Autor: urednici MW-a
Matrix World

Novootkriveni dokumenti otkrivaju da su prije nekih 50-ak godina trudne žene širom svijeta korištene poput laboratorijskih zamoraca, za ispitivanje učinka lijeka protiv jutarnje mučnine, talidomida, u nizu kliničkih pokusa što je rezultiralo rađanjem djece sa teškim urođenim manama.

Talidomid

Talidomid je sedativni lijek uveden u kasnim 50-im godinama prošlog stoljeća, koji se koristio kao pilula za spavanje, ali je ubrzo otkriveno da je učinkovit protiv jutarnje mučnine. Prodavan je od 1957. do 1961., kada je bio povučen nakon što je utvrđeno da je teratogen, odnosno da uzrokuje prirođene mane.

Bebe rođene s deformacijma udova kao posljedica djelovanja lijeka Talidomida koje su uzimale njihove majke.

Lijek je razvijen od strane njemačke farmaceutske tvrtke Grünenthal u Stolbergu. Heinrich Mückter, bivši član nacističke stranke i vojni liječnik, bio je na čelu Grünenthalovog istraživačkog odjela od osnutka tvrtke te je bio odgovoran za stvaranje talidomida.

1. listopada 1957., talidomid je lansiran, te se za njega tvrdilo da djeluje kao učinkovito sredstvo za smirenje i protiv bolova, a proglašen je “čudesnim lijekom” za nesanicu, kašalj, prehlade i glavobolje. Također je utvrđeno da je učinkovit antiemetik koji ima inhibitorni učinak na jutarnje mučnine, te su tisuće trudnica uzimale lijek za ublažavanje simptoma. U vrijeme razvoja lijeka, znanstvenici nisu vjerovali da lijek kojeg trudnice uzimaju može proći kroz placentu i štetiti razvoju fetusa.

Procjenjuje se da je kao posljedica uzimanja talidomida u trudnoći, u 46 zemalja svijeta, rođeno između 10 000 i 20 000 djece s deformacijama. Neke zemlje poput Austrije, Švicarske i SAD-a nisu odobrile uporabu lijeka, no iako talidomid nikada nije bio odobren za prodaju u SAD-u, milijuni tableta su distribuirane liječnicima tijekom kliničkog ispitivanja programa. Na kraju, oko 1961. lijek je povučen iz slobodne prodaje, no danas je dostupan na lječnički recept, i primjenjuje se pod strogim nadzorom.

Moderna inačica talidomida, pod nazivom Talomid je uključen u liječenje multiplog mijeloma u kombinaciji s deksametazonom te eritema nodosum leprosum, sa strogim kontrolama za njegovu uporabu kako bi se spriječilo oštećenje ploda. U tijeku je istraživanje o uporabi za liječenje drugih vrsta raka i autoimunih uvjeta, iako je njegova uporaba kontroverzna.

Prva primjena Talidomida

1960., australska ispitivanja su bila prva takve vrste na svijetu, gdje se trudnicama davao Distaval, talidomidski lijek, kako navodi “The Age”, dnevni australski list.

Kako prenosi Natural News, dokumenti, dobiveni od talidomidskog distributera “Distillers Biochemicals Ltd” ukazuju da su australske žene dobile Distaval prije nego li su testovi učinjeni na skotnim laboratorijskim životinjama kako bi se utvrdio utjecaj talidomida na fetuse.

Pismo napisano od strane uprave kompanije Distillers iz rujna iz 1962. potvrđuje da: “nikakvi testovi nisu provedeni u vezi utjecaja na trudnoću prije nego li je lijek izašao na tržište.”

Lijek Talidomid su uzimale trudnice protiv jutarnje mučnine. Prethodno lijek nije ispitan, već su se ispitivanja vršila na samim trudnicama.

Prema dokumentima, studije o lijeku su vodili opstetičari sa “Sydney’s Crown Street Women’s ” i “Royal Prince Alfred ” bolnica već u svibnju 1960. Bolnice u Melbourneu i Adelaideu su također provodile  ispitivanja, ali ostaje nejasno da li su tamo trudnice dobivale Distaval.

Kompanija traži još širu distribuciju
Kompanijski dopis od srpnja 1960. bilježi primitak “hitnog telegrama iz Royal Melbourne bolnice, u kojem se zahtjevaju dodatne isporuke Distavala.” Također se spominje “daljnji uspjeh (testiranja lijeka) iz bolnice Royal Prince Alfred u Sydneyu.”

Podaci također pokazuju da je opasan lijek pušten u prodaju široj javnosti oko kolovoza 1960., a u reklamama je hvaljen kao lijek od “iznimne sigurnosti.”

1961. počele su se rađati bebe s deformitetima kod žena koje su uzimale talidomid. Zapisi također pokazuju da je nekoliko zaposlnika kompanije u Velikoj Britaniji, Australiji i Novom Zelandu bilo među onima čija su djeca rođena s oštećenjima zbog lijeka.

Opstetričar William McBride iz Sydneya, koji je sudjelovao u ispitivanjima, kontaktirao je distributere dva puta između travnja i srpnja 1961., upozoravajući da su žene koje su uzimale lijek rodile deformirane ili mrtve bebe.

“Imao sam četiri smrtna slučajeva pri porodu u posljednjih osam tjedana”, piše on. “Jedna beba je rođena sa šest prstiju, jedna sa združenim prstima i jedna s deformiranim nožnim prstima.”

Međutim, unatoč upozorenjima, kompanija Distillers je nastavila promicati lijek farmaceutima, a tek u studenom 1961. su ga pokušali staviti na shemu australske farmaceutske beneficije – javno zdravstveni alat.

To je bilo odbijeno, ali njeni zagovornici su obećali daljnji pritisak. Jedan od rukovoditelja kompanije, W.G. Poole, nakon što je lijek odbijen, savjetovao je kolege da “će se pokušati uhvatiti u koštac s ovim na drugi način.”

Kompanija pojačava nastup

“Distaval je prihvaćen od strane psihijatrijskih i mentalnih bolnica u NSW kao uspavljujuće sredstvo i koristi se u gotovo svakoj duševnoj bolnici u državi”, napisao je Poole. “Imamo odlične kontakte s visokim medicinskim službenicima u tim bolnicama, i mi ćemo im pristupiti da vidimo jesu li voljni obratiti se vladi.”

Lynette Rowe, rođena bez ruku i nogu, povela je borbu za financijsku odštetu.

Vijest o ispitivanjima i posljedičnim negativnim posljedicama uzrokovanim Distavalom je izašla na vidjelo u izjavi pod prisegom na Vrhovnom sudu koju je sastavilo odvjetničko društvo Slater & Gordon kao dio odštetnog zahtjeva koju je podnjela talidomidska žrtva iz Melbourna Lynette Rowe.

U izjavi stoji: “U stvari, optuženici (Distillers Biochemicals Ltd) su izabrali trudne australske žene, prije nego laboratorijske životinje, kao pokusne subjekte”.

Diageo, britanska tvrtka koja je kupila kompaniju Distillers 1997., je nedavno najavila multi-milijunsku nagodbu s oštećenom Rowe; ovaj slučaj će sada utrti put za oko 130 preživjelih žrtava Distaval pokusa u Australiji i na Novom Zelandu.

Odšteta, isprika i ponovno nova zastrašujuća istraživanja

Kako prenosi The Guardian, 1972., Sunday Times objavljuje naslovnicu pod geslom “Naša talidomidna djeca, uzrok za nacionalnu sramotu”, kao dio duge ​​kampanje za dodatne naknade. Na kraju, tijekom 70-ih, isplaćeno je ukupno 28 mil. funti odštete od strane kompanije Diageo.

2005., kenijskom dječaku bez ruku i nogu se odobrava viza za putovanje u Veliku Britaniju kako bi primio liječničku pomoć nakon kampanje humanitarne udruge Thalidomide UK. Nije poznato što je uzrokovalo djetetov invaliditet, no udruga tvrdi da se lijek još uvijek koristi u liječenju gube i AIDS-a u zemljama u razvoju. Na žalost, 14 mjesečni dječak umire od gljivične infekcije sljedeće godine. U međuvremenu, Diageo pristaje na više nego dvostruku naknadu isplate za talidomidske žrtve s 2.8m funti na godinu na oko 6.5m funti.

Sve ovo nije dovoljno, te se lijek i dalje koristi, istražuju se nove mogućnosti:

2007., jedna studija pokazuje da talidomid može značajno poboljšati šanse za preživljavanje pacijenata oboljelih od raka koštane srži. Istraživači kažu da dodavanje talidomida standardnom liječenju produžuje život starijim bolesnicima s multiplim mijelomom u prosjeku za 18 mjeseci, te je 2008. lijek odobren za liječenje multiplog mijeloma od strane Europske agencije za lijekove.

2009., znanstvenici sa Sveučilišta u Aberdeenu tvrde da su riješili “50-godišnju slagalicu” nakon što su otkrili kako talidomid uzrokuje nedostatak ekstremiteta. Oni su otkrili da jedan sastojak lijeka spriječava rast novih krvnih žila u razvoju embrija, sprječavajući rast udova.Vlada se obvezuje platiti 20m funti talidomidnom fondu kroz tri godine, nakon još jedne kampanje od strane Sunday Timesa.

Talidomid se danas koristi kao lijek Talomid za liječenje nekih bolesti i sadrži upozorenje o opasnostima primjene u trudnoći. Zar se trebalo roditi oko 20 000 djece s deformacijama da bi nakon 50 godina u uputama pisalo upozorenje?

U govoru na memorijalnom skupu u spomen žrtava talidomida u Stolbergu, 31.08.2012. dr.sc. Harald F. Stock, dr. sc., glavni izvršni direktor Grünenthal Grupe, je objavio javnu ispriku kompanije, no izjavio je da je kompanija postupila u skladu s tadašnjim znanstvenim spoznajama i industrijskim standardima. Talidomidski “borci” su ovu ispriku odbacili kao uvredljivu.

Nick Dobrik, član nacionalnog savjetodavnog vijeća Talidomid zaklade, rekao je da je isprika trebala biti bezrezervna i priznati zloporabe.

“Čudno je kada tvrtka daje ispriku koja nije istinita, nego lažna”, navodi Dobrik. “Mi osjećamo da je iskrena i prava isprika ona koja zapravo priznaje zlodjela. Kompanija to nije učinila i to stvarno vrijeđa Talidomiderse.”

Freddie Astbury, glavni savjetnik udruge, tvrdi da se tvrtka tek sada ispričava samo zbog sudskih postupka pokrenutih od strane žrtava u Australiji i rekao je da bi trebali “staviti svoj novac tamo gdje su njihova usta” umjesto da su jednostavno izrazili žaljenje.

“Ako su ozbiljni u vezi priznanja krivice i žaljenja što se dogodilo, trebali bi početi pomagati financijski pogođenima.”, dodaje Astbury, koji je rođen u Chesteru 1959. bez ruku i nogu nakon što je njegova majka uzela lijek.

“Biti hendikepiran je vrlo skupo i talidomid ljudi trebaju pomoć i njegu, i prilagodbe na svojim automobilima i domovima. Mi samo želimo da ljudi žive ugodan život, a to znači da Grünenthal morati platiti za svoje pogreške financijski.”

Na kraju, ako ste pomislili da postoji pravda u svijetu patokracije – vladavine psihopata, vjerujemo da vas je ovo uvjerilo da ne postoji. Novac vlada svijetom zla, i tome samo mi sami možemo stati na kraj, svatko od nas, spoznajom sebe samih, tražeći znanje i djeleći ga nesebično s drugima.

O drugim, zastrašujućim eksperimentima provedenim nad ljudima, često i bez njihovog znanja, možete pročitati u tekstovima “Kronologija eksperimenta nad ljudima“.