Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Javnost je u zadnjih nekoliko desetljeća imala priliku vidjeti gorljive rasprave o tome što utječe na globalne promjene klime. Iako smo svjedoci sve većih ekstrema vremenskih uzoraka, nemamo odgovarajuće objašnjenje za takve dramatične promjene.

Podijeljena znanost

Globalne klimatske promjene su stvorile jednu od najvećih podjela među znanstvenicima, veliki broj modernih klimatologa takvu dinamiku nazivaju „globalno zatopljenje“ dok s druge strane stoje neovisni znanstvenici koji tvrde kako je planeta još uvijek hladnija nego li prije 2000 godina te da se mi polako ali sigurno približavamo ledenom dobu. Ljudi uglavnom smatraju da smo klimu „pokvarili“ sami s korištenjem „prljavih“ tehnologija i energenata. No jesmo li mi zaista krivi za planetarne klimatske promjene?

Globalno hlađenje, obratite pažnju na “Malo ledeno doba” ili Mauderov minimum oko 1600. godine nove ere, zajedno s toplijim periodima za vrijeme starog Rima i srednjeg vijeka.

Stranica Matrix World izbjegava poslušno vjerovanje u sve što nam svakodnevno servira plaćena i sponzorirana znanost. Svako malo imamo prilike vidjeti kako se mijenjaju znanstvene paradigme s novim znanstvenim istraživanjima koja pobijaju prethodne znanstvene radove, naravno svaka nova studija tvrdi kako su rezultati istih točni i apsolutni, pa čak i ako su u potpunosti drugačiji od prethodnih znanstvenih studija. U takvom ozračju je jako teško nazrijeti istinu u medicini, farmaciji, astronomiji, genetici, biologiji, fizici i drugim granama znanosti.

Javnost je oduvijek imala najveći interes o problemima na globalnoj razini, osim eventualnog udara od nekog svemirskog tijela o planetu, sve veće radijacije i genetski modificiranih organizama i hrane, najviše smo zabrinuti za klimatske primjene koje svake godine postaju sve očiglednije.

Što se zapravo događa s našom klimom?

Odgovor na ovo pitanje nemamo, točnije na sve moguće načine se nastoji da javnost ostane na statusu quo. Dostupne su nam pretpostavke i različiti modeli, sve što nam se nudilo su bile teorije tipa globalnog zatopljenja uzrokovanog stakleničkim plinovima. No stvari se zadnjih godina počinju mijenjati, nakon što je Al Gore dobio Nobelovu nagradu 2007., godine u iznimno promišljenoj marketinškoj namještaljki velikih igrača skrivenih u Međuvladinom Odboru za Klimatske promjene (Intergovermental Panel on Climate Change) iza kojeg stoje brojne organizacije, poput UN-a, WMO-a, UNEP-a itd., određenim znanstvenicima je dosadilo šutjeti i bježati od istine te su se konačno odvažili u iznošenju činjenica koje se Goreu i njegovim platišama nikako ne sviđaju.

Krenimo redom.

MI NISMO KRIVI ZA PROMJENE U KLIMI

U istraživanju koje je obavio, nitko drugi, doli svjetski priznati i poznati CERN, (Centre of European Organization for Nuclear Research), čiji je rad objavljen u žurnalu „Nature“ stoji kako su kozmičke zrake i Sunce, a ne ljudska aktivnost krivi za cikličko globalno zagrijavanje i hlađenje.” To definitivno nije zaključak koji bi u ovom trenutku odgovarao Al Goru.

CERN, koji je kreirao i koji operira s Velikim Akceleratorom Čestica, je izgradio komoru od nehrđajućeg čelika čiji sastav točno odgovara atmosferi Zemlje. U toj komori nazvanoj „63 CERN“ znanstvenici iz 17 Europskih i Američkih instituta su demonstrirali kako kozmičke zrake promoviraju formaciju molekula koje rastu u atmosferi Zemlje i tako zasijavaju oblake, što Zemlju čini oblačnijom i hladnijom.

Lawrence Solomon, direktor Energy Probe, koji je sastavio ovaj eksperiment je izjavio slijedeće za web stranicu International Business Tine:

„Sunčevo magnetsko polje kontrolira koliko će kozmičkih zraka stići do atmosfere Zemlje (što je jače solarno magnetsko polje to više ono brani Zemlju od dolazećih kozmičkih zraka iz svemira), Sunce tako određuje temperaturu na Zemlji.“

Teoretičari i istraživači s Danskog Svemirskog Instituta su još 1996. Godine izjavili da su Sunce i kozmičke zrake primarno odgovorne za klimatske promijene, svoja otkrića su objavili iste godine na znanstvenoj konferenciji u Velikoj Britaniji.

U roku od samo jednog dana, predsjednik Međuvladinog Odbora za Klimatske Promijene Bert Bolin je odbacio ovu teoriju izjavom:

„Smatram da je izjava ovog para znanstveno krajnje naivna i neodgovorna.“

Henrik Svensmark, fizičar koji je otkrio moguću poveznicu s interakcijama solarnih vjetrova i kozmičkih zraka i njihovog utjecaja na Zemlju, te koji je smanjio značaj utjecaja ugljičnog-dioksida (CO2) i njegove emisije na globalno zagrijavanje, pozdravio je ovo istraživanje CERN-a i njihove rezultate koji potvrđuju rezultate istraživanja koje je napravila njegova grupa:

„CERN-ov CLOUD vodi Jasper Kirkby koji je 1998. godine otkrio kako globalno zagrijavanje može biti dio prirodnog ciklusa u zemaljskim temperaturama, što je uznemirilo alarmiste globalnog zagrijavanja. Establišment koji zagovara stavove o globalnom zagrijavanju uzrokovanim ljudskim djelovanjem, pokrenuo se u akciju, nagovorio je zapadnjačke vlade koji kontroliraju CERN, da gotovo trenutačno suspendiraju CLOUD eksperiment. Kirkbyju je trebalo gotovo deset godina pregovaranja s njegovim nadređenima i kompromisa s različitim odborima da bi nagovorio birokraciju CERN-a da dozvole ponovno pokretanje projekta.“

CERN je odlučio reći istinu.

CERN-ov CLOUD (Cosmics Leaving Outdoor Droplets) eksperiment je dizajniran s namjerom da izučava formacije oblaka i utjecaj istih na planetarnu klimu.

Nigel Calder poznati znanstvenik koji je pisao o otkrićima s CERN-a je izjavio slijedeće za International Business Time:

„Iako nikada to nisu potvrdili, visoki svećenici „Neprikosnovene Istine,“ kao što su oni u hramu NASA-e, GISS-a, Pen State i Sveučilišta Istočne Anglije, su uvijek znali za Svensmarkove hipoteze o kozmičkim zračenjima te da je njegova teorija opasnost za slabo smišljene i formulirane alarmističke modele koji su bazirani na utjecaju stakleničkih plinova. Sada vam jasno i glasno možemo objasniti dinamiku velikih planetarnih utjecaja koje je Sunce imalo u prošlim stoljećima i milenijima. Svi ti mehanizmi se mogu aplicirati na događaje za vrijeme zagrijavanja u 20. vijeku. Svensmark je alarmističke predikcije doveo u opasnost – zajedno sa poslovima od bilijuna dolara koji dolaze od strane zabrinutih vlada unutar biznisa globalnog zagrijavanja.“

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

NA NAŠU KLIMU UTJEČU I OSTALA KOZMIČKA ZRAČENJA

Profesor Henrik Svensmark je alarmistima zabrinutima stakleničkim plinovima koje su stvorili ljudi i njihova djelatnost, zadao još jedan udarac, on je u žurnalu Monthyl Notices od the Royal Astronomical Society objavno rad u kojemu se pokazuje kako galaktičke kozmičke zrake, koje do Zemlje odlaze od eksplozija super nova, utječu na planetarna izumiranja i brzo stvaranje novih vrsta.

U svom novom radu je Svensmark nevjerojatno dobro objasnio raznovrsnost života na Zemlji u zadnjih pola milijarde godina čije je uspone i padove povezao s tektonikom, podizanjem i spuštanjem mora, varijacijama u pojavi i jakosti super-nova i promjenama klime.

Najbrojnije varijacije beskičmenjaka su se pojavljivale kada su se kontinenti cijepali i razdvajali iz većih kopnenih masa i kada je nivo mora bio visok, dok ih je bilo manje kada su se kopnene mase skupljale u Pangeu i kada je nivo mora bio manji, što se dogodilo prije 250 milijuna godina. No geološki efekti nisu cijela priča. Potpuna slika se dobila kada su se u ovu jednadžbu ubacile eksplozije super-nova, točnije kada je bilo najviše eksplozija super-nova, tada su varijacije života na Zemlji bile najveće i tada je broj živih bića bio najbrojniji.

Svensmark smatra da je hladna planetarna klima povezana s velikim brojem eksplozija super-nova, što je donosilo velike varijacije životinja između polarnih i ekvatorijalnih područja, dok se značajan stres na raznolikost i brojnost života osjetio kada su ekosustavi bili previše ujednačeni.

On je također primijetio kako je većina geoloških perioda počela minimumom ili maksimumom pojave super-nova, zajedno s pojavom ili nestajanjem tipičnih vrsta koje su predstavljale takav period ili su se transformirale iz jedne vrste u drugu.

Pojava eksplozija super-nova prati najveće eksplozije nastanka novih vrsta na planeti.

Brojnost i raznovrsnost života na Zemlji se može pratiti uz pomoć mjerenja ugljičnog dioskida u atmosferi iz prošlosti čije uzorke nalazimo u geološkim ostatcima. Kada je broj super-nova bio visok, u atmosferi je bilo jako malo ugljičnog dioksida što je očigledno pomoglo u cvjetanju mikroba, flore i faune koji su tada nezasitno rasli.

Iako nove analize, na čuđenje nekih znanstvenika, pokazuju koliko su super-nove doprinjele stvaranju života na Zemlji, visok broj eksplozija super-nova donosi i hladnu i pomjenjivu klimu s dugačkim ledenim dobima.

Geo-znanstvenici su već dugo vremena bili zbunjeni kratkotrajnim ali brzim padovima razine mora za 25 metara, na planetarnoj razini, i seizmičkim promjenama na erodiranim plažama. Prof. Svensmark je otkrio da je uzrok takvim promjenama u razinama planetarnih oceana upravo naglo zahlađenje i nastajanje ledenih doba zbog bliskih eksplozija super-nova koje su stvorile kratka ali jaka ledena doba. S brzim zaleđivanjem, rijeka, mora, jezera i oceana, nivo vode i mora je padao i tako su se stvarale nove obale i krajobrazi.

Svensamarkovi podaci također potvrđuju dugotrajnu vezu između kozmičkog zračenja i promjene klime, s takvim snažnim klimatskim promjenama mijenjali su se i biološki efekti i život na planeti. Ako se uzme u obzir koliko i kako nas obasjava Sunce, koliki su učinci Sunca i njegovog zračenja bili na našu planetu, tada se sa sigurnošću može reći da super-nove utječu i utjecale su puno jače i drastičnije na zagrijavanje i hlađenje planete.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Možda vam se rezultati ovakvog istraživanja čine prenategnutima i nevjerojatnima, no unatoč tome moramo spomenuti kako su astronomi od 1885., godine primijetili preko 2000 eksplozija super nova, dok smo u 2012., godini imali priliku vidjeti četiri eksplozije super nove, zadnja je snimljena 16.11.2012. u galaktici NGC 1365, njeno ime je 2012 fr, druga je snimljena 24.08.2012., njeno ime je SN PFT-11kly, dok su ostale primijećene u sazviježđu Lava i Djevice.

Igre bez granica

Internet godinama bruji o zlonamjernom i organiziranom zaprašivanje atmosfere, sigurno ste imali priliku čuti o chemtrailsima, na žalost oni nisu plod mašte teoretičara zavjere već plod rada bolesnih i patokratskih umova.

Vjerojatno se pitate, zašto bi netko želio prčkati po klimatskoj ravnoteži planete?

Odgovor je u strahu nad limitiranim resursima i velikom rastu populacije planete, naročito u zemljama trećeg svijeta. U tekstu koji je objavila uvažena online tiskovina Activist Post, pod nazivom: „Velika globalna kriza i smanjenje populacije do 2030: MIT i proročanstvo Rimskog kluba“ možete pronaći brojne dokaze o tome kako vrhuška vladajuće piramide na planeti na sve načine želi manipulirati nama pa čak i ako u međuvremenu napravi kolateralnu žrtvu u obliku upropaštavanja planetarne klime i democid nad milijardu ljudskih bića.

Rimski klub je osnovan 1965., na imanju Davida Rockefellera u Bellagiou u Italiji za vrijeme internacionalne konferencije koja se nazivala „Stanje svjetskog poretka.“ Na toj su se konferenciji našli i 21 najutjecajnija znanstvenika iz tog doba, svi oni su diskutirali o ulozi „intelektualaca“ u formaciji novog svijeta to jest novog svjetskog poretka.

No ova konferencija nije bila ni izbliza značajna koliko njihov novi sastanak koji se održao 1975., u Rimu, kada je grupa formalno dobila ime, oni su sebe automatski prozvali pametnijima i važnijima od ostatka svijeta i zaključili su kako umjesto nas moraju donositi odluke o svemu što je vezano za polja razvoja ljudi i politike.

Chemtrailsi nad SAD-om.

Stanovište i ciljevi Rimskog kluba su obznanjeni u knjizi Limith to Growth koju su oni nazvali „Prva svjetska globalna revolucija,“ što je 21. godinu kasnije neizbježno dovelo do agresivne implementacije prijašnjih sugestija Rimskog kluba uz otvorenu manipulaciju svijeta ka globalnom jedinstvu to jest jednoj tehnokratskoj vladi.

U knjizi možete pronaći mnoge ključne navode koji će vam dati direktan uvid u mentalni sklop ljudi koji nas žele voditi u budućnost, no najviše je nevjerojatan dio knjige u kojemu jasno govore o „limitima demokracije“ i direktnom utjecaju na smanjenje populacije agresivnim ekonomskim mjerama poput Ponzijeve sheme zaduživanja i upropaštavanja cijelih ekonomija i ultra abrazivnim zaprašivanjem atmosfere otrovnim spojevima.

Kari Norgaard je nedavno izjavila kako bi sve one koji smatraju da je obmana kako su klimatske promjene napravljene od strane utjecaja ljudi, trebalo proglasiti mentalno defektnim rasistima. U pismu koju je Norgaard poslala Obami stoji:

„Zakonodavci ne bi trebali čekati za mišljenje javnosti kako bi se pokrenule prijeko potrebne akcije. Mišljenje javnosti je važno u demokraciji ali ako bi u budućnosti radili na takav način počinili bi užasne greške.“

Prvi dio teksta o Rimskom klubu pročitajte ovjde, drugi dio teksta ovdje.

Norgadova nije jedina osoba koja ima takvo mišljenje, u stvari sveprisutni Bill Gates je jedan od najžešćih zagovornika i platiša chemtrailova, GMO-a, prisilnog cijepljenja GMO cjepivima i sličnim akcijama koji vode globalnom democidu.

Naša stranica je u tekstu pod nazivom „Bill Gates otkriven kao financnijer istraživanja i promocije chmetrailova širom svijeta“ objasnila veze na koje javnost uopće ne obraća pažnju.

Britanski Guardian izvještava da je Gates, koji je veliki zagovornik globalnih intervencijskih programa koji utječu nasilno na velike skupine ljudi bez obzira željeli oni to ili ne. On je potrošio nebrojene milijune dolara iz svog osobnog bogatstva za financiranje istraživanja u geo-inženjerskim programima. Ova sredstva se koriste za proučavanje stvari poput izračuna troškova za planove da se nebo prekrije sa sitnim česticama sumpornog dioksida, otrovnog industrijskog nusprodukta povezanog s ozbiljnim bolestima dišnih putova poput astme i raka pluća.

Je li ovo zaista pravo lice Billa Gatesa? Ilustracija vlasništvo Dees Illustration.

Gates i njegova mala skupina saveznika, koji uključuju suosnivača Skypea Niklasa Zennströma i vlasnika Virgin Groupa, Sir Richarda Bransona, navodno potroše pretjeranu količinu novca svake godine pokušavajući  progurati geo-inženjering inicijativu širom svijeta. Oni tvrde da ako države poput SAD-a ne smanje emisiju stakleničkih plinova u ogromnim količinama, biti će potrebno raspršivanje toksičnih otrova u atmosferu da se osujeti nadolazeća katastrofa.

Cijeli koncept geo-inženjerskog  spašavanja planeta je, naravno, nebuloza. Ne samo zbog toga što je dokazano da je “globalno zatopljenje” zapravo ljudska izmišljotina, ali i zato što se doslovno blokiranje sunčevog svjetla za navedenu svrhu i refleksija topline njegovih zraka natrag u svemir ne čini baš ni logičnim niti znanstveno ima smisla.

Geo-inženjering, međutim, daju nečuvenu kontrolu nad svjetskim vremenskim obrascima za par izabranika, dopuštajući im manipuliranje okruženjem za svoj vlastiti dobitak u ime spašavanja planeta. Blokiranje sunčevih zraka sa sitnim česticama također služi u mnogo mračnije svrhe kao što je  sprečavanje ljudi da upijaju toliko potrebne ultraljubičaste B (UVB) zrake Sunca, koje su odgovorne za proizvodnju vitamina D u tijelu.

Najbolji pregled patokracije i njenog utjecaja na mijenjanje planetarne klime možete naći u prijevodu teksta pod nazivom: “Gospodari svijeta su se sreli kako bi izigravali boga s planetarnom klimom!” Pročitate li tekst shvatit ćete kako smo mi samo obični pijuni u igri, evo zašto.

„Kada bismo mogli eksperimentirati s klimom i stvarno izigravali ulogu boga – to bi bila najprimamljivija pomisao za znanstvenike,“ riječi Kenijskog znanstvenika Richarda Odinga.

Pa mogli bismo Odingu odati „počast“ na iskrenosti, no mislimo li mi zaista da oni već nisu počeli s takvim eksperimentima? Njihove riječi su jedna stvar, a dijela sasvim druga stvar!

Činjenice jasno pokazuju da se patokrate – psihopati na vlasti, odavno igraju boga!

Najveća akcija patokracije je geo-inženjering na planetarnoj razini koji se uglavnom obavlja uz pomoć „stratosferskog aerosola česticama“. Sasvim nam je jasno da vam ovo zvuči kao malčice dorađena „teorija zavjere“ o chemtrailsima, no istina je da oni bez naše suglasnosti i znanja u donji dio stratosfere ispuštaju: „čestice sa sulfatima zbog kojih se više solarnih zraka odbija u svemir, i to uz pomoć zrakoplova, balona i drugih sredstava.“

Tipični raspršivač srebrenog jodida, montiran na zrakoplov.

Dokazi o tome su dokumentirani i popularizirani u uradcima i filmovima kao što je: „What in the World Are They Spraying?“ ili „S čim nas oni, za ime boga, zaprašuju?“ Oni ovu tehniku nazivaju „Sun Radiation Management – SRM“ ili „Upravljanje Sunčevom Radijacijom.“ Problem s upravljanjem je tko s čim upravlja i kako, a ljudi koji s tim „upravljaju“ definitivno ne rade u našu zajedničku korist.

Umjetni oblaci i chemtrailsi utječu na globalnu promjenu klime

Na web stranici Green Med Info je objavljen tekst koji dodatno objašnjava kako organizirano zaprašivanje atmosfere i umjetno napravljeni oblaci mijenjaju klimu na način koji graniči s potpunim ludilom i kolektivnim samoubojstvom naše biosfere.

Zstrašujući pogled na chemtrailse iz svemira.

Prema istraživanju Stephena Dahla, umjetni oblaci se uglavnom stvaraju uz pomoć raspršavanja čestica srebrenog jodida:

„Sa stvaranjem umjetnih oblaka se započelo krajem 40-tih godina XX vijeka, uz pomoć takozvanog suhog leda, no tek se s početkom 60-tih godina prošlog vijeka započelo s korištenjem srebrenog jodida, naročito nad tlom SAD-a kako bi se dobio što veći broj padalina. Savezne države poput Kalifornije su dobile 10-15% više padalina zahvaljujući zaprašivanju visokih dijelova atmosfere s ovim spojem, no zahvaljujući ovom napasnom mijenjanju atmosfere pojačao se broj olujnih oblaka kao i količina snježnih padalina i pojava tuče.”

Dahl objašnjava da se takvi oblaci stvaraju uz pomoć raspršavanja srebrenog jodida na visini iznad 10 kilometara, te da mi s tla možemo vidjeti ostatke čestica u tipičnim bijelim tragovima koji se satima ne raspršavaju, javnost takve tragove poznaje pod nazivom chemtrails.

Dahl je također objasnio kako ispusi plinova iz zrakoplovnih motora također djeluju kako jezgra za stvaranje oblaka. Dahl je zaključio:

„Unatoč onoga što nas žele uvjeriti vladini znanstvenici zaprašivanja atmosfere ne uvjetuju stvaranje „stakleničkog efekta,“  već ćemo na koncu dobiti nepovratni i ozbiljan „iglu efekt.“ Tada više nećemo moći ništa promijeniti na bolje, jer ćemo proći točku bez povratka.”

Ova tema izaziva brojne kontroverze, skeptici chemtrailse odlučno prozivaju običnim teorijama zavjere bez obzira na brojne dokaze i dokumentaciju o bezbrojnim eksperimentima koji se se godinama odvijali nad našim glavama. Kina je nedavno ponosno priznala da koristi zaprašivanje atmosfere kako bi dobila što veće padaline i što veći urod riže. Na nama je hoćemo li mi ovakve i slične informacije u potpunosti ignorirati ili ćemo se protiv takvih i sličnih rabota pobuniti kako bi osigurali opstanak svoje djece.