivnostima.

Dok jedna grupa znanstvenika otvoreno priznaje kako i koliko porazno televizija djeluje na ljude, naročito na djecu i mlade, s druge strane znanstvenici plaćenici i njihove mecene na sve moguće načine pokušavaju stvoriti virtualni svijet u koji će se uhvatiti što veći broj populacije, s nadom za što bolju zaradu i na koncu za što veću ovisnost o istome.

O načinima koliko i kako nas oblikuje zlonamjerno reklamiranje ideja i proizvoda smo pisali u tekstu pod nazivom: „Propaganda – zlo servirano kroz reklamu!“. Ako se do sada niste imali priliku upoznati s patokracijom – vladavinom psihopata, oblikom društva koje se maskira kao moderna demokracija (iako s vladavinom naroda nema nikakve veze), molimo vas da se upoznate s istim ovdje.

Televizija je jedan od načina umne kontrole, o tome je online tiskovina Activist Post objavila izvanredan tekst kojeg smo mi preveli, više o tome možete pročitati ovdje.

No nije jedino naša svijest pod direktnim utjecajem „dalekovidnice“ i svih njezinih derivata.

Podsvijest pod opsadom

Mi smo već pisali i o tome kako oglašavanje i virtualna zabava oblikuje našu podsvijest u tekstu pod nazivom: „ISKLJUČITE SE: Kako oglašavanje i „zabava“ oblikuje vašu podsvijest,“ u njemu smo otkrili da prosječan Amerikanac do dobi od 18 godina ima priliku vidjeti do 200.000 simuliranih činova nasilja, i to ne samo kroz serije i filmove već i kroz sportske emisije, reklame i različite oblike virtualnih igrica. Zahvaljujući takvom načinu „odrastanja“ mladi Amerikanac postaje prijemčiv na korištenje: droga i alkohola, te razvija intenzivnu želju za ispoljavanjem agresivnosti.

U zaključku teksta je objašnjeno koliko je iznimno važno biti svjestan psihološkog programiranja koji put do našeg uma pronalazi uz pomoć modernih medija. Ljudi su naučeni živjeti u simuliranoj stvarnosti, s predodređenim ciljevima i aspiracijama i naravno lažnim očekivanjima.

Televizija – obična zabava za mase ili nešto više?

Matrix World se pozabavio i utjecajem pornografije na djecu i mlade. Ne samo da se seks prodaje na svakom koraku, seks postaje jedna od najboljih reklama za proizvode i ideje koji inače ne bi trebale imati baš nikakve veze s reproduktivnom ljudskom funkcijom.

U tekstu pod nazivom „Kako video igrice i pornografija uništavaju generaciju“ smo otkrili nekoliko iznimnih istraživanja koja bi trebala zaintrigirati svakog roditelja koji svojemu djetetu želi dobro.

Molili bih vas da uzmete u obzir da urednici Matrix Worlda nisu puritanci i lažni moralisti te da anomalije u društvu izučavamo isključivo iz kuta ponerologije – znanosti koja se bavi pato genezom i nastankom zla kako u društvu tako među samim ljudima.

Seks sve prodaje

Seks je, nakon agresivnosti, najčešći motiv na našoj dalekovidnici i po internetu, ne samo da se seks prodaje na svakom kutu i utječe od mode do ponašanja, već seks, kako smo naveli u gornjem dijelu teksta, prodaje ideje i proizvode.

Yahoo je o utjecaju eksploatacije seksa i pornografije u našem društvu napravio odličan tekst kojeg smo mi preveli ovdje. U njemu možete otkriti kako eksplicitan i neobavezan odnos spram seksa i seksualnosti u našem modernom društvu čini više štete nego li koristi. Najgore je što moderan način proklamiranja seksa kroz masovne medije propagira isključivo fizički odnos koji nema veze s romantičnim osjećajima i pravom na izbor, kakav god on bio, tužno je da društvo postaje sve sklonije otvorenoj pedofiliji pomičući dobne granice populacije zaokupljene seksom do potpunog poremećaja, za to su najbolji primjer super popularni izbori ljepote za djevojčice od 4-6 godina koji se mogu vidjeti na brojnim američkim i svjetskim televizijskim programima.

Čak se i obične tetovaže bolje prodaju ako se “prigodno” prikažu. Gledate li u tetovažu ili polugolo žensko tijelo?

Sama pornografija je jedan od najlukrativnijih medijskih pothvata, pornografski programi su sasvim uobičajena stvar i o njima nećemo trošiti previše vremena, no interesantno je da su ovakvi sadržaji na otvorenom dijelu interneta najprodavaniji, kao što su programi s istim sadržajem najgledaniji na televiziji. Dok edukacija zauzima tek 14 mjesto na najomiljenijim svjetskim televizijskim programima, pornografija i sport dijele prvo mjesto, no dodatne analize televizijske ponude, otkrivaju da sport dijeli prvo mjesto s pornografijom samo zbog toga što se za pornografske programe uglavnom treba platiti, dok s druge strane postoje brojni sportski programi koji su potpuno besplatni i dostupni svima.

Mail Online je objavio tekst o tome kako pornografija zauzima prvo mjesto na legalnom dijelu interneta, ne na Darknetu ili ilegalnom dijelu interneta na kojem se prodaju ljudi, umorstva i slične perverzije o kojima se malo ili nimalo ne piše i govori.

Naši televizijski programi su puni spolnog ponižavanja, koji je još jedan od alata za kontrolu masa, o tome smo pisali u istoimenom tekstu, htjeli mi to ili ne televizijski program prati ono što je patokracija zacrtala, vjerujte nam to se ne događa samo za vrijeme predizborne trke, moderni mediji, naročito Internet i televizija su alat s kojim se psihopate na vlasti služe.

O tome kako izgleda Darknet, smo pisali ovdje.

Znanstvena istraživanja o negativnom učinku televizije na ljude

Reuters je objavio interesantan tekst o studiji znanstvenika sa Sveučilišta Sjeverne Karoline koji su otkrili kako pozadinska buka s televizora utječe hipnotički na djecu i odvlači im pažnju, snažno negativno utječe na dječju sposobnost komunikacije, i potencijalno im smanjuje kogniciju i razvitak jezika.

Druga studija koja je objavljena u žurnalu Peditarics je otkrila kako su djeca u SAD-u pod utjecajem televizije više od pet sati dnevno. Matthew Lapierre, vođa tima koji se bavio ovim ispitivanjem je pojasnio da djeca koja provedu više pred upaljenim televizijskim ekranima provode manje vremena u komunikaciji s drugom djecom i svojim roditeljima te da to stvara brojne probleme. Lapierre je također otkrio da su najmanja djeca najviše pod utjecajem pozadinskih šumova iz televizije.

Dr. Victor Strasburger sa Sveučilišta u Novom Meksiku je na to izjavio:

„Rezultati Lapierrove studije bi trebali dati jasan signal roditeljima da ugase televiziju kada je ne gledaju, čak i kada njihova djeca ne sjede pred televizorom, hipnotičko djelovanje pozadinskih šumova s televizije utječe na djecu na sve moguće načine. Reklame, pjesme, glazba, tekstovi filmova i serija ostaju zapisani u dječjem mozgu, a posljedice su porazne. Naročito je veliki utjecaj televizije za malu djecu koja su tek počela jezično komunicirati, tako maloj djeci je jako teško razlikovati poruke s televizije od poruka koje čuju od roditelja.“

U studiji, koju su napravili znanstvenici s Kraljevskog Sveučilišta u Londonu, je otkriveno kako je današnje dijete staro sedam godina gleda televiziju punu godinu dana, ova studija je također otkrila da prosječno dijete provede više vremena pred televizijom nego li u školi.

Dr. Aric Sigman je publicirao studiju u žurnalu Archives Of Disease In Childhood u kojoj se pokazuje koliko je opasna televizija za sve koji je gledaju, jer utječe na socijalne odnose gledatelja te stvara značajne psihološke poremećaje.

Sigman je također otkrio da moderna tehnologija kao što su 3D televizori i 3D kina dodatno negativno utječe i stvara nepravilan razvoj percepcije i osjećaja dubine kod djece i mladih.

U studiji se navodi kako djeca mlađa od tri godine nikako ne bi trebala gledati televiziju bez obzira o kojom je programima i emisijama riječ, također se navodi kako sva starija djeca ne bi trebala gledati televiziju više od dva sata na dan i to nikako odjednom.

Koliko znamo o utjecaju televizije na djecu?

Sigman je naveo kako duže gledanje televiziju u djeteta stvara sljedeće poremećaje; probleme s vidom, povećanu tjelesnu težinu, nervozu, povećanu agresivnost, poremećaj koncentracije i rastrešenost, nepravilan razvoj centra za verbalnu komunikaciju i oštećenja očnog živca.

Američka Pedijatrijska Akademija je u nedavno objavljenoj studiji potvrdila Sigmanova otkrića.

2010. godine je objavljena još jedna studija u žurnalu Pediatrics u kojoj je analizirano preko 1000 djece 10 i 11 godina starosti koja su u prosjeku provodila najmanje dva sata pred upaljenom televizijom razvila 60% više psiholoških problema i poremećaja nego li djeca koja su manje vremena provodila pred televizijom. Ova šokantna studija je otkrila da ta ista djeca imaju 50% više mogućnosti za razvijanje hiperaktivnosti, te da u istoj mjeri postaju agresivna i antisocijalna te da imaju velike probleme s ponašanjem i komunikacijom.

U žurnalu Američke Pedijatrijske Akademije (AAP) je otkriven poražavajući podatak da na djecu nagore djeluju upravo programi koji su njima namijenjeni, moderni crtani filmovi, zabavne emisije za djecu i mlade i filmovi za istu skupinu djeluju izrazito negativno na dječji biheviorizam i razvoj. Osim smanjenja koncentracije i zatupljivanja, ovakvi programi utječu na njihov način razmišljanja i oblikuju njihove stavove mimo kućnog odgoja.

Najporažavajući podatak ove studije je da program za djecu i mlade uništava njihovo analitičko razmišljanje, u potpunosti umanjuje njihov kritički um te im upropaštava logičku kogniciju, no nemojmo zaboraviti i poražavajuće brojke koje povezuju video igrice i nastanak epilepsije kod djece.

Morali bi se zapitati: jesu li djeca jedina koja pate od negativnog utjecaja televizije?

Televizijska hipnoza

Poznato je da žmirkanje televizijskog ekrana i ekrana kompjutera inducira alfa valove u mozgu, točnije titranje ekrana uspavljuje mozak i služi kao hipnotički otvarač, na takav način postajemo prijemčivi svim informacijama koje dobivamo s „malih ekrana.“

Osim što postajemo podložni sugestiji, Herbert Krugman je u seriji istraživanja otkrio još davne 1969. godine kako čak i obične reklame utječu na lijevu moždanu hemisferu, u ovom dijelu mozga se nalaze centri za logiku i analitičko razmišljanje, oni se u potpunosti zaobilaze upravo zbog titranja televizijskih ekrana.

Je li televizija savršen protivnik našeg mozga?

Nakon dužeg gledanja televizije, naša moždana aktivnost će dodatno pasti, točnije inducirat će se theta valova, s kojim nestaje kritičko razmišljanje, no centri za memoriju ostaju aktivni isto kao i centri za izazivanje različitih emocija i senzacija. Što god nam tada dolazi s televizijskih ekrana mi ćemo pokupiti kao spužve i te će informacije bile one vrijedne ili ne ostati u našem mozgu. Drugim riječima TV će na nas djelovati emocionalno, dok će logika i kritičko razmišljanje ostati po strani.

Brojne studije su pokazale kako video igre i različita interaktivna zabava na malim ekranima stvara promijenjena stanja svijesti, s nekima se moždana aktivnost reducira na delta frekvenciju, što je 0-4 hertza, ova moždana aktivnost se asocira s najdubljim stanjima sna točnije s 3 i 4 NREM fazama.

Mozak nalik švicarskom siru

U drugim studijama se pokazalo kako postoji poveznica između prevelikog gledanja televizije i nastanka Alzheimerove bolesti. Polu-svjesno stanje koje inducira gledanje televizije direktno pomaže gubitku aktivne moždane memorije, poremećajima u centru za govor, motoriku i percepciju.

Krugman je također otkrio kako čitanje i slušanje ljudskog govora koji nije snimljen, povećava kogniciju, gradi neuronske veze te potpomaže kritičko razmišljanje naročito kada smo aktivni u raspravama i razgovoru. Pasivno slušanje i gledanje televizije je najgora stvar koja se može dogoditi našem mozgu.

Važno je navesti kako televizijom inducirana pometnja između rada lijeve i desne moždane hemisfere izazova otpuštanje prirodnih opijata u mozak, oni nalikuju na otpuštanje endorfina za vrijeme različitih fizičkih aktivnosti. Zbog toga se gledateljima televizije čini da se dobro osjećaju ispred svoje dalekovidnice. Nakon što se mozak nevoljko drogirao, svi gledatelju mogu osjetiti i neugodnu stranu „kicka,“ kada prestanu s gledanjem televizije, simptomi uključuju; povećanu nervozu, frustraciju, depresiju i nenadane napade bijesa.

Društveni surogat

U eksperimentu koji je napravljen 1970., godine se otkrilo kako dugotrajni gledatelji televizije koji su za vrijeme eksperimenta apstinirali od iste zabave, su svi odreda patili od depresije koja je imala iste oznake kao da su dotične osobe izgubile bliskog prijatelja.

Kombinacija znanstvenih studija koja je objavljena u tiskovini Journal of Experimental Social Psychology je pokazala kako televizija stvara osjećaj pripadnosti kod gledatelja koji imaju nisko mišljenje o sebi i koji su uglavnom usamljeni. S ovim istraživanjima po prvi put se stvorila kovanica hipoteze društvenog surogata. Psiholozi sa Sveučilišta u Buffalu, Miamiju i Ohiu su otkrili kako gledatelji pokušavaju nadopuniti s televizijskim programima emocionalnu prazninu, nedostatak romantičnih veza i naravno kako s televizijom žele ublažiti snažnu socijalnu deprivaciju. U ovakvim situacijama gledatelji se emocionalno povezuju s različitim imaginarnim likovima na televiziji.

Televizija je droga za milijarde ljudi

Sve ovo što smo do sada naveli u gornjem dijelu teksta je tek mali dio radova i studija koji se bave fenomenom televizije i najmasovnijih medija. Televizija nas svakodnevno bombardira iz svih kutova, stvara distrakcije, uzrokuje promijenjena stanja svijesti, oblikuje našu psihu, iskrivljava stanovišta, upropaštava kritički i logički um, zatupljuje nas, eutanazira našu empatiju i subliminarno nas mijenja.

Htjeli mi to priznati ili ne, televizija nas programira, drogira i pretvara u bića nalik zombiju. Želimo li dobro sebi i narednim generacijama, moramo se educirati o utjecaju televizije i ostalih modernih masovnih medija.

Deprogramiranje nije i neće biti lako, no postoje samo dva puta; jedan je da nastavimo ovako kako smo „životarili“ do sada uz likove iz omiljenih serija, filmova i emisija, a drugi je da zaista počnemo živjeti svoj život.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.