Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Lektor: Anamarija Vukojević

Dok se Sunce pomiče prema svojem maksimumu 2013.g, odgovarajuće povećanje u svemirskom vremenu privremeno može smanjiti  pojaseve zračenja njihovih nabijenih elektrona koji se nalaze oko Zemlje. Ali novo proučavanje podataka, koje je zabilježilo 11 nezavisnih letjelica, otkriva da su smrtonosne čestice odletjele u svemir i da se nisu zadržale u atmosferi našeg planeta kako su neki znanstvenici predlagali.

Tokovi visoko nabijenih elektrona prolaze kroz Van Allenov pojas zračenja koji kruži oko Zemlje (to su zone visoko energetski nabijenih čestica zarobljenih na visokim nadmorskim visinama u magnetskom polju Zemlje). Kada se čestice, pristigle sa Sunca, sudare s magnetskim poljem planeta, koje štiti Zemlju od najgorih učinaka, rezultirajuće geomagnetske oluje mogu smanjiti broj opasnih elektrona. Geomagnetska oluja je privremeno ometanje Zemljine magnetosfere uzrokovane poremećajem u međuplanetarnom mediju.

Van Allenov pojas

Kamo idu te čestice je ono što je dugo vremena intrigiralo fizičare, a s obzirom da one mogu uzrokovati pustoš na osjetljivim telekomunikacijskim satelitima i predstavljati opasnost za astronaute, to je važno pitanje, kažu istraživači.

U srcu misterije geomagnetskih oluja su čudne padine, poznate kao prekidi, u broju nabijenih čestica u pojasu zračenja. Ti propusti se mogu dogoditi nekoliko puta godišnje, ali kada sunce prolazi kroz aktivno razdoblje, kao što je to slučaj sada, taj se broj može povećati na nekoliko puta mjesečno, objasnili su znanstvenici uključeni u studiju.

Astronomi su predložili da bi čestice koje nedostaju mogle biti izbačene prema Zemlji gdje se možda apsorbiraju u atmosferi. Ova bi aktivnost mogla objasniti dio gubitka, osobito onog koji se događa kada nisu zabilježene geomagnetske oluje, ali ne i sve.

Geomagnetska oluja djelomično tjera elektrone u svemir

Tim znanstvenika sa Kalifornijskog sveučilišta, Los Angeles, je u siječnju 2011.g, uz mnoštvo instrumenata,  primijetio geomagnetsku oluju. Primijetili su da dok aktivna solarna aktivnost gura zemljino magnetsko polje na dnevnoj strani prema rubu, linije se mogu prijeći što elektronima omogućuje bijeg u svemir.

„Te su čestice u potpunosti izgubljene,“ rekao je vodeći znanstvenik Drew Turner. Iako materijal izbačen sa Sunca može smanjiti Zemljin vanjski pojas zračenja, on također može unutar nekoliko dana popuniti taj pojas s više nabijenim česticama, rekao je Turner.

Prethodne su studije pokazale da se volumen elektrona može suzbiti nakon solarnog događaja. Kada su pojasevi gotovo iscrpljeni, Turnerova zapažanja impliciraju veći priljev nego što se prije činilo.

Tim je koristio 11 različitih satelita, uključujući NASA-inih pet Themis letjelica i dva meteorološka satelita kojima upravljaju National Oceanic and Atmospheric Administration i European Organization for the Exploitation of Meteorological Satellites kako bi proučili malenu geomagnetsku oluju. Obilje letjelica im je dopustilo snimanje kompletne slike interakcija između zemljinog magnetskog polja i čestica koje dolaze od Sunca.

„Nemoguće je dobiti osjećaj cijelog procesa samo s jednostranom informacijom,“ rekao je Turner.

Poravnanje različitih letjelica je nazvao sretnom okolnošću.

Lansiranje NASA-inih Radiation Belt Storm Probes Mission (RBSP) može pomoći pri uklanjanju nekih elemenata sreće iz budućih studija.

„RBSP će osigurati još dvije točke gledišta sa savršenim instrumentima za istraživanje pojasa zračenja,“ rekao je.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.