KNJIŠKI MOLJAC

Prvi kontakt – istina ili obmana?

Autor: Ljubica Šaran

Lektor: Anamarija Vukojević

Kako smo nastali? Kako je nastao život na Zemlji? Tko su bili naši preci? Jesmo li sami u univerzumu? Ako postoje inteligentni oblici života u svemiru, kolike su razlike između nas i njih? Jesu li ljudi ikada imali priliku kontaktirati s izvanzemaljcima? Gotovo smo sigurni da ljudi, barem jednom u životu, razmišljaju o ovakvim i sličnim pitanjima, možda čak i tragaju za odgovorima. Na žalost, svjedoci smo ogromne pomutnje i razlika glede stavova povezanima s izvanzemaljcima i eventualnom kontaktu s njima. Razlike su tolike da većina ljudi ovo pitanje svrstava u „teorije zavjere“ i bezvezne tlapnje, no što se zapravo događa „iza scene“ malo tko zna.

Kako su se oblikovala naša očekivanja?

Svim ljubiteljima Star Treka je poznato kako je protekao prvi kontakt s naprednim inteligentnim i uber-logičnim vanzemaljskim bićima koje je Gene Roddenberry nazvao – Vulkanci. U nedavnom filmu „Battleship“ smo, osim glorificiranja vojske SAD-a, imali priliku vidjeti nasilniji koncept prvog kontakta.

Prvi kontakt iz Star Treka.

Pregledamo li različita djela filmske i ine umjetnosti vidjet ćemo da većina tih istih dijela insistira na fizičkom prvom kontaktu s bićima koja su od „krvi i mesa“ i koja jako nalikuju nama po određenim fizičkim svojstvima: bipedalnost, isti broj gornjih udova, postojanje prstiju, ista simetrija na licu s jasno izraženim osjetnim senzorima koji nalikuju našima, čak i kada je slučaj o izvanzemaljcima iz horor filmova, nalik na Giggerovog „Aliena“ ili dobroćudnog E.T.-ja iz istoimenog filma.

Tvorci brojnih dijela SciFija su poštovali jednu iznimno interesantnu psihološku začkoljicu koju su krajnje komercijalizirali. Ljudsko biće se može najviše identificirati (negativno i pozitivno) s oblikom života koji mu je što sličniji.

Koliko je ovo interesantan efekt, najbolje možemo vidjeti na primjeru Amenhotepa IV. (grčki Amenofisa IV), poznatijijeg pod imenom Eknaton, koji je promijenio staro-egipatsku religiju od kompliciranog politeizma, s bogovima koji su jako nalikovali ljudima po izgledu i ponašanju (osim tipičnih životinjskih glava) na monoteizam. Svrgavanjem politeizma Eknaton je stvorio prvi zapisani primjer monoteizma, i to u obliku apstraktnog sunčevog diska – Amona, što je stvorilo bijes i pobune diljem faraonove zemlje.

“Radikalni” faraon Eknaton sa svojom ženom Nefertiti, sinom Tutankamonom i nezaobilaznim prikazom boga Amona.

Problem, naime, nije bio u mijenjanju staro-egipatskog „Olimpa“. Stari Egipćani su često imali prilike iskusiti mijenjanje poretka bogova s obzirom na želje „božjeg sina“ faraona, no nikako se nisu mogli identificirati s bogom koji nije izgledao kao ljudsko biće. Takav bog nije ulijevao strahopoštovanje, nije se mogao obožavati. Religija vezana za solarni disk je anulirala prastara vjerovanja da su bogovi stvorili čovjeka na svoj lik i nalik (što na koncu podržavaju svete knjige najmasovnijih modernih monoteističkih religija). Solarni disk je u pravom smisli riječi bio izvanzemaljac kojeg stari Egipćani nisu mogli poistovjetiti sa sobom.

Sličnu stvar imamo i s našim poimanjem prvog kontakta: većina ljudi očekuje kontakt s bićima koja nalikuju nama.

No mi se s pravom pitamo, je li to realno očekivanje? Naravno, uza sve prijepore postoji još jedno važno pitanje. Je li prvi kontakt odavno ostvaren bez našeg znanja?

Osporavanje prvog kontakta

Pogledate li po brojnim internetskim portalima, web-tiskovinama i blogovima, primijetit ćete da su teme o NLO-ima, izvanzemaljcima i navodnim prvim kontakatima iznimno popularne te da na tražilicama kotiraju jako visoko.

S druge strane, svakom dobrom poznavatelju metafizike postat će jasno da najveći broj prostora na internetu pripada zastupanju teorija i dokazivanja o takozvanom prvom kontaktu koji je isključivo fizičke naravi.

Malo kome je poznato kako znanost osporava prvi kontakt upravo zbog fizičke barijere. Po mišljenju znanstvenika, fizički kontakt je gotovo nemoguć jer bi navodnim posjetiteljima iz svemira trebalo jako puno vremena da dođu do Zemlje od najbliže planete koja podržava život (nalik našem), naročito zbog činjenice da, po Einsteinovoj teoriji, ništa ne može putovati brzinom svjetlosti, a kamoli brzinom većom od svjetlosne.

Giggerovi “izvanzemaljci” nas ne bi toliko strašili da nemaju jako puno sličnosti s ljudskim izgledom i da nisu toliko “ružni” po ljudskim standardima.

O tome koliko je Einstein na određen način „skockao“ modernu fiziku i koliko je odredio o čemu će budući fizičari smjeti istraživati na njegovim premisama, smo pisali ovdje. Iako moderna znanost ne priznaje cenzuru per se, postoje brojni dokazi da je ona i te kako prisutna te da svi oni koji se bave rubnim područjima znanosti, a ne podupiru mainstream stanovišta iste, bivaju ušutkani na ovaj ili onaj način. O tome možete više pročitati ovdje i ovdje.

Vratimo li se ponovno na eventualni prvi kontakt, naši znanstvenici pokazuju snažnu notu egoizma i teracentrizma (baš kao i stari Egipćani) jer razmišljaju da bi došljaci iz svemira imali tehnologiju koju bi mi mogli prepoznati te da bi imali fizičke odlike nalik našima. No najpogubnije razmišljanje im je da bi eventualni vanzemaljci vrijeme i prostor percipirali na način kako ga percipira Homo sapiens.

Nećemo raspravljati o tome koliko je to ograničeno stanovište, koje znanstvenici otvorena uma ne bi trebali imati, no svima onima koji sumnjaju koliko je zapravo naše znanje krhko preporučamo tekstove koji se bave najobičnijom percepcijom vremena. Njih možete pročitati ovdje.

Također bi naše čitatelje podsjetili da je moderna znanost „stara“ samo tri vijeka, te da su zapisi o našem nastanku i prošlosti krajnje upitni i diskutabilni. O tome koliko su povijest, arheologija, medicina, farmacija, nutricionizam, astronomija i druge grane nauke relativne i koliko su njihove paradigme staklenaste smo puno puta pisali, a odgovor zašto je to tako pronalazimo u ponerologiji (znanosti o nastanku zla među ljudima) i patokraciji (vladavini psihipata), s kojima se maksimalno ograničava naše znanje i spoznaja.

Pradavna ideje o vanzemaljcima i kontaktima s njima

Interenet je pun djela i napisa o navodnim pradavnim kontaktima s izvanzemaljcima još od opisa iz Biblije i vatrenih kočija s kojima se bogovi spustili među ljude (da, bogovi dobro ste pročitali, stari zavjet je prepun bogova, a ne monoteističkog božanstva). Iako nismo veliki ljubitelji davanja referenci iz različitih religijskih knjiga (jer su sve religije iznimno različite u svojim poslanicama i svetim pismima, iako im je zajednička jedna stvar – sve tvrde da su jedini i pravi put do božanskog i spasa ljudske duše), napomenimo neke interesantne dijelove iz Biblije u kojima se spominju bogovi i izvanzemaljska bića:

Ezekijel 1:1-28: Opisuje viđenje izvanzemaljske metalne letjelice koja se na tlo spustila u dimu i vatri.

Efežanima 6:12: Opisuje borbu s mračnim vladarima kozmosa.

Geneza – Knjiga postanka 6:1-22: O bogovima koji su uzeli zemljanke za žene.

Judina poslanica 1:6: O anđelima koji su radili stvari koje nisu bile od njihova autoriteta.

2 Poslanica Solunjanima 2:9: O lažnima čudima i prikazanjima Sotone s kojima se pokazuje sva moć ovog entiteta. I tako dalje.

Pročitate li bilo koje djelo Zecharia Sitchina, vidjet ćete da se reference o kontaktima izvanzemaljskih entiteta koji se prikazuju kao bogovi koji se upliću, ne samo u ljudsko postojanje, već su i razlog nastajanja Lulua – roba – čovjeka, povlače puno dalje u prošlost, točnije u Sumer i Akad. Sitchin jako lijepo objašnjava kako je židovska vjera preuzela iste ideje i kako ih je permutirala u monoteizam. S druge stane ostajemo i te kako rezervirani sa Sitchinovim zaključcima naročito jer je propagirao religijska stanovišta na način s kojim otvoreno sumnjamo u njegovu objektivnost. Osim toga, Sitchin je napravio brojne pogreške u prijevodima Sumerskih tekstova jer je njih vezivao za židovske napise, a iako je sam priznao da su Sumerski napisi stariji, preferirao je potonje koji su zahvaljujući patokraciji postajali još korumpiraniji i, naravno, dalji od istine.

S druge strane, pročitate li bilo koju knjigu Ericha von Dänikena, dobit ćete još dublji uvid o tome koliko su prastari artefakti, zapisi i arhitektura prepuni zapisa o posjetiteljima iz svemira koji su se svi odreda predstavljali kao božanstva ili entiteti s božanskim moćima to jest tehnologijom nalik magiji.

Jesu li prastari arheološki artefakti točni u predstavljanju navodnih posjetitelja iz svemira?

Jedan od najstarijih naroda u svijetu, koji svoja bogata predanja može zahvaliti verbalnom prenošenju i čuvanju istih, su Aboridžini iz Australije. Osim interesantne genetičke povezanost s prastarim narodima jugoistočne azije i Tamilima u Indiji, ovaj narod, čija se egzistencija nije promijenila u zadnjih 40 tisuća godina (što je samo 20 tisuća godina manje od nastanka modernog kromanjonca), postojanje bogova izvanzemaljaca ne poistovjećuje s fizičkim svijetom kojeg mi vidimo i osjećamo. Po njima posjetitelji – bogovi uopće nisu izvanzemaljci; oni su među nama stalno, no mi ih ne možemo vidjeti nikada osim u snu, komi, transu ili ako nam oni odluče pokazati.

Osim što tvrde kako je domen nalik svijetu snova – dom bogova – iz kojeg oni upravljaju nama na uglavnom negativan način jer su sebični, osvetoljubljivi i stalno gladni moći, Aboridžini smatraju kako ljudsko biće može napredovati tek kada shvati svijet snova i kako se jedino spoznajom i samo-spoznajom do njega dolazi. Ovi navodi jako nalikuju učenju Gurdjieffa i Ouspenskog, koji su svoja učenja preuzeli iz najstarijih mističnih škola Srednjeg Istoka i Azije. U stvari, glavni aspekt aboridžinske religije je san u kojemu svatko može vidjeti entitete koji nama vladaju.

S druge strane oceana, u južnoj Americi, plemena koja koriste ayahuascu otvoreno zagovaraju postojanje nevidljivog svijeta iznad našega u kojemu možemo doći do nevjerojatnih saznanja i otkrića.

Hindusi i mnogi drugi narodi imaju zapise koji su prepuni borbi bogova u njihovim letjelicama, bogova koji koriste tehnologiju daleko od mogućnosti našeg poimanja i bogova koji samo djelomično nalikuju na nas, ali koji su svojim djelima i nedjelima i te kako utjecali na stvaranje ljudskog bića i njegov razvoj.

Pročitate li Mahabharatu, koja je jedan od najvećih epova svjetske književnosti, obratite naročitu pažnju na dio koji se naziva „Knjiga o početku“ u kojoj možete vidjeti brojne poveznice s drugim i novijim epovima diljem planete i utjecaju nebeskih bogova na ljudsko biće.

Herkules, hibridno dijete između božanstva i ljudskog bića, jesu li ovakve priče samo pušta mašta ili skrivaju dublje značenje?

U Ramajani borba bogova – kraljevskih junaka dobiva potpuno fizički aspekt na način koji je gotovo istovjetan epu o Gilgamešu ili nešto novijem Nimrodu koji se na koncu pretvorio u Herkulesa. Ovo je samo jedan od primjera kako su prastari mitovi prerasli u umjetnička djela te da, bez obzira na različite varijacije i mutacije, svim imaju nevjerojatne poveznice koje počinju i završavaju s uplitanjem nebeskih bića – bogova ili njihove djece (pa čak i hibrida s ljudima). S tom jako važnom činjenicom „Deus ex machina“ dobiva potpuno novo i dublje značenje.

Daleko od očiju daleko od shvaćanja

Nastavimo li se kretati kroz povijest i prastara predanja diljem planete vidjet ćemo da ljudska bića, bez obzira na svoja vjerovanja, zemljopisnu lokaciju i društvene navike, imaju gotovo istovjetne ideje o našem nastanku i kontaktu s bogovima. Božanstva ponekad imaju izgled potpuno modernih astronauta dok, s druge strane, često mijenjaju oblik i razlog kontakta s ljudima. Prastari keltski epovi, nordijski mitovi, šamanski azijski napjevi, vjerovanja američkih Indijanaca pružaju brojne primjere kako su se ljudi nosili s uplitanjem bića koja nisu mogli nazvati nikako drugačije osim: bogovi, anđeli, demoni, patuljci, vilenjaci, vampiri i tako dalje.

Ovakve i brojne druge činjenice su osnova Magogijske teorije, Jacquesa Velleea i Johna Alva Keela. Po njihovim istraživanjima, koja se zasnivaju na najbrojnijim ljudskim predajama, vanzemaljci uopće nisu bića koja eventualno i povremeno posjećuju našu planetu već su stalno prisutni no nastanjuju denzitete i dimenzije koje mi nismo u stanju percipirati. Po Magogijskoj teoriji, naše stalno fokusiranje na fizičko i materijalno shvaćanje „vanzemaljaca“ uopće ne može dati ikakve rezultate jer ih tražimo na pogrešnom mjestu s pogrešnom pretpostavkama.

Jedna od najboljih slika neidentificiranog letećeg objekta. Više o NLO-ima možete pogledati ovdje.

Vallee jasno zagovara postojanje neljudske svijesti, koja može, ali ne mora, posjedovati fizičko tijelo ili tijela kakva postoje na Zemlji – koju mi vidimo i osjećamo i koja je sposobna manipulirati prostorom, vremenom i sviješću na načine na koje mi ne razumijemo. On vjeruje da fenomen predstavlja, za nas, stranu inteligenciju koja se može manifestirati u različitim oblicima, uključujući izvanzemaljce, religiozne likove, duhove i paranormalne sposobnosti.

I Keel i Vallee su zaključili kako „izvanzemaljci“ koriste obmane toliko velikih proporcija da mi jednostavno ne možemo shvatiti što su zapravo takvi entiteti. Oba dva istraživača su podrobno ispitivala moderna viđenja NLO-a i izvanzemaljca i promijenjena stanja svijesti i percepcije onih koji su ih navodno vidjeli. Keel i Vallee smatraju kako je edukacija jedino što može razbuditi ljudsko biće, smatrajući kako je naše moderno praznovjerje i vjera u ono što smo navodno već naučili (naročito kad je to učenje čista laž) razlog zbog kojeg ne možemo shvatiti pravu prirodu multiverzuma i postojanja viših denziteta.

Matrix World urednici se u potpunosti slažu da je ljudski fokus na materijalni svijet određena klopka, što najbolje možemo vidjeti u znanosti koja je izričito materijalna i koja se ne želi baviti stvarima koje bi mogle biti van našeg poimanja ili percepcije. Zbog toga nam postaje sasvim jasno zbog čega se određena istraživanja nazivaju rubna područja znanosti ili kvazi znanost i zbog čega brojna istraživanja i znanstvenici koji se bave istim, bivaju izolirani iz znanstvene zajednice.

Jedan od najboljih primjera je kako se znanost ponaša prema ZNANSTVENIM istraživanjima rubnih područja znanosti, su brojne studije o reinkarnaciji koje su napravili naučnici nesputani: materijalizmom, dobiti, mainstream cenzurom i premisama. Mi smo o tim istraživanjima podrobno pisali u nizu tekstova pod nazivom: REINKARNACIJA I ZNANOST: Zašto se malo zna o istraživanjima vezanim za reinkarnaciju?“.

Slična stvar je i s divinacijom o kojoj smo pisali u nizu tekstova ali i s paranormalnim iskustvima i neobjašnjivim fenomenima s kojima su se znanstvenici XIX vijeka otvoreno bavili, a koji su u modernoj znanosti postali tabu tema. Mi smatramo kako znanost ne bi trebala imati tabu teme, te kako s otvorenim i kritičkim umom možemo postići puno više nego li s cenzurom i praznovjerjem bilo koje vrste.

U drugom dijelu ćemo se pozabaviti popularizacijom viđenja NLO-a i vanzemaljaca nakon drugog svjetskog rata i načina na koji je Magogijska teorija u potpunosti izopćena zbog “uvjerenja”  koja su nam prezentirale brojne vojno obavještajne agencije i njihovi derivati.

Više o NLO viđenjima i snimkama neobičnih pojava možete pročitati ovdje.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.