SVIJET POD LUPOM

Zbog čega nas glazba pokreće

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

U većini osnovnih pojmova, zvuk je samo tlačni val koji žubori kroz zrak. Dakle,kako je kombinacija zvučnih valova koje prepoznajemo kao glazbu postala, kako je to Tolstoj rekao, „skraćenica emocija“? Ili, da to postavimo drugačije, kako mehaničke vibracije imaju takav učinak na kretanje?

Univerzalne emocije, poput ljutnje, tuge i sreće se gotovo na jednak način izražavaju u glazbi i pokretima u raznim kulturama, prema novom istraživanju. Otkriveno je da kada su studenti iz Dartmoutha i članovi plemena u Kambodži zamoljeni da koriste klizne trake kako bi prilagodili osobine kao što su brzina, visina tona ili redovitost glazbe, oni su koristili jednake vrste karakteristika kako bi izrazili osnovne emocije.

Štoviše, jednake su vrste uzoraka korištene kako bi se ti isti osjećaji izrazili pokretima u obje kulture.

„Vrste dinamika koje pronalazimo u pokretu mogu se također pronaći u glazbi i korištene su na jednak način kako bi se osigurala jednaka vrsta značenja,“ rekla je koautorica Thalia Wheatley, neuroznanstvenica sa Sveučilišta Dartmouth.

People Dancing_full

Rezultati ukazuju da se intenzivna moć glazbe možda nalazi u činjenici da se ona obrađuje drevnim moždanim sklopom koji se koristi za čitanje emocija u našem pokretu.

„Studija sugerira razlog zbog kojeg nam je glazba toliko temeljna i privlačna,“ rekao je Jonathan Schooler, profesor moždanih i psiholoških znanosti na Sveučilištu Kalifornija , a koji nije sudjelovao u istraživanju. „Ona koristi prednosti nekih vrlo temeljnih i, na neki način, primitivnih sustava koji razumiju na koji se način pokret povezuje s emocijom.“

Razlog zbog kojeg ljudi vole glazbu je trajna misterija. Znanstvenici su otkrili da životinje vole različitu glazbu od ljudi i da se područja mozga koja se stimuliraju hranom, seksom i ljubavi također aktiviraju kada se sluša glazba. Glazbenici čak bolje čitaju emocije od osoba koje nisu glazbenici.

Medicinski su skeneri pokazali da proces slušanja glazbe nije ograničen na jedan dio mozga. Različiti aspekti glazbe aktiviraju različita područja: naš sljepoočni režanj koristimo pri obradi melodije i visine tona, hipokampus koristimo kako bismo obnovili glazbena sjećanja, a svoje „krugove za obradu ritma“ koristimo kako bismo pokrenuli motorne funkcije (što bi moglo objasniti zbog čega je teško sjediti dok slušamo napjeve propulzivnih taktova).

es_la_islenos_1_e

Zanimljivo je da mozak daje jednak zbunjeni signal kada se susretne s rečenica koja ništa smisao nemati (poput ove) kao i kod glazbe čija se „sintaksa“ čini pogrešnom (kao kada se čini da se akordi ne uklapaju). Postoji jedna osobitost u vezi visine tona koji duplira frenkvenciju drugog – interval poznatiji kao oktava. Prethodne su studije pokazale da se ista područja mozga aktiviraju kada ljudi očitavaju emocije u glazbi  i pokretu. To je Wheatleyevu natjeralo da se zapita na koji su način pokret i glazba povezani. Iz tog razloga je, zajedno sa svojim kolegama, zamolila 50 studenata iz Dartmoutha da upravljaju s pet klizača barova kako bi promijenili karakteristike animirane odskočne loptice kako bi ona izgledala sretno, tužno, ljuto, mirno ili uplašeno.

„Samo kažemo ‘Natjeraj gospođicu lopticu da izgleda ljuto ili da izgleda sretno’,“ rekla je za LiveScience. Za stvaranje različitih emocija kod „gospođice loptice“, studenti su mogli koristiti njihove klizače pri utjecanju na učestalost odskakanja lopte te koliko su česti veliki skokovi, je li češće odskočila gore ili dolje i koliko se glatko kretala.

Drugih 50 studenata je moglo koristiti slične klizače kako bi prilagodili putanju visine tona, tempo, harmoniju (ponavljanje), glazbene skokove i podrhtavanje glazbe kako bi uhvatili te iste emocije.  Studenti su klizače postavljali u otprilike jednake pozicije u odnosu na to jesu li stvarali ljutu glazbu ili ljute loptice u pokretu.

1444011429_f533d7804c

Kako bi provjerili održavaju li se ti trendovi u svim kulturama, Wheatleyin je tim otputovao do udaljenih visoravni Kambodže gdje su od 85 članova plemena Kreung zatražili da obave isti zadatak. Glazba Kreunga zvuči radikalno drugačije od zapadnjačke glazbe, s gongovima i instrumentima zvanima mem, a koji zvuče poput zujanja insekta, rekla je Wheatley. Niti jedan član plemena nije bio izložen zapadnjačkoj glazbi ili medijima, dodala je.

Zanimljivo, članovi plemena Kreung su imali tendenciju postavljanja klizača u jednake pozicije kao što su to činili Amerikanci kako bi zabilježili različite emocije, a pozicija klizača je bila slična za muziku i za emocije.

Rezultati ukazuju na to da glazba ulazi u mrežni sustav mozga i područja koja koristimo da bismo shvatili emocije u pokretima ljudi. To može objasniti zbog čega glazba ima toliku moć pri pokretanju ljudi – aktivira duboke moždane regije koje se koriste za obradu emocija, rekla je Wheatley.

„Emocija je ista stvar bez obzira dolazi li kroz naše oči ili uši,“ rekla je.

smuinspan

Naše je poznanstvo s emocijama drevno. Naučili smo koristiti procjene toga kako naše okruženje i situacije odgovaraju našim ciljevima, kao što su preživljavanje i očuvanje zdravlja. Emocije nas mogu upozoriti i privući našu pažnju kao kada osjećamo strah i kada bismo trebali pobjeći. Također osjećamo užitak kada smo sigurni i njegovani nakon obroka. Shvaćanje i reagiranje na naše emocije je način preživljavanja; možda niti jedan drugi osjećaj nije igrao važniju ulogu u dostavljanju emocionalnih signala iz našeg okruženja od vida.

Naša je sposobnost zaključivanja emocija iz vizualnih poticaja iskonska. Interpretacija tih znakova se odvija kroz naše emocije. Iako nije dokazano, kognitivna znanost sugerira da vizualna umjetnost izaziva emocije kod promatrača iskorištavanjem emocionalnih signala koje smo tijekom stoljeća naučili čitati. Kognitivni znanstvenik Mark Changzi sugerira da glazba stvara emocije kod slušatelja jer zvuk povezujemo s ljudskim pokretima. S obzirom da možemo izvesti emociju iz izraza i pokreta drugih ljudi i da možemo suosjećati s njima putem vlastitih emocija, tada ako glazbu povezujemo s pokretima, to objašnjava način na koji glazba izaziva emocije. Ona je posrednik.

No, najveće pitanje glasi: je li naš mentalni sklop posebno dizajniran za obradu glazbe ili su pjesme i melodije samo „auditorni kolačić“ – zvukovi koji slučajno generiraju zadovoljstvo putem neuralnih sustava koji su evoluirali kao odgovor na ostale vrste podražaja?