PRIZMA DRUŠTVA

Studija otkriva ljudski nagon za pravednošću

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Ljudi će odbiti ponuđenu vodu čak i kada su zaista žedni ukoliko smatraju da je ponuda nepoštena, prema novoj studiji financiranoj od strane Wellcome zaklade koju je Financial Times opisao kao najvećeg britanskog davatelja nevladinih sredstava za znanstvena istraživanja i jednim od najvećih pružatelja usluga na području medicinskih istraživanja.( Zaklada je neovisna od komercijalnih i političkih interesa) Otkrića imaju važne implikacije za razumijevanje donošenja odluka koje zahtijevaju balansiranje između pravičnosti i osobnog interesa.

Već je neko vrijeme poznato da kada ljudi pregovaraju za novac, oni imaju tendenciju odbijanja nepravednih ponuda i preferiraju odustajanje obiju strana nad prihvaćanjem niske ponude kada znaju da će njihov kolega dobiti više novca.

Suprotno tome, kada pregovaraju u vezi hrane, naši najbliži rođaci, čimpanze, će skoro uvijek prihvatiti ponudu bez obzira na subjektivan pojam „pravednosti“.

Istraživači iz centra zaklade Wellcome su željeli vidjeti hoće li ljudi na sličan način prihvatiti nepravedne ponude ako pregovaraju za osnovnu fiziološku potrebu kao što su hrana, voda ili seks.

Ljudski osjećaj za pravednost igra važnu ulogu pri svakodnevnim odlukama

Tim je regrutirao 21 zdravog sudionika te je 11 njih održavao žednima dajući im na kapaljku slanu otopinu dok su ostali dobili izotoničnu otopinu koja je imala manji utjecaj na njihovu žeđ. Kako bi zadržali objektivnu mjeru pojedinačne potrebe za vodom, tim je mjerio koncentraciju soli u njihovoj krvi. Subjektivna percepcija žeđi je utvrđivana jednostavnom mjernom ljestvicom.

Sudionici su zatim sudjelovali u igri ultimatuma. Dane su im upute da je dvoje njih nasumično izabrano kako bi igrali igru koja će odlučiti o dijeljenu polulitarske boce s vodom koja se smije odmah konzumirati.  Jedan je trebao igrati ulogu „predlagača“ i odlučiti na koji će se način podijeliti voda. Drugi je trebao biti „odgovaratelj“ koji može prihvatiti dijeljenje i popiti ponuđenu vodu ili odbiti kako niti jedna strana ne bi dobila ništa. Sudionici su znali da će biti potrebno čekati puni sat do završetka igre prije nego što dobiju pristup vodi.

U stvarnosti su svi sudionici igrali ulogu „odgovaratelja“. Prezentirane su im dvije čaše s vodom uz vrlo neravnopravnu ponudu za koju im je rečeno da je od „predlagatelja“: ponuđena čaša je sadržavala 62,5 ml, osminu izvorne vode, a  druga je sadržavala preostalih 7/8 koje je „predlagatelj“ želio zadržati za sebe. Imali su 15 sekundi vremena za donošenje odluke o tome hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu.

Tim je otkrio da su, za razliku od čimpanzi, ljudski sudionici skloni odbacivanju neravnopravne odluke, a ovdje je bila riječ o slučaju kada su bili iznimno žedni. Na odluku sudionika nije utjecala jačina žeđi koja je objektivno mjerena iz uzorka krvi. Međutim, veća je vjerojatnost prihvaćanja ponude kada subjektivno osjećaju žeđ.

Dr Nick Wright, koji je vodio istraživanje, objašnjava: „Pravednost je jedinstvena ljudska motivacija koja je bila izvor kontroverzi. Ovi nalazi pokazuju da ljudi, za razliku od naših najbližih rođaka čimpanzi, odbijaju nepravednu ponudu primarne nagrade kao što su hrana ili voda i to će činiti čak i kada su iznimno žedni. Međutim, također smo pokazali da se ova motivacija mijenja suprotno osobnim interesima koji nisu određeni objektivnom potrebom za vodom nego subjektivnim osjećajem žeđi. Ovi rezultati su zanimljivi za razumijevanje kako subjektivni osjećaji pravednosti i osobni interes utječu na svakodnevne odluke, na primjer, na tržištu rada.“

Želite li više saznati o ovoj temi pročitajte:

Žeđ za pravednošću nam je možda pomogla da preživimo