SVIJET POD LUPOM

Otkriveno umjetno stvaranje vremenskih uzoraka

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrx World

Sjetva oblaka je oblik modifikacije vremena. Može se koristiti kako bi se rastjerala magla, potisnula tuča ili kontrolirao vjetar, ali najčešće se koristi kako bi se povećale oborine. Da bi se ovaj proces shvatio, potrebno je osnovno razumijevanje o oblacima i kako se stvaraju oborine ukoliko je to potrebno.

Kako se topli zrak diže sa Zemlje, on se počinje hladiti i stvarati sitne kapljice vode koje se kondenziraju u oblak kapljica. Taj oblak se formira oko čestica prašine, soli ili tla (tzv. jezgra kondenzacije oblaka) koje su uvijek prisutne u atmosferi. Ovi oblaci kapljica se grupiraju u oblake koji mogu stvoriti oblake na jedan od dva načina: pri toplim temperaturama se kapljice spajaju s drugima i postaju dovoljno teške kako bi na Zemlju pale u obliku kiše (Potrebno je na milijune kapljica kako bi se formirala jedna kišna kap); pri hladnijim temperaturama kapljice vode oblikuju kristale leda. Druge se kapljice zamrznu na tim ledenim kristalima koji tako postaju veći i teži sve dok ne padnu na Zemlju u obliku kiše, snijega ili tuče.

Sjetva oblaka je zapravo vrlo složen proces. U najjednostavnijem smislu, uvode se i druge čestice u oblak koje služe kao jezgra kondenzacijskog oblaka i pomažu pri stvaranju oborina. Postoje tri vrste zasijavanja oblaka: statički način, dinamički način i higroskopno zasijavanje.

Statički način povećava količinu oborina dodavanjem ledenih kristala (obično u obliku srebrnog jodida ili suhog leda) kako bi se oblaci ohladili. Dinamički način povećava oborine pojačavanjem „vertikalnih strujanja zraka u oblacima čime se vertikalno obradi veća količina vode putem oblaka“. U osnovi, ovom se metodom dodaje veći broj ledenih kristala nego što je to slučaj u statičkom načinu. Higroskopnim zasijavanjem se kristali soli otpuštaju u oblak. Te čestice rastu dok nisu dovoljno velike da uzrokuju stvaranje oborina. Oblaci se mogu sijati uz pomoć zrakoplova ili s tla pomoću raketa.

2003.g je američka Nacionalna akademija za znanost izjavila da 30 godina dugo  istraživanje nije pružilo „uvjerljiv“ dokaz o tome da manipulacija vremenom djeluje, no Američka udruga meteorologa tvrdi da neke studije o sijanju oblaka pokazuju povećanje količine oborina od 10%.

Mijenjanje vremena stvara mnoga pitanja poput: Uzima li se vlaga iz zraka s nekih područja kako bi ona pala u obliku kiše u nekoj drugoj regiji? A ako se u nekim područjima javlja suša uzrokovana klimatskim promjenama, nije li bolje pribjeći rješavanju uzroka? Unatoč uvjeravanju sjetvenih tvrtki, i dalje postoji zabrinutost zbog izlaganja srebrnom jodidu i onečišćenja tla.

Tri dana nakon napada 11.9. na blizance u New Yorku, kada su svi komercijalni letovi iznad kontinentalnog dijela SAD-a odjednom obustavljeni, podignut je veo nad smislenim, iako do tada nepotvrđenim, učincima koje zrakoplovima umjetno stvoreni oblaci imaju na naše planetarno okruženje.

U kolovozu 2002.g je u časopisu Nature objavljeno izvješće naslova „Contrails reduce daily temperature range” (Kondenzacijski tragovi smanjuju dnevni raspon temperature) u kojem su znanstvenici raspravljali o tome kako su „kratki intervali jasnog neba bez zrakoplova raskrinkali utjecaj na klimu“.

Prizemljivanje zrakoplova nakon 11.9. je rezultiralo iznenadnim nestankom kondenzacijskih tragova (contrails) zrakoplova na mlazni pogon diljem SAD-a. Prema objavljenoj studiji, potencijal kondenzacijskih tragova „…od zrakoplova na mlazni pogon utječe na površinske temperature regionalnih razmjera o kojima se godinama raspravljalo…“, ali sve do trodnevnog uzemljenja sumnje u postojanje fenomena nisu mirovale.

Studija je pokazala „…nepravilan rast prosječne dnevne temperature (odnosno razliku između dnevnog maksimuma i noćnog temperaturnog minimuma) za razdoblje od 11. do 14. rujna 2011.g“.

Slijedi objašnjenje: „Budući da stalni kondenzacijski tragovi mogu smanjiti i prijenos dolaznog sunčevog i odlaznog infracrvenog zračenja te tako smanjiti dnevni raspon temperature, mi barem jedan dio ove anomalije pripisujemo izostanku kondenzacijskih tragova tijekom tog razdoblja“.

Do ovih mjera se došlo analizom maksimalnih i minimalnih temperaturnih podataka s otprilike 4000 meteoroloških postaja diljem SAD-a (izuzev Havaja i Aljaske) za razdoblje od 1971. do 2000.g i njihovom usporedbom s tri dana nakon 9.11. kada je trajalo razdoblje uzemljenja zrakoplova.

Otkriveno je povećanje dnevnog temperaturnog raspona (DTR) od oko 1,1 °C više od normalnih vrijednosti tijekom 1971-2000.g te povećanje od 1,8 °C tijekom razdoblja uzemljenja za razliku od usporednih trodnevnih razdoblja analiziranih kada su vrijednosti DTR-a bile blizu ili ispod srednje vrijednosti.

Ovo je vrlo značajno otkriće jer je „povećanje DTR-a veće tijekom 11-14. rujna nego prethodnih 30 godina…“ i s obzirom da je „…11-14. rujna povećanje DTR-a bilo više nego dvostruko od nacionalnog prosjeka za područja SAD-a gdje je pokrivenost kondenzacijskim tragovima do tada bila najobilnija (kao što je srednji zapad, sjeveroistok i regije na sjeverozapadu).“

„Naši rezultati indiciraju da se raspon dnevnih temperatura diljem SAD-a povećao tijekom razdoblja uzemljenja zrakoplova unatoč velikim razlikama u količini oblaka povezanih s mobilnim vremenskim sustavima. Tvrdimo da je odsutnost kondenzacijskih tragova odgovorna za razliku između razdoblja nad-normalne, ali neprimjetne DTR i neobičnih zabilježenih uvjeta.“

Prvo, važno je istaknuti da je promatrani porast temperature nakon 11.9. nije jednodimenzionalan. Dok oblaci, uključujući i kondenzacijske tragove zrakoplova, mogu sniziti temperaturu reflektiranjem sunčevog zračenja od planeta u onome što je poznato kao „albedo“ učinak, oni također mogu povećati temperaturu prekrivanjem zarobljene topline sprečavanjem noćnog radijativnog rasipanja.

U stvari, NASA-in zemljin opservatorij navodi da su „NASA-ini znanstvenici otkrili da cirusni oblaci, stvoreni kondenzacijskim tragovima iz zrakoplova, mogu dovoljno povećati prosječnu površinsku temperaturu u dovoljnoj količini da se uračuna u trend zatopljenja u SAD-u koji su se dogodili između 1975. i 1994.g. „Stvar je, međutim, u tome da vrijeme povezano s zrakoplovstvom duboko utječe na temperaturu.“

Nije nužno potrebno vjerovati u tajne geoinženjerske programe ili zlonamjerno raspršene kemijske tragove da bi se vidio učinak koji moderno zrakoplovstvo ima na naše nebo. Svake godine se spali na milijarde funti vrijedno pogonsko gorivo koje dodaje ogromnu količinu (iako uglavnom nevidljivu) kemijskog zagađenja u naš okoliš.

Dok se uglavnom smatra da su uporni kondenzacijski tragovi koje stvaraju zrakoplovi bezopasni i prolazni, rastući se javni sektor sve više brine zbog kemijskih tragova („chemtrails“) koji se vide kako prekrivaju nebo – to je pojam koji uzrokuje na milijune pretraživanja i internetskih stranica, ali je izjednačen s „teorijom zavjere“ putem automatskog preusmjeravanja na stranice poput Wikipedije ili Dictionary.com.

S obzirom na rezultate članka objavljenog u Nature, nema sumnje da ti tragovi trenutno imaju duboki učinak na vrijeme i to toliko značajan da se unutar samo tri dana tijekom njihove stanke pojavila masivna temperaturna anomalija nad površinom od 9 326 410 km².

Ako, a to je veliki AKO, su te temperaturne anomalije rezultat odsutnosti samo mlaznih ispušnih plinova, za koje nam je rečeno da je riječ o „pretežno vodenoj pari“, neplanirani učinci stvaranja oblaka od strane komercijalnog zrakoplovstva poduzeti u svojoj potpunosti su već (nenamjerni) globalni oblik učinaka geoinženjeringa. Jednostavan pregled satelitske snimke komercijalnih mlaznih staza otkriva kako umjetni oblaci preuzimaju prirodne.

Klimatolozi poput Jane Long i Julia Friedmana još od 1990-ih zagovaraju hlađenje Zemlje putem upravljanja solarnim zračenjem (SRM) koje predlaže ubrizgavanje sumpornog dioksida u stratosferu. Sumporni će oblaci blokirati sunčevu svjetlost imitirajući učinke hlađenja vulkana. Zagovornici sugeriraju ne samo da je geoinženjering isplativ nego da je i jedino realno rješenje problema globalnog zatopljenja.

Ideja da je upravljanje solarnim zračenjem naša jedina opcija temelji se na dvije premise: prva, SRM pretpostavlja da se klima zagrijava zbog nakupljanja stakleničkih plinova, osobito CO2; druga, da ne možemo (nećemo) zaustaviti ispuštanje stakleničkih plinova i da CO2 zauvijek ostaje zarobljen u gornjoj atmosferi.

Međutim, drugi znanstvenici su skeptični. Novi dokumentarni film naziva  Skywatcher: Contrails, Chemtrails and Artificial Clouds (objavljen 11.09.2012) nudi potpuno drugačiju perspektivu. Producent, Dave Dahl, tvrdi da smo propustili najvažniji faktor u modelu klimatskih promjena: zrakoplov.

Klimatsko modeliranje je započelo uključivati detaljne studije o učincima umjetnih oblaka koji hlade tlo tijekom dana. Iz tog razloga mnogi ljudi misle da su tajni SRM programi već u punoj snazi. Ali oblaci imaju učinak zagrijavanja kada Zemlju prekrivaju tijekom noći jer sprečavaju odlazak topline natrag u svemir. Iz tog razloga oblaci mogu uzrokovati ukupno zagrijavanje iako tijekom dana blokiraju sunčevu svjetlost.

Ali, prema Dahlu, neposredni problem s kojim smo suočeni s klimatskim promjenama jest globalno sušenje, ne globalno zatopljenje, a naši napori za modifikacijom vremena putem zrakoplova su usmjereni prema svrsi oborinskog pojačanja, ne SRM-a. Nadalje, on tvrdi da su oblaci stvoreni zrakoplovima stvarni uzrok klimatskih promjena, a naši napori za modificiranjem vremena predstavljaju pogoršanje, ne rješenje.

Vlade diljem svijeta su zabrinute zbog suše dok sušna područja planeta postaju još sušija. Ali Dahl kaže da današnji programi oborinskog pojačanja pogoršavaju problem klimatske promjene i da i u najboljem slučaju nećemo moći zadovoljiti našu povećanu potrebu za vodom kroz modifikaciju vremena.

„Mislim da je to jednostavno,“ rekao je Dahl u intervjuu. „Oblaci utječu na vrijeme i na klimu. Mi stvaramo umjetne oblake. Dakle, da, mijenjamo klimu, a ovaj film pokazuje da oblaci stvoreni zrakoplovima ubrzavaju te promjene daleko više nego što to čini nakupljanje CO2 ili metana i oni su, u stvari, primarni faktor antropogene klimatske promjene.“

Je li sijanje oblaka samo način guranja zagađenja i klimatskih promjena pod tepih i igranje Boga kako bi se osiguralo kišno razdoblje? Ili je riječ samo o ugađanju vremena u svoju korist? Bez obzira kako vi gledali na to, malo je vjerojatno da će u dogledno vrijeme nestati. U stvari, znanstvenici već predlažu izgradnju flote masivnih, bespilotnih brodova koji će sijati oblake iznad oceana kako bi se osiguralo hlađenje.

Dokumentarni film „Skywatcher“ pogledajte ovdje.