Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nedavna znanstvena studija je otkrila kako vještine koje ljudska bića čine dobrim partnerima i supružnicima imaju veliki pozitivni utjecaj na roditeljsku ulogu, jednostavno rečeno dobar partner/partnerica je dobar roditelj.

U studiji koju je objavila EurekAlert i SPSP, znanstvenici Sveučilišta Bristol su ispitivali koliko je brižnost prema partneru presudna u stvaranju dobrog roditelja, točnije kako jedan obiteljski odnos utječe na stvaranje drugog obiteljskog odnosa.

Voditeljica istraživanja Abigail Millings je povodom objavljivanja ove studije u žurnalu Personality and Social Psychology Bulletin, izjavila slijedeće:

„Željeli smo otkriti je li romantičan odnos između partnera povezan s kvalitetom roditeljstva, i ako jeste koliko romantičan odnos među roditeljima utječe na roditeljske odlike.“

U prošlosti su se znanstvenici detaljno bavili odnosima djece i roditelja, no ni jedna studija do sada nije pokušala pronaći uzročno posljedične veze između romantične veze roditelja i kvalitete roditeljstva.

„Naš rad je prvi doveo u fokus romantičnu brižnost partnera i visokokvalitetni stil roditeljstva,“ izjavila je Millingsova.

U istraživanju je učestvovalo 125 parova s djecom starosti između sedam i osam godina. Istraživanje se obavilo na Sveučilištu Istočne Anglije. Znanstvenici su ispitivali nekoliko važnih faktora za vrijeme testiranja kontrolne skupine: kako su i koliko supružnici i partneri međusobno povezani, kakav im je roditeljski stil, kako komuniciraju s partnerom i sa svojom djecom, koliko su brižni prema partnerima i prema djeci i kako se o njima staraju. Znanstvenicima je najvažniji bilo ustanoviti koliko su partneri sinkronizirani s odazivom na međusobne potrebe i potrebe svoje djece i koliko su brižni prema pripadnicima svoje najbliže obitelji.

Millings je na to izjavila:

„Brižnost u romantičnim odnosima i u roditeljstvu znači da dotični partneri i roditelji odgovaraju na potrebe osoba u njihovom fokusu, drugim riječima to također znači da su partneri u stanju primijetiti kada je netko imao loš dan i kako popraviti raspoloženje partnera ili djece. U biti to ne znači samo nekoga nasmijati već označava posjedovanje vještine pravilnog odaziva na nečije potrebe, bez obzira o kakvim je potrebama riječ.“

U rezultatima studije stoji kako potpuno istovjetni niz osobina utječe na stvaranje odličnog partnera kao i na stvaranje odličnog roditelja, bez obzira je li riječ o majkama ili očevima.

„Svi oni koji su bili brižni i koji su imali odličan odaziv na potrebe svojih partnera su bili brižni roditelji s odličnim odazivom na potrebe svoje djece, čini se da su ove osobine vrlo važne bez obzira o kojoj se obiteljskoj vezi radi. Čini se da je najvažnije vježbanje i razvijanje osjećajnosti i empatije,“ izjavila je Millingsova.

No ipak, na veliko iznenađenje znanstvenika, način na koji partneri komuniciraju jedni prema drugima i koliko se „čini da se vole“ ne utječe na način kakvi su roditelji.

Millingsova je priznala kako su tek počeli otkrivati određene veze između partnerstva i roditeljstva i kako će im trebati još neko vrijeme da dokuče sve tajne koje kriju ovakve obiteljske veze, naročito u zrcaljenju odnosa partner i djeca.

Studija je jasno stavila do znanja da se ovakve vještine stvaraju i uče, te da one s vremenom, ako se pravilno koriste postaju sve jače i dublje. Također je važno istaći da roditelj može biti odličan i brižan roditelj bez potrebe za drugim partnerom ili supružnikom, brižnost se također stvara i između drugih obiteljskih struktura i nije isključivi primat između supružnika, partnera i djece, već se može širiti i prakticirati na druge članove šire obitelji pa čak i na krug bliskih prijatelja.

Ova studija bi u budućnosti mogla otvoriti potpuno nove načine stvaranja programa samopomoći ili u programima bračnih i obiteljskih savjetovališta i ispravljanju anomalija u nefunkcionalnim vezama i obiteljima.

Studija objavljena pod imenom: Good Partner, Good Parent: Responsiveness Mediates the Link Between Romantic Attachment and Parenting Style,” Abigail Millings, Judi Walsh, Erica Hepper, i Margaret O’Brien, 12.2012., u žurnalu  Personality and Social Psychology Bulletin (SPSP).