PONERIZACIJA DRUŠTVA

Masovni ubojice nisu nužno i psihopate

Autor: Barbara Arbanas-kovačević

Matrix World

Termin „psihopata“ se često krivo poima: iako se on često povezuje s navodnim masovnim ubojicama kao što je ubojica iz Colorada, James Holmes, ili Jared Loughner iz Arizone, to ne znači da ti ljudi odgovaraju opisu ovog mentalnog poremećaja.

Objavljeno je psihijatrijsko procjeniteljsko izvješće u kojem se navodi da je nakon mjeseci liječenja od šizofrenije, 23-godišnji Loughner shvatio da je pristao izjasniti se krivim za divljačko pucanje u kojem je ubijeno šestero ljudi, a ranjeno 13, uključujući tadašnju članicu kongresa, Gabrielle Giffords.

U međuvremenu su odvjetnici za Holmesa izjavili da vjeruju da on boluje od mentalne bolesti iako još nisu odredili pravu prirodu njegove bolesti. Nekoliko tjedana prije pucnjave je Holmesov psihijatar, dr Lynne Fenton profesorica sa Sveučilišta u Coloradu koja je specijalizirala šizofreniju, alarmirala sveučilišnu policiju o Holmesovom ponašanju.

James Holmes

Ali ovakav dokaz ne upućuje da su ti ljudi psihopate. Psihopate su ljudi kojima nedostaje empatije uopće, ne osjećaju žaljenje ili krivnju za svoje postupke i koji mogu koristiti nasilje i zastrašivanje kako bi dobili ono što žele. Oni mogu biti neodgovorni, egocentrični, šarmantni i manipulativni.

Nasuprot tome, osoba koja boluje od šizofrenije (mentalnog poremećaja kojeg karakteriziraju slom misaonih procesa i loše emocionalne reakcije) obično živi u svojoj vlastitoj stvarnosti uz česte epizode halucinacije i obmane.

„Osobe koje počine masovna ubojstva očito nisu dobro,“ rekla je Louis Schlesinger, psiholog forenzičar sa John Jay fakulteta za kriminalnu pravdu u New Yorku. „Samo promatranje Holmesovog ponašanja jasno ukazuje na to, ali to ga ne čini psihopatom.“

I iako psihopate mogu biti nasilni, to ne znači da će obično i ubiti. „Većina psihopata ne ubije nikoga,“ rekla je Schlesinger,“ i nije svaki ubojica psihopata.“

Prema dr Michaelu Welneru, psihijatru forenzičaru s NYU medicinske škole, dok psihopate počine ubojstva, njihovi su motivi specifični – obično ih pogoni novac, seks ili čežnja za bijegom od drugog zločina.

Ali za masovne ubojice motiv može biti taj što oni sebe vide kao propao slučaj, rekao je Welner.

Masovni ubojice mogu biti ljudi koji su „bolno svjesni sebe kao društvenog i seksualnog odmetnika u društvu koje vrednuje društvenu poželjnost,“ rekao je Welner. „A u društvu koje vrednuje postignuće, svjesni su kako su podbacili i to na načine koji se ne mogu obrnuti.“

Postoje različite vrste masovnih ubojstava od kojih je svako pogonjeno drugačijom motivacijom, rekao je dr Douglas Mossman, psihijatar forenzičar sa Sveučilišta u Cincinnatiju, fakulteta za medicinu. „Ubojice mogu biti motivirani žaljenjem, ljutnjom, zamjeranjem ili osjećajem zlostavljanja.“

„Bilo je masakara u školama, zločina iz mržnje, ubojstava na radnom mjestu, čak i ubojstava cijelih obitelji,“ rekao je Mossman. „U većini slučajeva to je slijedilo ranije događaje koji su se dogodili pojedincima koji su reagirali na načine koji su ih doveli do onoga što su učinili.“

Mossman je ukazao na slučaj Seung-Hui Choa, odgovornog za pucnjavu u Virginia Tech školi koji je iza sebe imao povijest anksioznosti i depresivnih poremećaja. U srednjoj mu je školi dijagnosticiran teški anksiozni poremećaj poznat kao selektivna mutavost nakon čega je počeo primati terapiju i posebno obrazovanje do trećeg razreda srednje škole.  Cho je prisilno hospitaliziran zbog svojeg zabrinjavajućeg ponašanja otprilike 16 mjeseci prije pucnjave 2007.g u kojoj je ubio 32 ljudi, a zatim i sebe. Kasnije, tijekom istrage, policija je pronašla poruku u kojoj je Cho kritizirao „bogatu djecu“, „razvrat“ i „podmukle šarlatane“.

Seung-Hui Cho

Ali to ne znači da svi masovni ubojice boluju od mentalne bolesti i da „masovni ubojice koji boluju od ozbiljne mentalne bolesti predstavljaju samo djelić ljudi s mentalnom bolesti,“ rekao je Mossman.

Taj mali dio općenito uključuje ljude koji boluju od ozbiljnih poremećaja raspoloženja kao što su depresija, psihoze kao specifičan dio šizofrenije ili nekog oblika sumanutog poremećaja.

„Mentalna bolest može stvoriti motive,“ rekao je, „ kao što je sumanuto vjerovanje da osobu progoni vlada, ili da se misli te osobe promatraju putem metalnog dentalnog ispuna.“

Masovna ubojstva općenito čine muškarci i to su najčešće nasilni zločini. Prema statistici Ureda pravosuđa, muškarci će devet puta češće počiniti ubojstvo nego žene. I vrlo malo žena je počinilo masovna ubojstva.

„Muškarci imaju višu razinu testosterona od žena što ih čini agresivnijima,“ rekao je Mossman. „Dakle, nešto se ovdje pokreće na biološkoj razini.“

Ali stručnjaci također vjeruju da se muškarce od djetinjstva uči da budu stoički i da ne pokazuju emocije. Također ih se potiče na riskiranje, agresivnost i ne pokazivanje bilo kakvog znaka slabosti ili ranjivosti.

„Dječaci zaprimaju mnoge društvene poruke o nasilnoj reakciji na nepravdu,“ rekao je Mossman. „Clint Eastwood i Sylvester Stallone su se obogatili šireći takvu poruku.“

Osobe koje su osobito problematične, pa čak i paranoične, mogu voditi relativno normalne živote čime otežavaju svakome, čak i profesionalcima za mentalno zdravlje, da odrede da li netko doista predstavlja prijetnju.

„Ljudi pokazuju različite vrste ponašanja ili uzorke razmišljanja koji mogu dovesti do nasilnog čina,“ rekao je Mossman. „Ali problem je u tome da postoji na stotine pojedinaca koji pokazuju jednak obrazac ali koji se ne ponašaju nasilno.“

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.