Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Lektor: Anamarija Vukojević

Početkom srpnja je Mary Brennan-Taylor izišla pred razred studenata medicine na Sveučilištu Buffalo- SUNY i počela opisivati niz događaja koji su ubili njezinu majku. Alice Brennan, 88, je bila neovisna i sve samo ne krhka kada je 13. srpnja 2009.g zaprimljena u bolnicu zbog blagog slučaja gihta. Liječnici su prepisali lijek za opuštanje mišića koji se inače ne koristi pri liječenju gihta i koji se, u stvari, nalazi na popisu lijekova koji se ne bi trebali prepisivati starijim osobama. To je rezultiralo njezinim gubljenjem sposobnosti hodanja. Povratkom u bolnicu je loša kontrola infekcija dovela do niza infekcija od kojih je svaka bila sve gadnija i teža za liječenje. 29. kolovoza iste godine Brennan je umrla u bolnici od sepse, sustavne reakcije na teške krvne infekcije.

Brennan-Tylor je pokrenula križarski rat kako bi se uklonile medicinske pogreške: uz predavanja studentima medicine, ona je priču o svojoj majci podijelila i na raspravi savezne vlade o medicinskim podacima. To ju je stavilo na čelo jednog od najhitnijih pokreta u medicini: nacionalnog napora za promišljanje o riskantnom i kaotičnom medicinskom sustavu.

Uzroci medicinskih grešaka su povezani s neiskusnim liječnicima i medicinskim tehničarima, novim procedurama, ekstremnom dobi, kompleksnom njegom i hitnom skrbi. Loša komunikacija, nepravilna dokumentacija, nečitak rukopis, neadekvatni omjeri medicinskih tehničara i pacijenata i slični nazivi lijekova također pridonose mogućnosti medicinske greške.

1999.g je Institut za medicinu u izvješću „Griješiti je ljudski: stvaranje sigurnijeg zdravstvenog sustava“ objavio da greške i nesigurna praksa u američkim bolnicama ubiju najmanje 44 000 pacijenata godišnje, a vjerojatno i dvostruko više što je broj koji se može usporediti s krvoprolićem koje bi nastalo ako bi se svakoga dana srušio po jedan veliki avion na mlazni pogon.

No više od desetljeća nakon tog izvješća pacijenti su još uvijek žrtve medicinskih grešaka i pogrešnih dijagnoza koje dovode do nepotrebnih operacija i kemoterapija. Još uvijek se provode operacije nad pogrešnim dijelovima tijela, a pacijenti se bude sa ušivenim stranim objektima u svojem tijelu. Vladina analiza iz 2010.g je pokazala da Medicare korisnici svakog mjeseca pate zbog štetnih događaja od kojih su većina „jasni ili ih je vjerojatno bilo moguće spriječiti“.

Odvojeno petogodišnje istraživanje bolnica u Sjevernoj Karolini, objavljeno u studenom 2010.g u Časopisu za medicinu, je pokazalo da je u 25% svih slučajeva upisa u bolnicu medicinska njega naudila pacijentu. A studija objavljena u travnju 2011.g u „Zdravstvenim pitanjima“ (Health Affairs) je otkrila da standardne metode koje bolnice koriste pri određivanju medicinskih grešaka podbace u više od 90% slučajeva.

„Problem je što previše bolnica sigurnost uzima zdravo za gotovo,“ kaže Donald Berwick, bivši upravitelj saveznih centara za Medicare i Medicaid Services i pionir pokreta za sigurnost pacijenata. „Postoji osjećaj da je sigurnost važna,“ kaže on, ali prevladava stav „sada smo previše zauzeti“ ili „možemo učiniti nekoliko stvari, ali ne i transformativni posao“.

Što je potrebno poduzeti kako bi se bolnice učinile sigurnijima za pacijente? Richard Brilli, glavni medicinski službenik u Dječjoj bolnici u Columbusu, Ohio, kaže da je prihvatljiv samo jedan tijek akcije: obvezivanje na uklanjanje medicinskih pogrešaka i štetne prakse uopće. „Nisam mogao gledati obitelji u oči i reći da težimo 50% poboljšanju,“ kaže Brilli. „Nema višeg cilja od 0% štetnih događaja“.

Prije tri godine su Brilli i njegov tim objavili da će do 2013.g ciljati eliminaciji štete koja se može spriječiti čineći sigurnost pacijenta središnjicom svakog medicinskog i sigurnosnog protokola. Kako bi pratili napredak, stvorili su ono što nazivaju indeks štete što je jednostavan popis infekcija dobivenih u bolnici, nuspojava događanja, srčanih napada, velikih kirurških komplikacija, dekubitusa stečenih u bolnici i ozbiljnih propusta uz ukupni broj pacijenata koji su greškom ozlijeđeni.

Kada dođe do grešaka, osoblje se potiče da ih prijavi. „Ne možemo popraviti nešto za što niti ne znamo da se događa,“ kaže Brilli. Svaka prijava pokreće provjeru što često dovodi do promjena u protokolu, procedurama ili tehnologiji. Brilli kaže da su Nationwide children do sada prepolovili broj grešaka i incidenata koji se inače mogu spriječiti.

U bolnici Beth Israel je 2008.g Levy pomogao pri uvjeravanju odbora u prihvaćanju politike eliminacije štete koju je moguće spriječiti tijekom perioda od četiri godine. Samo godinu ranije je bolnica dokumentirala 300 slučajeva u kojima se zdravstvenom njegom naudilo pacijentima. Nakon godine dana promatranja takvih događaja i ispravljanja pogreški, broj je pao na 160 slučajeva, izvještava Kenneth Sands, bolnički stariji potpredsjednik kvalitete zdravstva. Do kraja 2011.g je bolnica izvijestila o samo 96 štetnih događaja od čega je njih 40 bilo posljedica kirurških intervencija u bolnici u kojoj se svake godine izvodi više od 6400 operacija.

Postoji dokaz koji stiže iz Michigana o tome da je 0% štete dostižan cilj. U samo 18 mjeseci je partnerstvo između Michigan zdravstva, udruge bolnica i Johns Hopkins sveučilišta, poznato kao projekt Keystone, rezultiralo smanjenjem stope krvnih infekcija za dvije trećine među pacijentima u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL). To se prevodi u više od 1500 života i najmanje 100 milijuna dolara svake godine. Oko četvrtina JIL-ova je eliminiralo infekcije uopće. Suštinu Keystone-a čini popis – od pranja ruku do nošenja maski, haljina i rukavica – kojeg medicinski timovi moraju poštovati. Članovi tima označe svaku stavku kako bi bili sigurni da se popis poštuje i provodi pravim redoslijedom i da se ništa ne propušta. Također su nemilosrdno pratili stopu zaraze, zajednički rad pri identificiranju izvora infekcije i njihovog eliminiranja.

Peter Pronovost, anesteziolog i stručnjak u intenzivnom liječenju u bolnici Johns Hopkins, kaže da je to samo početak. U budućnosti planira uvesti provjeru za gotovo bilo što što bi uvjerljivo moglo naškoditi pacijentu JIL-a i kako bi se otkrili načini sprečavanja. Još bolji pristup bi bila izgradnja pametnih jedinica intenzivnog liječenja sa sigurnosnim procedurama „ugrađenih“ u tehnologiju. U standardnim JIL-ovima liječnici, medicinski tehničari ili respiratorni stručnjaci moraju ručno prilagoditi respirator kako bi bili sigurni da on isporučuje pravu količinu zraka što taj proces ostavlja poroznim za ljudsku pogrešku.

Neke su bolnice izvršile transformaciju posuđivanjem sigurnosnih praksi iz drugih industrija. Prije deset je godina Virginia Mason medicinski centar u Seattleu ponovo projektirala svoj pristup skrbi o pacijentima pomoću Toyotine politike poticanja svakoga da zaustavi male probleme prije nego što oni dobiju šansu da postanu veliki. Virginia Mason poziva svakoga, uključujući pacijentovu obitelj, da prekine postupak i objavi uzbunu sigurnosti pacijenta kod svake upitne situacije, od propusta pranja ruku osoblja do bolničke primjene neočekivanog lijeka.

Na jednom primjeru, kada je novi pacijent koji boluje od raka pluća dobio ružičastu narukvicu „ne oživljavati“, medicinska je sestra, koja je smatrala da je čudno da bi pacijent zaslužio tako drastičnu uputu, provjerila informaciju upitavši ga i oglasila alarm. Ispostavilo se da je medicinska sestra iz prethodne smjene koja je izabrala narukvicu u stvari daltonist, a ono što je pacijentu zaista bilo potrebno je bila narančasta narukvica koja označava alergiju na lijekove. Sada, uz boju, narukvice sadrže i natpis koji riječima objašnjava njihovo značenje.

Medicinska struka također uči i od avijacije koja je svoja komercijalna putovanja učinila sigurnijima. Jedan od najnovijih glasnogovornika pokreta za sigurnost pacijenata je bivši kapetan američkog zrakoplovstva Chesley B. Sullenberger III, koji je desetljećima radio na smanjivanju broja smrtnih slučajeva u komercijalnom zrakoplovstvu i koji je vrlo kritičan prema medicinskim neuspjesima te široko primjenjuje mjere zaštite u svrhu zaštite pacijenata.

Sullenberger i ostali pozivaju na medicinsku verziju Odbora za nacionalnu sigurnost, agencije koja vrši probe zrakoplovnih nesreća. Nova bi agencija istražila uzorak velikih incidenata svake godine, izvjestila što je pošlo po zlu i preporučila ispravke koje bi se rasporedile po bolnicama diljem zemlje. Ovom bi se verzijom stimulirali radnici da izvještavaju o propustima koji bi mogli koštati života.

Prateći jednostavna pravila i pacijenti mogu pomoći pri rješavanju grešaka. Stidljivost ne pomaže. Važno je pričati u svoje ili u ime člana obitelji te inzistirati na tome da liječnici i medicinski tehničari u potpunosti objasne postupke koje planiraju izvesti i lijekove koje namjeravaju propisati. Postavljajte pitanja, promatrajte što se radi i ne bojte se zaustaviti proceduru ako ste zabrinuti zbog onoga što vidite. Kada se netko od vaših voljenih nalazi u bolnici, „ostanite uz postelju,“ kaže Berwick. „Ne odlazite.“

Mary Brennan-Taylor žali što nije znala koje korake poduzeti kako bi se založila za svoju majku. „Osjećam se odgovornom jer ju nisam mogla zaštititi,“ kaže. „Bila sam potpuno povjerljiva. Nikada nisam od liječnika i medicinskih tehničara koji su ulazili u sobu tražila da operu ruke. Nisam provjerila njezine lijekove.“  Brennan-Taylor se nada da će svojim govorima pomoći u edukaciji nove generacije liječnika i, kao rezultat svega, bolnice učiniti sigurnijim mjestima. To su sve vrijedni ciljevi koji su već odavni trebali biti dostignuti.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.