PONERIZACIJA DRUŠTVA

Novi psihijatrijski priručnik: svaka ljudska emocija je bolest!

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Moderna psihijatrijska znanost je i službeno prolupala. Od sada je svaka ljudska emocija poput tugovanja, nestrpljivosti, uzbuđenja ili frustracije, klasificirana kao mentalni poremećaj koji zahtjeva tretman, a time naravno i lijekove. Ovaj novi medicinski priručnik, DSM–V izlazi kroz nekoliko mjeseci.

Mentalni poremećaji navedeni u DSM-V uključuju i “Opći anksiozni poremećaj” koji se može dijagnosticirati kod svakog čovjeka koji se osjeća malo uznemireno. Tako na primjer, netko može biti uznemiren zbog razgovora s psihijatrom, dakle, sam taj razgovor uzrokuje uznemirenost koju će dotični psihijatar dijagnosticirati?!?

Ovo zaista izlazi iz područja znanosti i prelazi u šarlatanstvo.

Već smo prije bili zgroženi kad samo saznali da će od sada tugovanje za voljenom preminulom osobom postati mentalni poremećaj, o čemu smo pisali ovdje. Sada se otkrivaju i drugi detalji iz ovog priručnika.

Dijagnostički i statistički priručnici za duševne poremećaje se stalno nadopunjuju i - proširuju. Jesmo li svi "poremećeni"?

Dijagnostički i statistički priručnici za duševne poremećaje se stalno nadopunjuju i – proširuju. Jesmo li svi “poremećeni”?

Na primjer, DSM (Dijagnostički i Statistički Priručnik za Mentalne Bolesti) je sada još veći nego prije te uključuje i bolesti poput – “Poremećaj nedostatka poslušnosti”, čime će se lako moći okvalificirati mnogi ljudi koji ne žele slušati psihopatsku vlast, te će trebati “liječenje” koje obuhvaća razgovore, lijekove, a ne bi nas čudili ni elektro šokovi. Inače ljudi koji imaju neki mentalni poremećaj ili bolest mogu biti proglašeni kao poslovno nesposobni te im se ukidaju sva prava i dodjeljuje se skrbnik. Vjerujemo da su vam sada jasne moguće brojne posljedice.

Također, ako netko prikuplja hranu, gorivo i slično, može mu se prišiti dijagnoza “sakupljačkog poremećaja”, tako da i onaj tko se priprema za neku elementarnu ili drugu nepogodu, može postati duševni bolesnik. Nadamo se da će domaćice koje pripremaju zimnicu biti izuzete od ovoga, mada nas neće čuditi ako i to postane bolest.

Poremećaj postaje i “prejedanje”, tako da se time može kvalificirati veliki dio stanovništa, zatim postoji i “manji neurokognitivni poremećaj”, koji je na primjer povezan sa slabijom memorijom kod starijih osoba, osim toga tu je i “mješovita anksiozna depresija” koj je definirana banalnim simptomima koji se teško razlikuju od emocionalne boli svakodnevnog života.

Nova kategorija za probleme s temperamentom mogla bi zahvatiti i djecu u sasvim normalnim svađama. “Autistički spektar poremećaja” će vjerojatno obuhvatit svaku ekscentričnost. Popis ovih novih poremećaja ide unedogled, a ako nikada niste čuli za to, neka vas ne čudi.

Kako piše Mike Adams, urednik Natural Newsa,ovako zapravo funkcionira moderna psihijatrija: sastanu se intelektualci koji žele izmisliti način pomoću kojeg će doći do još više novaca. Tako izmisle neku bolest. Zatim glasaju o postojanju simptoma koji će se povezati s tom bolešću. Tada će krenuti uvjeravati medije i vlast da je taj poremećaj stvaran i da milijuni djece pate od njega koja, naravno, trebaju liječenje. Sad je na redu farmaceutska industrija koja će izmisliti lijek za nepostojeću bolest i za to bogato nagraditi inventivne liječnike.

Potvrdu za ovo njegovo razmišljanje donosi i profesor Allen Frances, pišući za LA Times:

“Kao predsjednik radne skupine koja je izradila trenutni Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM-IV), koji je izašao 1994., saznao sam iz bolnog iskustva kako male promjene u definiciji mentalnih poremećaja mogu stvoriti ogromne, neželjene posljedice.

Trudili smo se biti konzervativativni i oprezni, ali nehotice smo pridonijeli trima lažnim “epidemijama” – poremećaj deficita pažnje, autizam i bipolarni poremećaj u djetinjstvu. Jasno, naša mreža je bačena preširoko i zarobili smo mnogo “pacijenata” koji su mogli biti daleko bolje da nisu ubačeni u sustav mentalnog zdravlja.”

Za ovo novo izdanje (DSM-V) profesor Frances, koji je profesor emeritus i bivši predsjednik odjela psihijatrije na Sveučilištu Duke, izjavljuje:

“Prvi nacrt sljedećeg izdanja DSM je ispunjen s prijedlozima koji mogu multiplicirati naše greške i proširiti doseg psihijatrije dramatično dublje u sve manju domenu normalnog. Ova velika medicinska imperializacija normalnosti potencijalno bi mogla stvoriti desetke milijuna nedužnih prolaznika koji bi mogli biti pogrešno označeni da pate od mentalnog poremećaja. Farmaceutska industrija bi imati “ispunjen dan” – unatoč nedostatku čvrstih dokaza bilo kakvih učinkovitih tretmana za te novo predložene dijagnoze.”

“Ovakav priručnik je jedini službeni način odlučivanja tko ima “duševni poremećaj”. Iznimno ga je teško sastaviti jer ako su zahtjevi za dijagnosticiranje mentalnog poremećaja previše strogi, neki koji trebaju pomoć će biti izostavljeni, ali ako su previše labavi, normalni ljudi će primiti nepotrebni, skupi i ponekad vrlo štetan tretman.”

Iz svega ovoga možemo izvući zaključak – jedino normalno zdravstveno stanje za psihijatriju je ono koje je lišeno bilo kakvih emocija. Dakle, svi smo mi duševno poremećeni, izuzev naravno, psihopata koji imaju koristi od naših “poremećaja”. Medicinski i farmaceutski lobi su samo jedni od njih.

Sjećate li se legendarnog filma "Let iznad kukavičjeg gnjezda", ekranizacije još bolje knjige Kena Keseya?

Sjećate li se legendarnog filma “Let iznad kukavičjeg gnjezda”, ekranizacije još bolje knjige Kena Keseya? I tu smo svjedočili prisilnom liječenju nepostojećih bolesti i poremećaja.

Normalnost se ne postiže lijekovima. Normalnost nije nepostojanje raspona emocija. Život nužno uključuje emocije, iskustva i ponašanja koje su, s vremena na vrijeme, korak izvan granica uobičajenog. To ne znači da ljudi imaju “duševni poremećaj”. To samo znači da nisu biološki roboti ili su pod utjecajem civilizacijskih blagodati.

Loša hrana, poput šećera, gluten iz žitarica, genetski manipulirana hrana, sve to utječe na naše zdravlje, raspoloženje i ponašanje. Osim toga tu su i razna zračenja iz prekobrojnih pomagala, kemikalije iz plastike, higijenskih potrepština, utjecaj medija koji rezultira zatupljivanjem.

Zapravo, zatrovani smo svime, što je vjerovatno i cilj patokracije – vladavine psihopata, a ako i nije cilj, onda je svakako posljedica ogromne želje za ogromnim profitom. I dobro je što još imamo poneku ljudsku emociju, što se nekad zgrozimo, nekad zaplačemo ili poludimo od smijeha. To je znak da smo još živi – i zdravi.