SVIJET POD LUPOM

Mozak muzičara se sinkronizira za vrijeme dueta

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Ljudski mozak je obavijen velom tajni, od čudnovatih kvantnih stanja u mikrotubulama koje moderni znanstvenici povezuju s postojanjem duše, do gotovo neuhvatljivih bio-kemijskih i električnih procesa koje znanstvenici tek razotkrivaju uz pomoć najmodernije tehnologije. Najnovija studija je otkrila kako se električni moždani signali sinkroniziraju kod muzičara za vrijeme izvođenja dueta.

Live Science je objavila tekst u kojemu predstavlja najnoviju studiju znanstvenika s Instituta za Ljudski Razvoj Max Planck, u kojoj su istraživači koristili elektrode za snimanje moždanih valova kako bi ispitali način na koji reagiraju mozgovi 16 parova gitarista za vrijeme izvođenja Sonate u G duru od Christiana Gottlieba Schneidera.

Sinkronizacija moždanih valova muzičara za vrijeme dueta. Fotografija vlasništvo Max Planck Instituta.

Sinkronizacija moždanih valova muzičara za vrijeme dueta. Fotografija vlasništvo Max Planck Instituta.

Znanstvenici su se poslužili malenim trikom kako bi istražili djelovanje njihovih mozgova. U svakom paru jedan je muzičar trebao započeti s izvođenjem sonate, određujući brzinu izvodbe, dok je drugi muzičar trebao pratiti zadati način sviranja.

U seriji od 60 snimanja svakog para, muzičari su pokazali koordinirane moždane oscilacije, točnije potpuno sinkroniziran ritam neuralne aktivnosti u dijelovima mozga koji je zadužen za društvenu kogniciju i stvaranje muzike.

Dr. Johanna Sanger, učesnica istraživačkog tima je izjavila slijedeće za web tiskovinu Live Science:

„Kada ljudi koordiniraju svoje djelovanje, stvara se veza između određenih dijelova njihovih mozgova. Mi smo takve moždane sinkronizacije i veze mogli vidjeti i kod muzičara koji sviraju različite muzičke dionice u kojima je potrebna zajednička koordinacija, na primjer u zajedničkim nastupima.“

Sanger je napomenula kako je moždana sinkronizacija s mozgom vodećeg muzičara najjača neposredno prije početka izvođenja muzike:

„Vrlo je moguće kako je riječ o refleksiji vodećeg muzičara i njegove ili njene namjere da započne s muzikom u određenom trenutku.“

Ovo nije prvi puta da se znanstvenici s Instituta Max Planck bave sinkronizacijom ljudskih mozgova. 2009., godine dr. Ulman Linderberger je napravio sličan eksperiment. Njegova studija je objavljena u žurnalu BMC Neuroscience, no njen eksperiment je iziskivao simultano izvođenje istovjetnih partitura nota, a ne složeni duet. Linderberger i njegov tim je promatrao nastajanje koordiniranih moždanih oscilacija, no smatrao je kako je sinkronizacija možda nastala zbog toga što su muzičari svirali iste note.

Na našu sreću tim dr. Sanger je pokazao kako to nije slučaj, te da sinkronizacija moždanih valova nastaje zbog namjere muzičara za zajedničkim pothvatom, u ovom slučaju izvođenja zajedničke muzike, bez obzira što su svirali različite note.

Ova studija je po prvi put dokazala postojanje neuralne osnove za interpersonalnu koordinaciju. Njemački znanstvenici smatraju kako se sinkronizacija valova ljudskih mozgova najvjerojatnije ostvaruje tijekom različitih zajedničkih pothvata, kao na primjer za vrijeme učestvovanja u društvenim sportovima.

Studija je objavljena u zadnjem broju žurnala Frontiers in Human Neuroscience.