Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Do sada smo imali priliku vidjeti samo umjetničke uratke koji su predstavljali izgled DNK. Zahvaljujući radu znanstvenog tima sa Sveučilišta u Catanzaru u Italiji, konačno DNK možemo promatrati uživo.

59 godina nakon što su Francis Crick i James Watson uspjeli izolirati duple zavojnice DNK, javnost može uživati u fotografijama DNK – građevnog genetskog materijala svakog živog bića.

Riješena misterija

Do sada su znanstvenici imali priliku promatrati formacije DNK na indirektan način i to uz pomoć tehnike koja se naziva rendgenska kristalografija. Nakon zračenja DNK materijala njihova se slika rekonstruirala zahvaljujući odbijanju rendgenskih zraka od struktura DNK.

Konačno možemo direktno promatrati DNK.

Yaho News je objavio da je prof. Dr. Enzo Di Fabrizio i njegove kolege uspjeli stvoriti tehnologiju koja će konačno direktno snimiti DNK i njene dvojne ovojnice. Oni su uspjeli izgraditi nano okružje  sa stupovima silikona koji ekstremno odbijaju vodu. Kada su dodali rastvor u kojemu se nalazili lanci DNK, voda se brzo pretvorila u paru ostavljajući iza sebe ovojnice DNK rastegnute između stupova silikona.

Nakon toga su na strukture DNK uperili snopove elektrona kroz majušne rupice u silikonskoj bazi, na takav način su stvorili fotografije visoke rezolucije na kojima se nalazile osvijetljene molekule DNK.

Potencijali nove tehnologije

Na Di Fabriziovim fotografijama se nalaze spletovi više lanaca DNK, a ne jedne jedine duple zavojnice. Razlog za to je ogromna energija koju nose elektroni, da je Di Fabriziov tim koristio samo jedan lanac DNK, on bi se u potpunosti uništio pod snopom elektrona.

DNK rastegnuta između dva silikonska stupa, na dnu vidite rupice u silikonu kroz koje prolaze elektroni.

Nwe Scientist je objavio kako Di Fabrizio smatra da će razvojem njegove tehnologije, uspjeti smanjiti snagu snopova elektrona te da će u skoroj budućnosti moći stvoriti fotografije pojedinačnih snopova DNK.

NBC News je objavio tekst u kojemu se otkriva kako će ova tehnologija omogućiti direktno promatranje DNK i RNK.

Studija Di Fabrizia je objavljena u žurnalu Nano Letters.