2012. godina luđaka ubojica i preživljavanja smaka svijeta

By Juba on 20. prosinca 2012.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Bliži se kraj kalendarske godine u kojoj nas je ekonomska i politička kriza financijski iscrpila, u kojoj smo u još više izgubili povjerenje u političke i religijske lidere. 2012. je godina „luđaka ubojica“ u kojoj se na sva zvona raspravljalo o „Majanskim proročanstvima“ – kraju svijeta kakvog poznajemo. Hoćemo li se nakon preživljavanja 21.12.2012., konačno probuditi iz začaranosti i hoćemo li progledati kroz velove laži?

Rupa bez dna

Prije nekoliko dana Hrvatska se konačno pridružila ostatku Balkana u „smećarskom“ kreditnom rejtingu. Mnogi od nas su godinama bili svjesni kako ćemo prije ili kasnije dospjeti na najniže grane financijske ljestvice jer smo desetljećima proizvodili samo dugove. Ova godina će ostati zapamćena po marginaliziranju građanske neposlušnosti, šutnji o brojnim i jezivim štrajkovima gladnih, izmučenih i iskorištenih radnika koje su tajkuni, potpomognuti državnim političarima, izmuzli do granica očaja.

Smeće, kruh nas nasušni, je li ovo naša budućnost?

Ova godina će ostati zapamćena po višestrukim suđenjima bivšem premijeru Ivi Sanaderu, od kojeg su građani očekivali konačan rasplet trakavice i javno proširivanje suđenja na sve njegove suučesnike uključujući i stranku kojoj je predsjedavao i stranke koje su sjedile u koaliciji unutar njegovog kabineta.

No čini se da od pravde neće biti ništa: INA je osakaćena i prodana Mađarima za male pare, strane banke su isisale i zadnji novčić od prezaduženih građana, državno bogatstvo je postalo privatno bogatstvo ljudi iz sjene koji su postali nedodirljiva javna tajna, stranka kojom je upravljao Ivo Sanader je postala reformirana stranka koja navodno nema nikakve veze niti je ikada imala veze s malverzacijama usamljenog apsolutističkog Sanadera. Na koncu, Sanader je postao i ostao „usamljeni“ krivac za sve Hrvatske probleme na isti način kao što je Adam Lanza „sam“ skrivio smrt gotovo trideset ljudi.

Zašto je Ivo Sanader jedini krivac za crnu Hrvatsku stvarnost?

Prije vremena smo dobili našeg „krnovala“ za javnu lomaču koju treba zapaliti sredinom veljače 2013., baš za vrijeme maškara i karnevala, kako bi narod bez kruha barem tijekom igara zaboravio na pravu istinu.

Kud Ivo tu i ja.

Uopće se nećemo baviti produbljivanjem potrage za istinom o tome kako je Ivo Sanader u samostalnoj, neovisnoj i ustavom zaštićenoj državi na pragu ulaza u Europsku Uniju uspio upropastiti živote 99,9% građana Hrvatske, bez obzira što su u njegovom kabinetu sjedili ljudi koji su se kleli „Kud Ivo tu i ja“ a koji, izgleda, nisu imali pojma o tome kako Sanader čerupa državu za koju je krvarilo i umiralo toliko branitelja da im se broj ne zna, a kako je krenulo, nikad se neće ni znati.

Matrix World je mala stranica s nekoliko volontera urednika koji na sve moguće načine pokušavaju ostati apolitični no koje i te kako interesira što se događa na „brdovitom Balkanu“ i oko njega. Iako nismo u stanju pratiti dnevne vijesti iz „Lijepe naše“ i njezinog neposrednog susjedstva, potpuno smo sigurni kako sve naše male post-ratovske države imaju politiku koju ne mogu promijeniti. Naziv te politike je „Kud svi Turci tu i mali Mujo“ (oprostite nam na ovoj staroj mudrosti).

No umjesto da zapravo i pratimo Tursku koja u zadnjih nekoliko godina doživljava ekonomski rast koji zaprepašćuje „civiliziranu“ Europu, mi smo odlučili pratiti politiku EU, poglavito onu u Grčkoj koja nalikuje „divljem zapadu“ i slobodnom stilu „zdrpi i zbriši.“ Jasno nam je da tko „je jamio“ je zaista sustavno jamio dok se u našim državama imalo što „jamiti“. Takvi „ljudi“ su nakon legaliziranih krađa postali saborski zastupnici, političari, državni savjetnici, generali i prominentne javne osobe, a mi koji smo vjerovali u zakone i bolje sutra dobili smo „bolje jučer.“

Prava zastava SAD-a.

Nemojmo se zavaravati i misliti kako ekonomske krize i slomovi nastaju slučajno. Naša današnja globalna kriza nastala je planski i svjesno za vrijeme mandata Georgea W. Busha 2001., godine kada je Bushov kabinet dao 700 milijardi dolara novca poreznih obveznika SAD-a kako bi navodno spasio bankarski kreditni sustav Amerike. Da posjetimo, SAD su same sebe očerupale kako bi spasile najmoćnije i najbogatije privatne tvrtke na svijetu, to jest, BANKE. Globalna kriza se dodatno produbila kada je Obama u prvom mandatu uradio tu istu stvar. No u moru država koje su nasjele na pažljivo napravljenu globalnu krizu, postoji i jedna malena zemlja o kojoj novine ne pišu, o čijem uspjehu se ne govori i o kojoj ekonomski „stručnjaci“ ne žele ni pisnuti. Riječ je o Islandu.

Cenzurirana Islandska (r)evolucija

Da postoji pravde i poštenja u našim medijima, o Islandu bi se na duboko i na široko pisalo i diskutiralo po medijima. Da postoji želja za izlazom iz ekonomskih kriza, sve zemlje osiromašene američkim sustavom „zdrpi i zbriši“ bi pratile Island u stopu.

Kako bismo znali kako je Island u samo pet godina uspio uraditi ono što mi ne možemo u dvadeset, pogledat ćemo što se zapravo dogodilo na medijski prešućivanom krajnjem sjeveru Europe.

Island je do 2008., godine slovio za jednu od najprosperitetnijih i najstabilnijih zemalja na planeti. Osim stabilne ekonomije, zadovoljnih i bogatih građana, država se doimala jednako jako i moćno, što je često izazivalo zavist ostatka Europe. No, odjednom i bez ikakva prethodna upozorenja (baš onako kako se to dogodilo i u SAD-u 2001.), propale su i bankrotirale tri najveće komercijalne islandske banke, a Islanđani su shvatili kako su ostali bez ušteđevina i kako su de facto postali dužnici banaka u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Islanđani nisu bili letargični, kao recimo Hrvati i Hrvatice danas, kada su saznali da im je država bankrotirala zahvaljujući burzovnim špekulacijama premijera i ministara. Oni su prvo ODLUČILI NE PLAĆATI VANJSKI DUG bez obzira što im je do kraja 2008. državni dug narastao za 80% posto zahvaljujući zateznim kamatama i ostalim potraživanjima stranih banaka, s 8,5 milijardi Eura, Islanđani su grcali u dugovima od 50 milijardi Eura.

Islandska revolucija o kojoj mi ne znamo gotovo ništa.

Nakon što su građani Islanda raspustili parlament i vladu i počeli ekspresno suđenje svima koji su upropastili državu, konsolidirali su svoju Nacionalnu banku i stvorili su određeni sustav dnevne aukcije za državnu valutu kako bi izbjegli utjecaje vanjskih banaka i kako bi održali svoju vlastitu valutu bez stvaranja hiperinflacije. Bez obzira na pritiske iz EU banke, a naročito razbješnjenih bankara iz Nizozemske i Velike Britanije, Islađani se nisu dali razjediniti niti potkupiti. Ova malena otočna zemlja je u pravom smislu slomila zube bankarskih kradljivaca, prvenstveno zahvaljujući nevjerojatnoj želji i upornosti građana da ne nasjednu na smišljene zakulisne financijske igre. Krajem 2008., na Wikileaksu su se počeli pojavljivati dokumenti u kojima se strašilo financijsku zajednicu kako će Islađani nacionalizirati upropaštene banke, no na koncu je FME (novoosnovani Državni financisjki odbor) problem riješio dogovorom sa 75% malih vlasnika dionica poglavito najveće Islanske banke Glitnir. Objava o nacionalizaciji Glitnira je došla u isto vrijeme kada je vlada Velike Britanije bila prisiljena nacionalizirati Bradford & Bingley, no o takvoj nacionalizaciji se nije postavljalo pitanje. Sve ostale Islandske banke su došle pod direktan nadzor države i onemogućilo se povlačenje novca iz zemlje i dodatna krađa države i njenih građana. Nakon što je uslijedio krah burze na Islandu, država je stvorila novu Narodnu banku s kojom je započela čist posao bez repova koji su državu potezali u beznađe.

Islanđani su pronašli svjetlo na kraju tunela.

Usporedo s pravim malim ratom koji je Island vodio s najvećim bankarskim moćnicima svijeta, ova malena otočna država je onemogućivala dodatno upropaštavanje države tako što je stvorila posebnog državnog tužitelja i agenciju koja je započela lov na najveće krivce i koja je onemogućavala novo lihvarenje Islanđana. Islandska vlada je čak unajmila vanjskog istražitelja, Evu Joly, koja je otkrila najveću finacijsku prevaru u Europi. Iako su se kraci trakavice iz Islanda širili na mnoge zemlje (uključujući Njemačku i Veliku Britaniju koje su u to vrijeme također grcale u ekonomskoj krizi), jedino je Island uspio stati na kraj bankarskim kriminalcima. Eva Joly je na nekoliko desetaka tisuća stranica teksta otkrila manipulacije burzama, tržištima, lažne kredite i prevare unutar Eurozone i, umjesto da su druge države oslobodile svoje ekonomije od vampira koje je Joly otkrila, nitko u institucijama EU-a nije obratio pažnju na novac koji se šakom i kapom krao i (još uvijek se krade) iz naše buduće zajedničke države.

Eva Joly, žena koja je otkrila najveću internacionalnu financijsku prevaru, i ostala živa.

Evu Joly bi trebali pozvati i mi da razotkrije sve one koje su okradali i još uvijek kradu državu. Građani Hrvatske i građani svih zemalja koji imaju problema s “ekonomskom krizom” bi trebali slijediti Islandski primjer i prvo bi trebali otkriti, osuditi i zatvoriti sve koje rade na štetu države i naroda.

Pogledajmo što je najviše upropaštavalo državu Island:

Gotovo pola kreditnih zajmova banaka na Islandu se odnosilo na holdinge od kojih je većina bila povezana s tim istim bankama.

Novac se pozajmljivao radnicima i menadžerima islanskih banaka s kojima su oni kupovali dionice istih banaka, stvarajući kolateralnu žrtvu, to jest, iscrpljujući te iste banke. Krediti koji su se koristili za kupovinu bakarskih dionica su bili beskamatni i s počekom vraćanja glavnice, a neki od kredita su se izdali čak i na dan prije bankrota banaka.

Islanđani su sami izbjegli potpuni kolaps države, možemo li i mi učiniti nešto tako?

Banke su se spetljale s navodnim katarskim ulagačima koji su kupovali dionice banaka iako su katarske firme bile u vlasništvu samih banaka. Drugim riječima, banke su same sebe kupovale.

Zahvaljujući upornosti, islandske istrage, uhićenja su se nastavila obavljati sve do 2011. godine kada su u Londonu uhićeni Robert i Vincent Tchenguiz zbog djela ozbiljne financijske prevare. Ove dvije osobe su direktno zaslužne za direktan kolaps banke Kaupthing. Baldur Goulaugsson, ministar financija, je osuđen na dvije godine zbog sukoba interesa i kupovine dionica zahvaljujući unutarnjim informacijama, a sva njegova imovina i imovina obitelji su nacionalizirani. Aron Karlsson je osuđen na dvije godine zbog prevare u banci Arion i zbog ilegalnog trgovanja nekretninama, te mu je konfiscirana sva imovina. Ostavke su dali brojni islandski političari kojima je zabranjen javni rad i političko natjecanje kao i rad u državnim tvrtkama.

Island se od 2008. godine stabilno oporavlja od financijskog lihvarenja. Krajem 2010. Island je po prvi put nakon nastanka krize završio s pozitivnom bilancom, dok je do sredine 2011. imao stabilan rast gospodarstva.

Važno je napomenuti kako su krizni zakoni, koje je Island donio 2008. godine, minimizirali krizu i omogućili stopiranje dalje krađe državnog novca i siromašenja građana. Drugi važan faktor je pametan stand by aranžman s IMF-om. Island se oporavio zahvaljujući srednjoročnoj fiskalnoj konsolidaciji, povećanju taksa i nameta (naročito na luskuzne proizvode), naglaskom na domaću proizvodnju i kupovinu domaćih i lokano napravljenih proizvoda, olakšica za proizvođače i pomoći izvoznicima. Na međunarodnom planu Island je najviše napravio čudo jer je onemogućio takozvani bankarski „bail out“, točnije, izvlačenje novca iz države putem bankarskih kanala. Do sredine 2012., Island je postao uspješan u svakom smislu: uz dvogodišnji ekonomski rast, nezaposlenost se stabilizirala na 6,3%, izvoz je postao najvažniji segment gospodarstva, a inflacija je zamrznuta.

Zašto mi o ovom slučaju ništa ne znamo? Zašto se o ovome ne uči u školama? Zašto naši mediji ne pišu o uspješnom islanskom ratu protiv internacionalne bankarske bande? Zašto se naša vlada ne ugleda na Island? Mi na ta pitanja nećemo odgovoriti, no zamislite kako bi bilo lijepo da i mi napravimo nešto tako u pet godina!

Demo(n)kratski svijet

Demokracija je vladavina naroda, tako nas barem uče u školama. Najveće svjetske demokracije utiru put svim državama koje grcaju u autokratskim i nepotističkim vladavinama. Najnovija demokracija u svijetu je Egipat. Demokratsko dijete SAD-a je toliko „napredovalo“ u ljudskim slobodama i uvažavanju ljudskih prava da je sadašnji novoizabrani predsjednik Egipta, Mohamed Morsi, objavio predsjednički dekret s kojim osigurava da predsjedničke odluke ne može anulirati niti Ustavni sud Egipta. Egipatski građani su na takvu „demokratsku“ odluku u potpunosti poludjeli stvarajući još jednu revoluciju.

Takvim će demo(n)kratskim putem krenuti i Irak i Libija te, uskoro, „oslobođena“ Sirija. 2013. će biti iznimno zanimljiva godina na dijelu bogatog bliskoistočnog polumjeseca. Sigurni smo da ćemo se ovom temom još više pozabaviti na proljeće ili ljeto kada obično počinje sezona ratova i naizgled nepovezanih granatiranja i raketiranja iz Izraela koja, na koncu, obično dovedu do još „slučajnijih“ samoubilačkih napada Hamasa (Harakat al-Muqwamah al-Islamiyyah – Islamskog Pokreta otpora).

Mohammed Morsi, i njegova predsjednička deklaracija, daleko od demokracije. Fotografija vlasništvo Reutersa.

Demokratski svijet će nam zasigurno prirediti još puno „Igara gladi“ i najvjerojatnije ćemo moći gledati novu epizodu koja će nakon spaljivanja, oprostite, oslobađanja svih zemalja oko Irana, na koncu donijeti i završnu epizodu uništavanja još jedne države bogate naftom samo zato kako bi joj se pokazala prava demokracija. Za to vrijeme, narod Palestine će nastaviti umirati od gladi i žeđi i nastavka „čistog“ ubijanja ljudi metkom u glavu kako bi se nastavio visoko profitabilan multinacionalni posao preprodaje ljudskih organa.

Luđaci ubojice i zašto je jedno Američko dijete važnije od 100 Arapske djece?

Ubojstvo 20 djece i 7 odraslih u osnovnoj školi Sandy Hook u SAD-u je preplavilo masovne medije. Šok građana Amerike je djelomično ponio i naše roditelje, koji se zasigurno pitaju, gdje ide ovaj svijet?

Žrtve iz škole Sandy Hook.

Samo nekoliko sati nakon masakra u Newtonu, predsjednik Obama je napravio konferenciju za tisak, koja nas je zaista šokirala. Malo tko je obraćao pažnju na Obamine riječi kako amerikanci moraju odabrati između posjedovanja oružja i svoje djece. Malo tko je obraćao pažnju na prijedlog zakona koji će umnogome ograničiti ljudske slobode u SAD-u. Sve oči su bile uprte u uplakanog Obamu koji je svako malo brisao „suze.“

Obamine nevidljive suze.

Sve bi to bilo dobro, i čak pohvalno – prvi čovjek najmoćnije države na svijetu plače – da kamere s milijunima megapiksela nisu zabilježile nedostatak Obaminih suza. Obama je tako postao prvi predsjednik jedne zemlje koji je hinio suze. Obama je tako po prvi put uhvaćen u glumi i namjernom varanju javnosti.

Kako vjerovati takvom čovjeku??!!

To isto se pita i web tiskovina Middle East Monitor. U njihovom tekstu, pod nazivom „Kojem Obami vjerovati?“, autor Ibrahim Hewitt s pravom razmišlja o licemjerju prvog čovjeka demokratskog svijeta koji roni nevidljive „krokodilske suze“ za djecom SAD-a dok drugu djecu bez pogovora šalje u smrt.

Tko je plakao za mrtvom djecom iz Iraka i svih drugih zemalja koje je “oslobodio” SAD?

Na krajnjem istoku Mediterana, brojni roditelji Arapi grcaju u suzama. Neki više ni nemaju suza, otupjeli su na bombardiranja, granatiranja, i udara najnovijih bespilotnih letjelice SAD-a i Izraela koji ne mare koga će ubiti. Arapi već desetljećima rone suze za svojom djecom, ali nikoga za to nije briga. Najgore je u Palestini: od kraja Drugog svjetskog rata, Palestinci se rađaju i umiru pod salvom različitog oružja, njihova djeca su mete za vježbanje gađanja Izraelskih vojnika, njihove suze nisu važne, o njima novine ne pišu, o njima Obama nema riječi, medije ne interesira kako umiru Palestinska djeca, ona nisu važna.

Web stranica Sabbah Report je objavila odličan tekst pod nazivom „Plaču li Arapi za svojom djecom? Obamino licemjerje“ Ovaj tekst kirurškom preciznošću pokazuje što su predsjednici Amerike uradili do sada arapskoj djeci. Sustavno ubijanje civila Arapa najlakše možemo pratiti od Iraka i 1991., od čega je najgori bio napad na Fallujah u kojoj su najborjnije žrtve bile baš mala djeca. Amerikanci su na Fallujahu koristili fosforne bombe poznate pod nazivom Mark 77, što je u stvari vrsta napalmskih bombi. Bombe s bijelim fosforom tope meso sve do kostiju, a za djecom iz Fallujaha nitko na zapadu nije pustio ni suzu!

Žrtve iz škole Sandy Hook u centru pozornosti dok ostale žrtve nisu niti fus nota u medijskim uracima.

Irak, i brojna druga ratišta na kojemu su učestvovali SAD i “saveznici,” su ostavili brojne civilne kolateralne žrtve koji su umrle na najgroznije načine: od već spomenutog bombardiranja i granatiranja bijelim fosforom do kasetnih rasprskavajućih projektila, projektila obogaćenih uranom pa sve do kemijskih oružja. Uz sav respekt djeci masakra iz osnovne škole Sandy Hook, odajemo počast svoj djeci i odraslima čije su smrti skrivili predsjednici i politika SAD-a (zajedno sa “saveznicima”).

Mit o usamljenim luđacima ubojicama

Svi oni koji su obratili pozornost na sve zastupljeniji fenomen takozvanih „usamljenih ubojica“ koji u nekoliko sekundi s profesionalnom učinkovitošću uništavaju djecu i odrasle po kinima, vrtićima, školama i sveučilištima, ne može promaći nekoliko iznimno važnih činjenica koje padaju u drugi plan:

Ubojica je obično povučeni bijelac za kojeg se naknadno sazna kako je imao nekakav psihološki poremećaj, od autizma do psihoze.

Ubojica pokazuje sve elemente visoke vojne obučenosti jer s najvećom preciznošću odstranjuje mnogobrojne mete, iako se u naknadnim zvaničnim izvješćima pokaže kako usamljene ubojice nisu imale nikakvu vojnu ili policijsku obuku.

ABC izvještava o dvoje ubojica u Newtownu, no ubrzo nestaje takvo izvješće.

Ubojice uvijek imaju maske na glavi. Ubojice se najčešće ubiju za vrijeme napada ili naprave suicid.

Preživjeli svjedoci tvrde kako ubojica nije bio sam i kako je imao pomagače. Nakon prvotnih medisjkih izjava o višestrukim ubojicama, policija mijenja priču i stvara se fama o pomahnitalom usamljenom ubojici. S Interneta se povlače tekstovi s izjavama svjedoka o više ubojica.

Policija dolazi na mjesto masakra samo nekoliko minuta nakon napada, pa ipak broj žrtava je velik.

Prvih nekoliko dana dobivaju se informacije koje su često potpuno kontradiktorne, iako dolaze od policijskih istražitelja.

Nekoliko dana nakon takvih pucačina donose se zakoni ili prijedlozi zakona koji ograničavaju ljudske slobode.

Newtown nije nikakva iznimka, dapače, po prvi put smo u stanju vidjeti kako izgleda direktna državna cenzura i namjerno iskrivljavanje informacija (ako zaboravimo na događaje iz 2001. godine). Ne samo da postoje policijske snimke razgovora dispečera i policajaca na terenu koji potvrđuju više ubojica u školi Sandy Hook, već na web stranici Henry Makov možete pronaći obilje materijala koji pokazuje kako izgleda laganje javnosti glede ovog slučaja.

Možemo li izbjeći cenzuru na Facebooku?

Prison Planet ide još jedan korak dalje pokazujući kako je Facebook, najveća društvena mreža, ukinula sve objave korisnika koje su objavile materijale s dokazima koji ne idu u prilog zvaničnoj priči, dok favorizira i ne cenzurira podatke koji su krivi. Prison Planet je objavo podatke s linkovima lažnih informacija o masakru u Newtownu:

Inicijalno izvješće u kojemu se majka Adama Lanze prikazuje kao učiteljica u školi Sandy Hook, što dakako nije istina.

Inicijalno izvješće u kojem se pokazuje kako je Lanza ubio svog oca, što nije istina.

KRTV izvještava o dvoje ubojica no ubrzo povlači takvu vijest?

Inicijalno izvješće, u kojem se tvrdi da je ubojica Ryan Lanza iako je kasnije ubojica identificiran kao autistični Adam Lanza.

Inicijalno izvješće u kojem se tvrdi kako je uhićen drugi ubojica u šumi pored škole, od kojeg se bez ikakvog objašnjenja odustaje.

Ukinuta Facbook stranica “R.I.P. Victoria Soto” je napravljena četiri dana prije Victorijnine smrti.

Po nama najveća misterija vezana za Newtown je stranica na Facebooku koja je posvećena Vicotoriji Soto, učiteljici koja svojim žrtvovanjem spasila djecu u razredu u kojem je predavala. Naime, stranica posvećena njenoj žrtvi je na Facebooku napravljena četiri dana prije negoli je Victoria mučki ubijena. Nakon što je Internetom prohujala ova vijest, stranica je izbrisana, a umjesto nje su stvorene brojne druge stranice „R.I.P. Victoria Soto.“ O tome je opširnije pisao Info Salvo.

Adam Lanza, usamljeni ubojica?

S druge strane, u samo nekoliko dana, Adam Lanza se pretvorio od mirna čovjeka u bolesnika s Aspergerovim sindromom (Newton ga je imao, i sumnja se da ga je čak imao i Einstein. Naime, ovaj sindrom omogućava simultano rješavanje nekoliko apstraktnih problema u mozgu, što je vid autistične genijalnosti, kao i fiksaciju ili čak opsjednutost s određenim zadacima). New York Magazine je otvoreno napisao kako je to čista glupost i zamagljivanje očiju javnosti. Pa ipak, za sada su brojniji napisi koji tvrde kako je Lanza uzimao antipsihotike i kako je bio vuk samotnjak s majkom koja je bila uvjerena u kraj svijeta i nadolazeću Apokalipsu.

Voljeli bismo misliti kako je Lanza nesretni bolesnik, pa čak bismo mogli prihvatiti kako je nalikovao Greembaumiranom “Mandžurijskom kandidatu,” psihički hipnotiziranom ubojici nalik Sirhanu Sirhanu koji je navodno terminirao Roberta F. Kennedyja.

No što ako je istina daleko gora?

Što ako je ovo još jedan primjer patokracije i državnog terorizma nalik napadu na Pentagon i rušenju blizanaca u New Yorku? Što ako je ovo dio scenarija o kojem mi još uvijek ne znamo ništa no možemo ga iščitati iz Obamine plačljive izjave?

Vrijeme će pokazati. U laži su kratke noge i, prije ili kasnije, istina uvijek ispliva na površinu.

Kraj svijeta

2012., pored svih previranja i medijske zaluđenosti, ne može proći bez zagovornika propasti svijeta i navodnih Majanskih proročanstava. Matrix World stranica nema tabu tema i nismo zazirali od istraživanja koja graniče s rubnim područjima znanosti, no ne možemo se oduprijeti utisku kako mediji i određene grane industrije, farmacije i trgovine izuzetno dobro profitiraju na fami o Apokalipsi. Čitajući brojne medijske uratke, postove na društvenim mrežama i gledajući serije po vrlo popularnim televizijskim programima, svjesni smo note mahnitog popularizma i sveopćeg prikupljanja publike na eksploataciji manije koja ima veze sa sudnjim danom ili barem metafizičkim prefiksom promjene svijeta u nešto novo i bolje.

Maje u lažnom fokusu.

Ljudi su oduvijek bili pomalo lijeni i zakon krda je neminovno utjecao na razvoj društva i njegove odlike. Tužno je priznati kako smo oduvijek bili spremni povjerovati u nešto nadrealno i fantastično negoli se boriti i uhvatiti u koštac s pravim životnim problemima koji de facto započinju u našem unutarnjem univerzumu, nepoznavanju sebe i straha od svega što nam je nepoznato i strano.

Pored svih ovih nimalo lijepih odlika, ljudi imaju još jednu „Ahilovu petu“. Riječ je o letargiji. Umorni smo, pod stresom, osjećamo kako nas je život dotukao, radije ćemo pristati na nekoliko minuta bijega od stvarnosti negoli ćemo čamiti u sivoj realnosti.

Kako god bilo, mi ćemo ovaj tekst objaviti i nakon 21.12.2012., kada će pobornici „kraja svijeta“ pronaći neku novu imaginarnu opasnost, a sve sa željom da VI i dalje ne vidite ništa drugo doli šarene laži koje će nas i dalje odvlačiti od rješavanja pravih egzistencijalnih životnih problema.

Reference:

Najopasnija droga na svijetu može blokirati slobodnu volju, brisati pamćenje – je li ona uzročnik „Batman masakra“?

ZBOGOM DEMOKRACIJO: Obama potpisao zloglasni zakon o obrambenoj autorizaciji!!

Obama potvrdio zakon o izvanrednom stanju i drakonskoj policijskoj državi!!!

Ne dajte se nasamariti smicalicama o Majanskom proročanstu!

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu, dio: 4

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu, dio: 3

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu, dio: 2

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu

Velika zataškavanja: Tajni CIA-ini pokusi kontrole uma

Svjetski Trgovinski Centar srušen kontrolitranim eksplozijama, a ne udarom zrakoplova o “blizance”

Dokazi da AA 757 zrakoplov nije udario u zgradu Pentagona