Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

„Osoba koja drugome ljudskome biću niječe slobodu, sama ne zaslužuje biti slobodna,“ citat Abrahama Lincolna.

Ljudska su se bića oduvijek mogla podijeliti u dvije osnovne skupine: onu koja je težila ka slobodi mišljenja, govora i djelovanja i skupinu, koja, nažalost, i dan danas ima puno viši utjecaj na naše društvo, koja konstantno pokušava ograničiti i/ili uništiti osnovna ljudska prava i slobode.

U ovom se tekstu nećemo baviti nastankom ponerogeneze (zla među ljudima), patogeneze (nastanka psihopatije) i osnovama patokracije – oblika psihopatske vladavine u kojima vlade rade na štetu svojih vlastitih građana. Ovaj se tekst neće čak ni baviti pregledom osnovnih ljudskih sloboda, no pokušat ćemo obratiti posebnu pozornost na utjecaj homofobije na obiteljsku sreću i odabir bračnog partnera.

Obitelj se u klasičnom sociološkom smislu smatra osnovicom društva. Sretna i zdrava obitelj trebala bi biti u mogućnosti odgojiti sretne i zdrave potomke (bez obzira radi li se o biološkim ili posvojenim potomcima – po pozitivnom pravu većine razvijenih država u tome nema nikakve razlike). Sretne i zdrave obitelji trebale bi biti u stanju stvoriti zadovoljno funkcionalno društvo. No, takav jednostavan scenarij možemo pronaći samo u idealnim utopijskim slučajevima; stvarnost je puno kompliciranija.

Pravo na bračnu sreću i odabir partnera/partnerica nemaju svu ljudi čak niti u našem društvu.

Što je homofobija?

Riječ homofobija nastala je iz starogrčkog homos što znači “isti” i phobos što znači “strah”. Kako i koliko ljudski strahovi negativno utječu na društvo možete pročitati ovdje. Moderno se značenje homofobije odnosi na sve one koji imaju averziju i strah prema osobama homoseksualne, biseksualne, interseksualne, transrodne, aseksualne i slične orijentacije, uključujući i prema osobama koje su tako percipirane.

Gay vjenčanja u Kini. Ako vam smetaju ovakve i slične fotografije, tada ste zasigurno homofob.

Nažalost, osim homofoba koji se mogu naći u svim zakutcima društva, postoji i institucionalna homofobija koja se uglavnom ispoljava kroz različite strukture vlasti i organizacije koje su priznate nacionalnim i internacionalnim sporazumima i zakonima (ministarstva, poslovni sektor, stranke, religije, vojska, policija, sportska društva i udruge, itd.). U ovom dijelu bismo također naveli i kulturnu, kolektivnu ili društvenu homofobiju koja se odnosi na društvene norme i standarde koji uvjetuju uvjerenje kako je heteroseksualna zajednica moralniji oblik zajednice od homoseksualne.

S obzirom da društvena homofobija često izvire iz needuciranosti, ultranacionalizma, paramoralizma, konzervatizma i neokonzervatizma, sve imenice povezane s pripadnicima LGBT zajednice dobivaju vulgaran i diskriminacijski prizvuk, a homoseksualnost postaje sramota, pa čak i bolest.

Nejednakost spolova

Naše se društvo jako teško liječi od nejednakosti spolova što možemo vidjeti po nesrazmjeru u broju muškaraca i žena u Saboru, Vladi, ministarstvima i najvećim tvrtkama u zemlji. Naravno, u iznimnoj su prednosti muškarci, bez obzira što naša zemlja ima veći broj žena negoli muškaraca, a takva demografska slika nije nimalo čudna jer su, globalno gledajući, žene zastupljene u populaciji s 52%, a muškarci s 48%.

Nažalost, zbog kontrole rađanja, separativnih abortusa i namjerne promjene spola djevojčica naročito po Indiji i Kini, „muškaraca“ ima više za nekoliko desetaka milijuna u ove dvije zemlje.

No, vratimo se mi našoj nejednakosti spolova. Koliko ste puta na dalekovidnici ili po novinama mogli čuti kako se cijeloj naciji netko iz vrha vlasti obraća imenicom „Hrvati“ ili „Srbi“ bez ženskog pandana ili barem civiliziranog obraćanja uz pomoć jednostavne fraze „građani i građanke“? Sigurni smo da ste takvo što imali prilike čuti čak i iz usta bivših predsjednika i premijera.

Ako mislite da je ovakvo ponašanje vrhunac nejednakosti među spolovima, dovoljno je da malo provirite po povijesnim i religijskim knjigama koje otkrivaju u kolikoj su mjeri žene stavljane u drugi plan. I dan danas su žene u nekim zemljama svijeta građani drugog reda koje se treba pratiti i nadzirati i koji služe samo za rađanje djece i trafficking.

U takvim je uvjetima još teže pripadnicima LGBT zajednice koji u mnogim državama nemaju nikakva prava, čak štoviše, neke zemlje zakonom zabranjuju istospolne veze i smatraju ih kriminalnim djelom u istom rangu sa sodomijom.

Heteroseksizam

Kulturna se homofobija može jednom riječju nazvati heteroseksizmom. Ta imenica označava pristup ili stav u kojem se promovira heteroseksualnost kao jedini legitimni oblik ljudske seksualnosti.

Borba protiv homofobije

O homofobiji se jako malo piše i istražuje, a čak i dobro razvijene zemlje Europske unije ne obraćaju puno pažnje na ovaj problem smatrajući kako je usvajanje modernih zakona koji su homoseksualnost skinuli s popisa bolesti i koji su pravo na odabir istospolnog partnera postavili kao osnovno ljudsko pravo za sada dovoljno za borbu protiv homofobije u društvu. Na globalnom planu, stvari idu još sporije i još teže, borba je protiv svih oblika homofobije neadekvatna i neučinkovita iako su se nedavno usvojile dvije iznimno važne povelje koje počinju ugrožavati homofobiju u njezinim temeljima. Riječ je o deklaraciji UN-a iz 2003. godine, tzv. Brazilska rezolucija, kojom države potpisnice seksualnu orijentaciju izjednačavaju s osnovnim ljudskim pravima.

Tamnoplavo: dozvoljen istospolan brak. Tirkizno: priznat istospolan brak. Plavo: vrste istospolnog partnerstva. Sivo: nepriznavanje istospolnih brakova. Zeleno: kažnjavanje LGBT zajednice. Oker: minimalne kazne. Smeđa: teške kazne. Crvenosmeđa: doživotni zatvor za LGBT pripadnike. Tamnosmeđa: SMRTNA KAZNA za LGBT pripadnike.

Pogledate li sliku iznad primijetit ćete da je smrtna kazna osigurana za sve one za koje se dokaže da su pripadnici LGBT zajednice u Iranu, Saudijskoj Arabiji, Sudanu, Jemenu, Mauritaniji, Somaliji, Burkina Fasu, Beninu te dijelovima Nigerije i Kameruna.

Druga je deklaracija UN-a iz 2011. godine o ljudskim pravima u kojima se zabranjuje svako uskraćivanje prava na odabir seksualne i rodne orijentacije. Za sada je deklaraciju UN-a iz 2011. godine potpisalo 192 države svijeta, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Crnu Goru, Srbiju i Sloveniju. O tome koliko koja država daje prava LGBT zajednici možete saznati ovdje.

Tamnoplavo: potpisnici UN deklaracije o ljudskim i LGBT pravima iz 2011. godine. Zeleno: Protivnici ove rezolucije i zagovornici kriminalnog gonjenja ljudi iz LGBT zajednice (institucionalna i državna homofobija).

Da, zaista, naši zakoni (na papiru) štite prava LGBT zajednice i (navodno) progone homofobe, no ako je to istina zašto Pride u Zagrebu i Splitu brane kordoni policajaca dok lete boce i kamenje na sudionike Pridea? A da ne spominjemo odgađanje Pridea u Beogradu, još jednu sramotnu pobjedu homofobije nad ljudskim pravima i slobodama.

Korijeni homofobije

Sociologija smatra kako je homofobija skup predrasuda, prvenstveno uzrokovana neinformiranošću i malograđanskim predrasudama, koja spada u isti koš sa seksizmom i rasizmom. Znanost smatra da se ljudi ne rađaju kao homofobi, već da oni nastaju negativnim djelovanjem društva. O tome bi se dalo raspravljati jer su donedavno znanstvenici smatrali da psihopati nastaju društvenim utjecajima, no najnovija su znanstvena istraživanja otkrila kako se značajan dio psihopata rađa kao takav. S obzirom na to da je homofobno ponašanje psihopatski izričaj, mogli bismo se zapitati ne rađaju li se i homofobi.

Za sada je homofobija iznimno obrnuto recipročno povezana sa seksualnom edukacijom i edukacijom o ljudskim slobodama. Homofobija je službeno najniža u razvijenim skandinavskim državama, Danskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj u kojima je stereotipiziranje ljudi na osnovi rasne i religijske pripadnosti, seksualne orijentacije i društvenog statusa najmanje.

Ipak, čak ni ove države nisu u stanju izbjeći interpersonalnu homofobiju, točnije, zlostavljanje pripadnika LGBT zajednice kroz individualno zlostavljanje i diskriminaciju iako zakoni iznimno dobro brane prava seksualnih sloboda i osnovna ljudska prava.

Homoseksualnost se smatrala bolešću koja se treba liječiti

Vrhovni sud Indije 2009. godine donio je odluku kojom se homoseksualnost skida s popisa kriminalnih djela i bolesti. Iako taj podatak na prvi pogled može izgledati kao pobjeda nad homofobijom, sjetimo se da je Indija jedna od zemalja koja prešućuje najbrojnije primjere pedofilije u kojima se ugovaraju vjenčanja djevojčica starih dvije-tri godine za mladoženje starije za 20-30 godina koji iskorištavaju pravo „Prima noctes“ (seksualnu konzumaciju braka) puno prije negoli djevojčice odrastu u žene. Ova užasna praksa nije na popisu kriminalnih djela, no homoseksualnost je bila sve do 2009. godine.

Pomislili biste kako se tako nešto može očekivati za zemlju trećeg svijeta koja se još uvijek jako drži svojih tradicionalnih kastinskih običaja, no, pogledajmo malo što se događa u „perjanici demokracije“, zemlji koja smatra kako je uzor svim državama svijeta po ljudskim pravima i slobodama.

Iako će se vama učiniti kako LGBT zajednica u Hrvatskoj ima manja prava od ljudi heteroseksualne orijentacija, s čim se mi u potpunosti slažemo, moramo napomenuti kako zakon RH daje puno veća prava LGBT pripadnicima negoli zakon SAD-a.

Tamnoplava: dozvoljen istospolan brak. Crvena: državnim zakonom zabranjen istospolan brak i zajednica. Tamnocrvena: državnim zakonom zabranjena istospolna zajednica, brak i svi drugi oblici istospolnog života.

Za razliku od naše zemlje, SAD nema državnog zakona koji pripadnicima LGBT zajednice daje ista prava kao i heteroseksualnima građanima. Seksualna je aktivnost u SAD-u regulirana određenim zabranama čak i među heteroseksualnim partnerima te se pedofilijom smatra spolna veza s osobama mlađima od 16 ili 18 godina, ovisno o kojoj se saveznoj državi SAD-a radi. Istospolni je seks na području SAD-a uklonjen s popisa kriminalnih djela tek 2003. godine, i to zahvaljujući sudskoj borbi koja je danas poznata pod nazivom „Lawrence v. Texas“ u kojoj je država Teksas izgubila. Ne samo da je država Teksas smatrala homoseksualnost kažnjivim kriminalnim djelom već ju je prije 2003. držala ravnoj sodomiji.

Obiteljsko pravo, antidiskriminatorno pravo i pravo na sklapanje istospolnih brakova ovisi od države do države i zasada jedino Kalifornija i Rhode Island priznaju istospolne brakove koji su sklopljeni u zemljama koje su takve veze legalizirale.

Tužno je da je tek 21 savezna država. uključujući i Washington, potpisala zakone o progonu homofoba. Situacija s posvajanjem djece još je gora jer većina saveznih država SAD-a zabranjuje posvajanje i rađanje djece u „nevjenčanim zajednicama”.

Kampovi za liječenje ljudi od homoseksualnosti

Iako se modernom empatičnom ljudskom biću može učiniti kako „liječenje od homosekualnosti“ pripada dalekoj i zaboravljenoj prošlosti, jako je važno napomenuti da još uvijek diljem svijeta postoje institucije koje se bave „oblikovanjem“ ljudske seksualnosti i „istjerivanjem bubica iz glave“. Jedno je od takvih mjesta i SAD. Dan danas diljem ove demokratske države postoje kampovi u kojima se zatvaraju na neodređeno vrijeme uglavnom mladi ljudi LGBT sklonosti. Web stranica Pride Source o tome je objavila odličan tekst koji u najmanju ruku ledi krv u žilama jer homofobi čak i naplaćuju svoje usluge „zabrinutim roditeljima“ od 1500 do 4000 dolara po programu “odvikavanja djece i mladih od homoseksualizma” uz pomoć različitih kemijskih, hipnotičkih, fizičkih i inih terapija.

Nije li ovo čisti oblik patokracije?

Mi smo o ljudskim slobodama pisali u brojnim tekstovima, a o patokraciji i ponerologiji pišemo gotovo svakodnevno. Pročitate li tekst pod nazivom „SLOBODA: San ili java?“ shvatit ćete da slobode koje mi danas uživamo nisu došle same od sebe već da su se ljudi morali za te iste slobode boriti. Borba protiv homofobije borba je za ljudske slobode. Svi oni koji još uvijek traže gen koji uzrokuje homosekualnost moramo poručiti kako takvo što ne postoji, no, s druge se strane pitamo postoji li gen za psihopatiju i homofobiju. Iako o tome znanost uporno šuti, neke smo odgovore dobili od velikana poput Ouspenskyog, Gurdjieffa, Velikovskog, Mouravieffa i drugih metafizičara čija smo istraživanja ujedinili u tekstu pod nazivom “LJUDI BEZ DUŠE: Mit ili stvarnost?“.

Ako smatrate da je homoseksualnost nešto čega se trebamo sramiti jer samo “ljudi od nje pate” moramo vas razočarati – homoseksualnost je sasvim dobro poznata u životinjskom svijetu. Nedavno je Sveučilište u Oslu napravilo zanimljivu izložbu koja se bavi ovom temom. O tome smo pisali ovdje.

Jedna od osnovnih premisa u društvenim debatama je da je homoseksualnost neprirodna. Ova premisa je pogrešna. Homoseksualnost je čest i važan element u životima čitavog niza vrsta“, objašnjava akademski savjetnik sveučilišne izložbe.

Dakle, kod brojnih životinjskih vrsta možemo primijetiti homoseksualnost, no homofobija je otkrivena samo kod jedne jedine vrste – Homo sapiensa – LJUDSKOG BIĆA.

Sve dok homofobe otvoreno ne svrstamo uz bok ostalim vrstama psihopata oni će uništavati ljudske slobode. Na nama je da se s homofobijom obračunamo, ne da od nje okrećemo glavu.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.