SVIJET POD LUPOM

Eksplodirajuća jezera – zastrašujući prirodni fenomen

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Eksplodirajuća jezera su strašna prirodna pojava i vrlo ozbiljan ekološki problem. Ova jezera mogu ubiti na tisuće, pa čak i milijune ljudi i životinja koji žive u njihovoj blizini. Limnička erupcija, nazivana i kao prevrat jezera, je rijetka vrsta prirodne katastrofe u kojoj otopljeni ugljični dioksid (CO2) iznenadno izbija iz dubokog jezera te guši biljni i životinjski svijet. Takva erupcija može također uzrokovati tsunami  u jezeru dok CO2, koji se podiže, istiskuje vodu. Znanstvenici vjeruju da klizišta, vulkanska aktivnost ili eksplozija mogu izazvati takvu erupciju. Jezera u kojima se javlja takva aktivnost nazivaju se limnička aktivna jezera ili eksplodirajuća jezera. Do danas je ovaj fenomen uočen samo u dva navrata.

1986.g je jezero Nyos, u vulkanskom području Kameruna, odjednom otpustilo oblak ugljičnog dioksida u atmosferu i time ubilo 1700 ljudi i 3500 životinja u obližnjim gradovima i selima. Znanstvenici u to vrijeme nisu bili svjesni fenomena eksplodirajućih jezera iako se prvi događaj zbio 1984.g kada je iznenada umrlo 37 ljudi u blizini jezera Monoun.

Jezero Nyos, odgovorno za smrt 1700 ljudi i 3500 grla stoke

Jezero Nyos je aktivno kratersko jezero koje je nastalo erupcijom prije pet stoljeća. Udaljeno je 95 km od jezera Monoum. Ovo su jedina dva vulkanska jezera u svijetu uz jezero Kivu (na granici imeđu DR Kongo i Ruande) koja sadrže velike količine CO2. Jezero Kivu je 2000 puta veće od jezera Nyos, a smješteno je u gusto naseljenom području. Srećom, ovo jezero još nije dosegnulo visoku razinu zasićenosti ugljičnim dioksidom.  Nalazi se u blizini potencijalnog okidača, planine Nyiragongo, koja je aktivni vulkan koji je eruptirao u siječnju 2002.g. Također se nalazi u zoni aktivnih potresa i blizu je drugim vulkanima.

Nakon mnogo godina istraživanja, znanstvena je zajednica došla do zaključka da CO2 iz jezera Nyos nastaje kao posljedica CO2 koji proizlazi iz vulkanske aktivnosti. Taj CO2 se kasnije otopi u podzemnim vodama i prenosi do jezera što rezultira sporim zasićenjem hipolimniom.

Kamerunska eksplodirajuća jezera su jedinstveni primjer ovog fenomena gdje je CO2 zarobljen u donjoj vodi dubokih vulkanskih kratera. Plin ostaje na dnu jezera gdje ga drži pritisak gornje vode. No, s vremenom, CO2 se može početi uspinjati do vrha jezera što smanjuje vodeni pritisak koji inače potiskuje plin. Kada se to dogodi, plin s dna jezera se oslobađa ekplodirajućom silom čime stvara zagušujući oblak koji može ubiti ljude i životinje u nizinskim područjima.

Jezero Kivu

Kako bi se spriječila ponovna eksplozija jezera Nyos, međunarodni tim znanstvenika i inženjera je razvio i implementirao program za umjetno uklanjanje plina iz jezera kroz sustav cijevi. CO2 iz obližnjeg jezera Monoun je u sklopu istog projekta u potpunosti uklonjen.

2001.g je francuska tvrtka instalirala cijevi koje dopiru do samog jezerskog dna. Pumpe guraju dio donje vode prema gore čime se oslobađa pritisak i omogućava stvaranje mjehurića plina. Jednom kada se ti mjehurići stvore, plin prirodno teče prema gore i kroz cijev kontroliranom stopom.

Ova je tehnika rezultirala potpunim uklanjanjem plina iz jezera Monoun koji sada ne predstavlja rizik od otpuštanja otrovnog plina. Iz jezera Nyos je također uklonjen veći dio plina, ali postupak će se nastaviti tijekom narednih nekoliko godina sve dok se CO2 ne ukloni u potpunosti.

Nažalost, ovaj problem još nije u potpunosti riješen. Prema posljednjim izvješćima, jezero sada sadrži dvostruko veću količinu CO2 od one otpuštene tijekom eksplozije.