Autor: Ljubica Šaran
Od kad je počeo posljednji medijski rat između – zakonom i konkordatom zaštićene – Crkve i financijski impotentne vlade, konstantno sam se morala podsjećati da se nalazimo u XXI. vijeku i da nikome na vrata neće pokucati Inkvizicija kako bi „opasne elemente“ dovela u red.
Činjenice ništa ne znače, važan je marketing
Iako smo prije nekoliko dana saznali da je u zadnjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj Katolička crkva izgubila „samo“ 200 tisuća vjernika, dušebrižnici su nas na dalekovidnici obavijestili kako se radi o „vjernicima na papiru“ koji nikada nisu dolazili u crkvu. Ja se duboko ispričavam čitateljima ako sam malo začuđena tom brojkom, no čini mi se da su crkve prije samo desetak godina bile dupkom pune, a danas me gotovo podsjećaju na predratno razdoblje. No vratimo se mi reakciji klera na popis stanovništva.
Ti isti dušebrižnici su nekako zaboravili brojne i nevjerojatne crnjake koji su „slučajno“ došli do javnosti; od pronevjere novca Hrvatskog Caritasa, pedofilije u domu za djecu koju je vodila ova crkvena organizacija, pedofilije unutar redova klera hrvatskih svećenika, biskupa koji letargično i bez ikakve empatije štite pedofile, Crkve koja je svojim utjecajem uzrokovala veliki val nezaposlenosti zbog zakona o neradu nedjeljom, Crkva koja je stopirala stvaranje efikasnog zakona o umjetnoj oplodnji, ubojstava svećenika s naglaskom na promiskuitetno ponašanje i homoseksualne veze, te prepirka s vladom oko zemljišta koje je navodno crkveno i, naravno, nedavni slučaj vrloga fratra koji je prodao crkvenu zemlju, prisvojio novac i na koncu za sve optužio svoju ljubavnicu.
Društvena skleroza
Nemojte misliti da je Katolička crkva jedina s grijesima koji su vrijedni Danteovih paklenih krugova. O pedofiliji smo više puta pisali bez obzira na religijski predznak, a također smo pisali i o neobičnoj ljubavi između religijskih organizacija i oružja, utjecaju na stvaranje zakona u kojem se stavlja veto na abortus u slučaju potrebe spašavanja trudnica, izbacivanju iz Crkve silovanih djevojčica i njihovih roditelja jer su ti isti roditelji odobrili pobačaj kako bi svome silovanome djetetu spasili život, o biskupima koji smatraju kako pedofili nisu bolesne i poremećene osobe te da djecu treba kažnjavati, štoviše, da djeca sama traže da budu fizički kažnjavana, o papi koji tvrdi da pedofilija do 70-tih godina XX. vijeka nije bila grijeh i da za seksualne zločine treba kriviti liberalizam, o umiranju i obolijevanju djece zbog ritualnog obrezivanja genitalija i naravno o želji religijskih organizacija da budu naš jedini posrednik do božanskog.
S obzirom da je ovo samo mali dio iz crkvenog repertoara u zadnjih deset godina, iskreno se i sa zabrinutošću pitam, kako je moguće da je Crkvu napustilo samo 200 tisuća vjernika, dok ostali još uvijek ne vide grijehe i stravu unutar religijskih organizacija koje bi trebale biti moralni stup društva?
Poruka vjernicima – ugledajte se na Crkvu
Svi oni koji imalo prate medije nisu mogli predvidjeti još jedan interesantan podatak koji se nikako ne uklapa u sliku o „moralnom stupu društva“. Naime, papa je početkom adventa nabavio novi blindirani papamobil od Mercedes Benza. Benediktu XVI. je unikatno vozilo pod nazivom „Mesija“ isporučio predsjednik upravnog odbora Mercedesa, Dieter Zetsche, dok je s druge strane Vatikan od Renaulta otkupio specijalni električni blindirani kombi.
Vatikanu i papi su potrebni novi automobili, i tu ne bi trebalo biti nikakvog prijepora, no neposredno nakon trošenja na vozni park u visini od milijun eura, papa je u svom uobičajenom nedjeljnom obraćanju poručio vjernicima da budu skromni te da postanu osjećajni prema siromašnima i da se ugledaju na Crkvu.
No nas više ništa ne bi trebalo čuditi od Crkve, zar ne?
U škripcu
Nisam roditelj i nemam djecu. Ne zato što ih ne bih željela imati već zbog toga što smatram kako se ne bih mogla uspješno boriti protiv sustava koji zahtijeva cijepljenje djece s kancerogenim i otrovnim tvarima (sama sam proživjela golgotu zbog cjepiva koju ne želim nikome; od gangrene i nekroze zbog prljave igle cjepiva do pojave i jačanja dizgrafije i disleksije zbog reakcije na živu u cjepivima protiv boginja i žute groznice). Ja zaista ne bih mogla gledati kako mi se sustavno truje dijete koje sam rodila. Ne bih bila u stanju gledati ni kako se društvo i nacija, koja svakog dana postaje sve starija, ponaša prema onima na kojima svijet ostaje.
Ne bih mogla trpjeti da mi se dijete šikanira i proziva čudakom i debilom jer ne ide na vjeronauk. Ne bih mogla trpjeti da se zahtijeva bubanje školskog gradiva umjesto kognicijskih vježbi i objašnjavanja gradiva. Ne bih mogla trpjeti da patokracija – vladavina psihopata – kroz politiku i religiju uništava i oblikuje um i tijelo moga djeteta.
Nemam djece, no to ne znači da nemam empatije prema onima koji sa svojom djecom prolaze sve ove iste i slične stvari.
Patokracija protiv znanja i slobode izbora
Nedavno sam nabasala na tekst pod nazivom „ODGOVOR NASTAVNICE: Šokiran si što se spominje masturbacija. Jesi li šokiran što ljudi moraju ići u autoškolu prije nego počnu voziti?“, kojeg od sveg srca preporučam, ne zato što je moj stav važan, već zato što danas ima jako malo ljudi koji su u stanju otvoreno raspravljati o temama koje se u većini tradicionalnih obitelji u potpunosti izbjegavaju. Kakvo god mi mišljenje imali o ljudima koji žive na dijelu Balkana pod nazivom Hrvatska, moramo biti svjesni da NAŠE OBITELJI JESU TRADICIONALNE I KONZERVATIVNE i da se o seksu i seksualnom odgoju priča jedino kada nastane problem koji se ne može riješiti ili izliječiti unutar same obitelji.
Zbog takvog opasnog stava Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja ima porast oboljelih od veneričnih bolesti i koja svake godine bilježi zabrinjavajući rast neželjenih trudnoća.
Vlada Republike Hrvatske je s pravom odlučila napraviti „Kurikulum zdravstvenog odgoja“ (link više nije aktivan) koji se sasvim prirodno nadogradio na „Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja.“ (link više nije aktivan)
Nitko od nas ne može stvoriti pravu sliku o ova dva vrlo važna programa bez upoznavanja „s gradivom“ i stoga vas najljubaznije molim da potrošite malo vremena na čitanje.
Naša Crkva je na spomen uvođenja liberalnog, otvorenog i nadasve informativnog spolnog odgoja u škole, doživjela nešto što bi se u najmanju ruku moglo nazvati „nervnim slomom.“ Koliko je Crkva ispala iz takta najbolje se može vidjeti s „akcijom“ koja to navodno nije, u kojoj se dijele na deseci tisuća letaka (vrijednosti od deset lipa, kako je potvrdio jedan naš biskup) i to u prodajnim lancima. Da podsjetimo: nedavno je je ta ista Crkva prozivala te iste prodajne lance za propast obitelji i umanjivanje vrijednosti „svete nedjelje“ zbog prisiljavanja radnika i radnica za rad nedjeljom. Ovo beskonačno licemjerje i oportunizam moderne „Crkve u Hrvata“ se jednostavno može objasniti starom narodnom mudrošću:
“Tko s vragom tikve sadi o glavu mu pucaju.“
Vrijeme će pokazati koliko je ova mudrost istinita.
Dodatna bomba je u javnosti nastala nakon medijske pomame o izjednačavanju homoseksualnih i heteroseksualnih veza o čemu će djeca iz Hrvatske učiti u kurikulumu zdravstvenog odgoja. Homofobi su trenutačno podivljali stvarajući različite udruge pa čak i stranke koje na sav glas trešte kako će nam djeca postati „pederi i lezbače.“ Za sve one koji još uvijek nisu svjesni koliko nas homofobija devastira kako društveno tako osobno preporučam tekst pod nazivom: „Homofobi protiv osnovnih ljudskih prava,“ a na baljezganja o tome kako će Hrvati (bez Hrvatica, nekako se ova imenica stalno zaboravlja kao da nema 52% žena u našoj državi, što je – usput – oznaka seksizma, još jednog izričaja homofoba) postati „devijantni i promiskuitetni“. Podsjećam kako je naša država potpisnica deklaracije UN-a iz 2011. godine o ljudskim pravima u kojoj se zabranjuje svako uskraćivanje prava na odabir seksualne i rodne orijentacije.
Naša Crkva se očigledno iznimno boji prava na odabir i prava na nesputanu edukaciju. Pogledamo li malo kroz povijest, lako ćemo primijetiti kako je Crkva savršeno baratala motivima straha i koliko je milenijima držala ljude u potpunom neznanju. Ta ista Crkva, koja danas ludi zbog „edukacije mladih“, zaboravlja kako se razračunavala s ljudima koji se nisu libili otkrivanja istine. Mučenja, spaljivanja, progoni, zatvaranja – to je nešto na što Crkva više ne može računati kao „bogom danim pravom“ no svakako može prijetiti, zastrašivati i dezinformirati, što zapravo i radi s najnovijim letkom.
Matrix World je iznimno fokusiran na izučavanje patokracije – vrste vladavine koja se može inkorporirati u bilo kojem sustavu, od demokracije do apsolutizma, u kojem psihopatske osobe dolaze do najvećih pozicija od utjecaja i vlasti, uključujući i religijske organizacije, te se tada okreću protiv svog vlastitog naroda i rade na njihovu vlastitu štetu. Vladavina psihopata nije teorija zavjere. Pročitate li minucioznu studiju Andrzeja Lobaczewskog pod nazivom „Politička ponerologija – Znanstvena studija o prirodi zla prilagođenog za političke svrhe“ otkrit ćete sve elemente s kojima se Crkva danas služi i moći ćete predvidjeti njene naredne poteze jer patokracija djeluje na način koji je Lobaczewski opisao do najmanjih detalja.
Crkva zaboravlja još jednu nevjerojatnu stvar, a to je način na koji brani i štiti bolesne napasnike u svojim redovima – pedofile koji su silovali djecu i mlade dok se, s druge strane, osuđuje sav seks osim onoga reproduktivnoga u okrilju heterosekualne bračne zajednice (naravno “oplemenjene” sakramentom braka danoga od strane ove iste Crkve).
Iskreno sumnjam u inteligenciju onih koji zagovaraju nešto tako iz jednostavne činjenice kako je sve što je zabranjeno „slađe.“ Takav problem se može najlakše uočiti u zabrani uživanja u kanabisu. Sve zemlje koje su legalizirale rekreativno uživanje u Canabis sativi Indici su u roku od nekoliko godina ostali bez većine ovisnika o teškim drogama, broj zaraženih od HIV-a i AIDSA je u potpunosti pao, kao i sve ostale bolesti koje se mogu prenositi preko zaražene krvi i prljavih igala, a važno je reći kako je u istim zemljama pao i broj slučajeva prostitucije koja je bila pothranjena željom za zaradom kako bi se kupovale teške droge.
Problem celibata
Zadnji i najvažniji element konstantno previđamo je celibat. Klerikalni celibat u Katoličkoj ckvi ima duge korijene koji dosežu do crkvenog koncila u Elviri (305. nove ere) u kojemu se nalaže celibat biskupima, svećenicima i đakonima. Nakon toga je celibat zacementiran crkvenim koncilom u Kartagi (390. nove ere), a proklamiran je papinskom naredbom pod nazivom „Cum in unum“ pape Siriciusa (385. nove ere) u kojoj se promovira potpuna seksualna apstinencija i u kojem se zavjet celibata mora izvršavati bez pogovora.
Uzmemo li u obzir takve činjenice s iskrenom radoznalošću se pitam odakle Crkvi pravo da se prčka u nešto o čemu njen kler ne bi trebao imati nikakve direktne spoznaje (brak, seksualni odgoj, općenje i naravno intimne veze)?
Ako samo malo uđemo u psihologiju koju nam je ostavio za sobom C.G. Jung, primijetit ćemo da su sve vrste sustavnih apstinencija od seksa i zavjeta celibata stvarale velike probleme u prošlosti kao i u sadašnjosti. Osim toga, Crkva dodaje još jedan momenat a to je naturanje osjećaja grijeha za intimne veze koje nisu „evaluirane“ svetim pismom i crkvenim naukom, što dodatno komplicira stvar.
Crkva je stoljećima vjernicima tulila u uho kako je seks prljav i grešan no to nije spriječilo najveće crkvene velikodostojnike da u njemu nesputano uživaju. Sjetimo li se pape Aleksandra VI. Borgie koji je bio poznat po stvaranju višednevnih orgija u vatikanskim palačama sa ili bez svojih ljubavnica Vanozze dei Cattanei i Giulie Farnese, i koji je svojoj djeci Cezaru, Giovanniju, Gioffreu i Lukreciji priskrbio ogroman imetak i moć. Zapitat ćemo se je li takvo što tek opasna devijacija ili nesretna fusnota povijesti?
Na žalost takvo ponašanje Crkve je stvarnost, a ne slučajnost.
Jedno mjerilo za kler drugo za nepodobne vjernike
Početkom ove godine padre Mark Stewart Bullock je otkriven „bez hlača“ u javnosti, točnije, pored jednog pornografskog kazališta. Nakon što su ga uhitili osuđen je za nedolično ponašanje. Crkva je ostala bez komentara.
Početkom 2012. otkrilo se kako je Katolička crkva u Nizozemskoj 50-tih godina XX. vijeka kastrirala najmanje deset dječaka i mladića mlađih od 21 godinu kako bi ih izliječila od homoseksualnosti.
Katolički svećenik Ian Hellyer ima ženu i devetoro djece bez obzira što se prebacio iz anglikanske u Katoličku crkvu. Unatoč zavjetu seksualne apstinencije i celibata on normalno obavlja svoj dušebrižnički posao.
Nedavno su Carla A. Latty i Adrian Senna zatražili DNK testiranje svoga oca koji je katolički svećenik u Baltimoru u SAD-u. Ne samo da je padre Francis E. Ryan emocionalno i fizički iskorištavao mlade djevojke i žene već ih bezobzirno napuštao nakon što im je napravio djecu. Crkva nije osudila Ryana.
Padre Thomas D. Williams se javno ispričao 15.05.2012. za svoj teški prijestup, nakon što se saznalo da ima djecu. Ovaj svećenik je bio član moćnog i ultrakonzervativnog reda Legionara od kojih Vatikan traži isključivo život u pokori i molitvi. Očigledno je da je otac Williams imao druge stvari na pameti.
Poljski katolički svećenik koji je usput bio i direktor srednje škole je inicirao nove učenice i učenike u školu na takav način da ih je tjerao da mu ližu šlag s golih koljena te da kroz školu do njega dolaze na koljenima. Nevjerojatno je, ali istinito, da su neki od roditelja i đaka stali u obranu ovog dušebrižnika.
Nedavno smo pisali o biskupu Fernando Mariji Bargallu koji je ukrao novac iz Caritasa Argentine kako bi osigurao odmor sebi i svojoj ljubavnici u elitnom ljetovalištu u Meksiku.
Ovakvih i puno gorih (link nije više aktivan) slučajeva je mnogo. (link više nije aktivan) Na dnu teksta ću vam staviti poveznice na linkove u kojima možete otkriti koliko malo toga javnost zna što se sve događa u ovoj religioznoj organizaciji koja želi „mesti ispred tuđih vrata“ no ne želi počistiti sramotu unutar svojih vlastitih redova.
Austrija je većinom katolička zemlja pa ipak seksualni odgoj je obavezni dio školskog programa. Živimo u XXI. vijeku i nadamo se da ćemo u njemu ostati, vraćanje na školske programe koje je vrijeme pregazilo još prije 100 ili 200 godina nikome neće donijeti ičega dobroga.
Možda bi svećenici prvo trebali obrazovati sebe prije negoli nama počnu dijeliti savjete.
Obrazovana, otvorena i iskrena Crkva bi vrlo brzo napunila crkve vjernicima i ne bi morala optuživati formulaciju popisa stanovništva za gubitak vjernika.
Zaključit ću tekst citatom Lobaczewskog:
“Ignotas nulla curatio morbid – ne pokušavajte izliječiti ono što ne razumijete.”
Stoga poručujem kleru: educirajte se prije negoli nešto osudite i odbacite.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Dodatni tekstovi:
Top vijest: Pismo otkriva da zvaničnici u Vatikanu zataškavaju seksualno zlostavljanje djece
Katolička crkva suspendirala 21 svećenika zbog sumnje za zlostavljanje djece
ŠOKANTNO: Katolička crkva zarađuje bogatstvo u pornografskoj industriji!
Biskup na Tenerifima: Postoje djeca koja žele biti zlostavljana, čak te na to i provociraju!
Traume iz djetinjstva uzrokuju genetičke promjene
Katolička crkva ekskomunicira majku i liječnike devetogodišnje žrtve silovanja
Smije li svećenik biti opsjednut oružjem?
Hoćemo li dočekati kraj pedofilije unutar različitih religioznih organizacija?!
POHLEPA: Nekada grijeh – danas vrlina!
Vatikan naložio svećenicima Katoličke crkve da „zapapre“ mise skandaloznim dijelovima iz Biblije
Psihopatija: Kultovi i zla religije – zašto se homo sapiensu brani da postane više biće?
Treba li nam posrednik do „Boga“?
Smrti i bolesti djece nastale zbog ritualnog obrezivanja genitalija!