PONERIZACIJA DRUŠTVA

2013. godina psihopata i rupa bez dna

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Za nekoliko dana izlazimo iz 2012. godine koju je karakterizirala imaginarna New Agerska pomama za krajem svijeta i vrhunski orkestrirano medijsko odvraćanje od pravih životnih problema. Uskoro ćemo ući u novu kalendarsku 2013. opterećeni bijednom ekonomskom situacijom, smanjenjem ljudskih sloboda, uništavanjem prirodnih resursa i zatupljivanja javnosti psihičkim, fizičkim i inim programiranjem.

O say can you see?

Tako počinju riječi iz pjesme Francisa Scotta Keya, što u slobodnom prijevodu znači „O, recite možete li vidjeti?“. Pjesma je napisana 1814. godine u slavu obrane utvrde McHenry, no ubrzo se pretvorila u nacionalnu himnu SAD-a. Ako zaista pogledamo u pravcu zemlje koja svima drži pridike, vidjet ćemo da je danas SAD najzaduženija zemlja u svijetu, njen nacionalni dug se svaki dan povećava za nevjerojatnih 3,83 milijarde dolara. 28.12.2012. je iznosio sumu od 16.344.665.672.513,36 dolara. Da dobro ste pročitali riječ je o basnoslovnih 16 bilijuna dolara.

Kičasta i romantična predstava SAD-a, san koji više ne postoji.

Kičasta i romantična predstava SAD-a, san “by the people, for the people” više ne postoji.

Mi svakako „vidimo“ kako nas SAD svojom recesijom gura u još veću neimaštinu, no ova suma prolazi ispod radara svekolikih svjetskih ekonomskih analitičara, nitko nema volje reći jasno i glasno od kuda dolaze financijski problemi i tko je glavni generator globalne ekonomske i financijske propasti. Mnogi će nas prozvati zagovornicima „Apokalipse“ i smatrat će naše napise tendencioznima i senzacionalističkima, no morat ćemo vas razočarati istina je u stvari puno gora.

Nouriel Roubini, stručnjak koji zna što govori.

Nouriel Roubini, stručnjak koji zna što govori.

Ne tako davne 2007. godine jedan usamljeni ekonomski analitičar pod imenom Nouriel Roubini  „prorekao“ je  kako će svijet u nekoliko mjeseci upasti u možda jednoj od najgorih kriza zbog malverzacija unutar bankarskog kreditnog sustava SAD-a i izvlačenja dobiti iz investicijskih kompanija, također je naveo kako će Eurozona gotovo propasti jer se unutar ove slabo kontrolirane umjetne tvorevine krade šakom i kapom, dok će zbog toga platiti najranjivije zemlje, poglavito Grčka, Italija, Portugal i Španjolska. Ovaj stručnjak je također detaljno objasnio kako će se veliki broj građana SAD-a naći na ulici zbog nemogućnosti plaćanja kredita i zbog namjere banaka da brzim promjenama unutar kreditnog sustava osiguraju najveću moguću dobit i ogromnu količinu nekretnina.

Roubinija su uskoro ismijali svi financijski stručnjaci tvrdeći da je nemoguće prorokovati o makroekonomiji i njenom „razvoju“ također su ga posprdno nazvali „Dr. Doom“ ili „Doktor Propast,“ te su mu savjetovali da se ostavi stvari o kojima očigledno ništa ne zna. No svi znamo da je Roubini bio u pravu.

Crni humor jako blizak istini.

Crni humor jako blizak istini.

Prije nekoliko mjeseci Roubini je ponovno prorekao kako će 2013. godina biti još gora od 2008. on glavne razloge u skorašnjem ekonomskom kolapsu vidi zbog ubrzane i još jače recesije u SAD-u, usporavanju rasta ekonomije Kine, potencijalnog rata s Iranom i zaoštravanjem situacije na Srednjem istoku, no Roubini je spomenuo još nešto o čemu malo tko razmišlja, riječ je o povećanju cijena hrane zbog katastrofalnih suša 2012. naročito na području SAD-a i klimatskih promjena koje će uvelike usporiti proizvodnju hrane i povećati globalne cijene transporta prehrambenih proizvoda.

Kruh naš nasušni

Roubini nije jedini stručnjak koji je prepoznao potencijal globalnog domino efekta kojeg će pokrenuti sve veće cijene hrane. Jeremy Grantham je u kolovozu 2012. javnost upozorio o stvaranju moderne distopije ili negativne utopije koja će se početi stvarati početkom 2013. zbog prvotnog povećanja cijena prehrambenih proizvoda u SAD-u koji će u prvom valu iznositi poskupljenje od 3-4%, odmah nakon novogodišnjih praznika, točnije u siječnju nadolazeće godine. Grantham je rekao kako nitko ne želi otvoreno priznati paniku na tržištu prehrambenih proizvoda SAD-a iako je urod u 2012. godini osakaćen sušom za nevjerojatnih 60%.

Karta s tamno crvenim područjima pokazuje mjesta na kojima je suša u potpunosti uništila urod.

Karta s tamno crvenim područjima pokazuje mjesta na kojima je suša u potpunosti uništila urod.

The Guardian je objavio tekst koji pokazuje koliki je srazmjer suše u SAD-u. Po zvaničnim podacima, elementarnu nepogodu je proglasilo više od 1000 okruga u 26 saveznih država. Iako većina američkih farmera navodnjava polja iz dubinskih bunara, ta količina nije dovoljna kako bi održala intenzivnu modernu poljoprivredu SAD-a.

Jeremy Grantham.

Jeremy Grantham.

Nedostatak vode i padalina će SAD dočekati i slijedeće godine, no do sredine 2013. ćemo već imati problema i s drugim poskupljenjima uzrokovanih nedostatkom jeftine hrane, riječ je o povećanju cijena energenata, ugostiteljstva, turizma, uslužnih djelatnosti i transporta, što će pak napraviti vrzino kolo inflacije i smanjenja platežne moći građana i smanjenja javne potrošnje što će pak na globalnom nivou dovesti do još veće ekonomske krize.

Grantham je svoju izjavu završio riječima:

„Mi se trenutačno nalazimo u petoj godini globalne financijske krize, ona neće samo tako netragom nestati. Stručnjaci smatraju kako trebamo povećati proizvodnju hrane za 60-100% do 2050. godine kako bi se moglo umjereno prehraniti malo više od devet milijardi ljudi na planeti no u stvari će se iziskivati puno više proizvodnje zbog rastućeg srednjeg sloja u zemljama u razvoju. Prosječan Amerikanac potroši 32 metrične tone hrane, vode, minerala, energije i planetranih resursa i to u samo jednoj godini, zahtjevi modernog čovjeka su ogromni i mi ih više ne možemo zadovoljiti s proizvodnjom hrane koju imamo.

Čak i ako proizvedemo dovoljni hrane za sve, svi ljudi neće biti siti, jer će cijene hrane, čak i one najosnovnije toliko narasti da će biti sve više gladnih ljudi na planeti, ovo je ključna činjenica koju stalno predviđamo. S vremenom će se siromašne zemlje toliko iscrpiti da neće moći izdržati nedostatak hrane i nakon toga će kolabirati mnoge takve države. Duga suša koja je opustošila 60-65% polja žitarica u SAD-u je samo uvod u ono što ćemo doživjeti 2013. i narednih godina. Bilo koje povećanje cijena osnovnih žitarica može stvoriti socijalni kolaps i valove migracija i to u srazmjeru koji do sada nismo imali prilike vidjeti u vremenu relativnog mira. U slučaju još jednog udvostručavanja cijena žitarica će se stvoriti katastrofa globalnih razmjera.“

Chris Martenson.

Chris Martenson.

Možda vam se riječi ovog stručnjaka učine kao prazna tlapnja i obično strašenje no zapravo Grantham i njegov tim stručnjaka dobro znaju o čemu govore, oni su čak i svjesni zašto poskupljenje hrane može stvoriti neviđenu svjetsku krizu. Evo izjave jednog od Granthamovih suradnika, Chrisa Martensona:

„Mi smo otkrili katastrofičan uzorak u nacionalnom sustavu za proizvodnju hrane SAD-a. Taj uzorak je oblikovan unutar piramidalne sheme, koja eskalira ekspotencionalno sve do trenutka dok se ne uruši. Neprirodan i nasilan način proizvodnje hrane je toliko osjetljiv da svaki poremećaj stvara masivnu inflaciju u vrijednostima prehrambenih proizvoda, s obzirom na srazmjere koje ćemo vidjeti u neposrednoj budućnosti, možemo očekivati i nemire. Slična je stvar i s globalnom ekonomijom, na koju cijene hrane direktno utječu.“

Martenson i Grantham, nisu jedini koji su primijetili opasnost koja nam kuca na vrata, The Guardian je objavio tekst o objavi UN-a o kritičnom stanju globalnih rezervi žitarica, klimatskih uzoraka koji više ne idu na ruku standardom poljoprivrednom uzgoju i opasnosti od povećanja cijena hrane koje prijete stvaranje novih ratova i nemira. S nestašicama i poskupljenjem hrane neće biti samo ugrožene nerazvijene zemlje, mi već godinama iscrpljujemo kućne budžete s plaćanjem prehrambene potrošačke korpice i plaćanjem običnih mjesečnih režija i računa.

Bojimo se da prosječan građanin naše države i država u okružju nije u stanju izdržati bilo kakav dodatan pritisak na lisnicu, a kamo li stanovito povećanje cijena prehrambenih proizvoda.

Karta gladi UNDESA-e iz 2011. godine.

Karta gladi UNDESA-e iz 2011. godine.

Na kartama koje je izdala UNDESA (UN agencija za ekonomske i društvene poslove) se lako može vidjeti kako klimatska i ekonomska kriza utječe na prehranjenost populacije, pogledate li mapu iz 2011. godine vidjet ćete da sve zemlje razvijenog svijeta spadaju u zonu broj jedan u kojoj je broj gladnih i slabo prehranjenih manji od 5%.

Karta gladi UNDESA-e iz 2012. godine.

Karta gladi UNDESA-e iz 2012. godine.

Obratimo li pozornost na kartu iz 2012. godine vidjet ćemo kako su čak i najrazvijenije zemlje upale u zonu broj dva u kojoj je gladno ili slabo prehranjeno između 5-9% stanovništva. Čak što više zemlje kao što su Sudan, Somalija, Demokratska republika Kongo, Bangladeš, Afganistan i Zapadno Saharska Republika, ove godine nisu ni predale podatke, iako su za 2011. bile u zonama s najviše gladnog i slabo prehranjenog stanovništva.

Pitamo se kako je moguće da za sve najriskantnije države na svijetu, UN ove godine nije objavio podatke?

Mit o globalnom zatopljenju

Do prije par godina smo imali priliku vidjeti i čuti kako zvanična znanost uporno insistira na prihvaćanju paradigme (skup pretpostavki koje se uzimaju zdravo za gotovo ili označava predrasudu i interpretaciju stvari i pojava) „Globalnog zatopljenja“ bez obzira što već decenijama proživljavamo ekstreme u svim smjerovima.

Uz stalna trabunjanja o pretvaranju planete u Saharu, znanstvenici su nas strašili i navodima kako smo mi LJUDI krivi za sve što se događa s klimom. Srećom po nas prije nekog vremena su do javnosti počele dolaziti informacije koje pokazuju kako Zemlja prolazi regularnu preobrazbu klime najviše uvjetovanu eksternim galaktičkim i svemirskim čimbenicima, kako od fluktuacije u zračenju sa Sunca, tako i od kozmičkog zračenja brojnih super nova koje smo u proteklih nekoliko decenija imali prilike vidjeti.

Totalna prevara, sve više ljudi shvaća kako nas se stalno laže.

Totalna prevara, sve više ljudi shvaća kako nas se stalno laže.

Iako se plaćenici drže Al Gorove nebuloze kao “pijani plota,” CERN i drugi pošteni znanstvenici tvrde kako MI NISMO KRIVI ZA KLIMATSKE promjene i da moramo konačno priznati da na klimatske promjene nemamo utjecaja. Zime su postale hladnije i s više oborina, ljeta su postala suša i puno toplija, jesen i proljeće je gotovo nestalo i karakteriziraju ih  velike poplave ili velike suše s ekstremno niskim ili visokom temperaturama. Naše vlade i najveće među vladine organizacije na svijetu ne znaju točno što se događa s klimom i ne mogu je kontrolirati, nešto što se ne može kontrolirati se ne može ni popraviti. No patokracija je takva da nikada s nama, običnim narodom, neće podijeliti svoje strahove i sumnje, oni će i dalje tuliti kako se klima može “popraviti” smanjenjem unosa CO2 u atmosferu.

Da se nešto mijenja u glavama znanstvenika da se iščitati iz nadolazeće internacionalne konferencije o klimatksim promjenama (primijetit ćete potpuno izbjegavanje spomena „globalnog zatopljenja“) koja će se održati u Potsdamu krajem svibnja. Pogledate li malo bolje ovaj iznimni skup znanstvenika i njihov program vidjet ćete da su oni u najmanju ruku zbunjeni,  moglo bi se reći i u panici. Uopće ne moramo sumnjati kako će 2013. godina klimatski biti još ekstremnija i ne normalnija.

Da se nešto događa u našem neposrednom kozmičkom susjedstvu smo već pisali i pisat ćemo još, ne zato što nam je u interesu strašiti čitatelje, već zato što želimo znati istinu kakva god ona bila, u svakom slučaju 2013. će biti interesantna astronomska godina.

Obama i nada u bolje sutra

Obama je početkom studenog izabran za drugi mandat, i ovaj put je nada bila glavni adut u predsjedničkoj kampanji. S druge strane, sigurni smo da on neće biti zadnji koji će nadu „per se“ bezumno eksploatirati u marketinške političke svrhe, i sve to zbog jedne jednostavne činjenice, nada umire zadnja. Američki građani su za vrijeme predsjedničke utrke mogli uživati u potpunom elektroničkom sustavu glasovanja. Da podsjetimo čitatelje, još za vrijeme njegove prvotne probne instalacije  iz 2004. godine, u doba Georgea W. Busha, on se pokazao iznimno koristan za prisvajanje preko nekoliko milijuna glasova siromašnih afro-amerikanaca na potezu od Floride do Teksasa, uz pomoć kojih je Bush Jr. osvojio drugi mandat.

Jako teško elektroničko glasovanje na kojemu se nalazi samo dva dugmeta, s oznakama demokratske i republikanske stranke. Je li ovo pokazatelj (ne)upućenosti američkih glasača u sve ono za što glasaju?

Jako “teško” elektroničko glasovanje na kojemu se nalazi samo dva dugmeta, s oznakama demokratske i republikanske stranke. Je li ovo pokazatelj (ne)upućenosti američkih glasača u sve ono za što glasaju?

Pobližim promatranjem Obame postaje jasno kako je ovaj predsjednik s godinama promijenio svoju retoriku, na web stranici Tundra Tabloids, stoji kako Obama najviše voli koristiti riječi: „moje“ i „ja.“ Vjerojatno mislite kako takav odnos riječi dolazi iz kakva Obamina CV-ja ili marketinškog letka, no zapravo ova porazna činjenica dolazi iz, vjerovali ili ne, Obamina govora na pogrebu senatoru s Havaja Danijelu Inouyeu čija se ceremonija održala u nacionalnoj katedrali u Washingtonu. U relativno kratkom govoru, od 1600 riječi, Obama je spomenuo riječ „moje“ 21 put a „ja“ čak 42 puta.

Je li ovo pravo Obamino lice?

Je li ovo pravo Obamino lice?

Za sve poznavatelje psihologije to je očigledan pokazatelj narcisoidnosti, jednog dijela strukturnog trokuta patokracije koji se naziva „Tamna Trijada“ (ostali dijelovi su psihopatija i utilitarizam – makjavelizam). No ovdje ne prestajemo s psihoanalizom, zvanično, najmočnijeg čovjeka na planeti. Obama je neposredno nakon masakra u Newtownskoj školi Sandy Hook hinio suze pred milijunima gledatelja. O tome smo pisali ovdje. Dakle osim narcističke note ovaj predsjednik ima i utilitarističku – makjavelističku crtu koja se može jednostavno objasniti frazom

„Cilj opravdava sredstvo.“

Zašto jedna zemlja na svojem državnom pečatu ima proklamaciju psihopata?

Zašto jedna zemlja na svojem državnom pečatu ima proklamaciju psihopata?

S druge strane Obama jako često u svojim govorima tvrdi kako je svijet loše mjesto za život, kako oko nas žive zli i pokvareni ljudi koji nas uništavaju, i kako (on) predsjednik mora upotrijebiti sve snage kako bi stvorio bolji novi svijet kroz djelovanje SAD-a. Iako mi ne želimo raspravljati o NWO-u ili ti Novom Svjetskom Poretku, kojeg zagovara SAD još od stvaranja velikog pečata SAD-a iz 1776. godine na kojemu piše: „Novus Ordo Seclorum“ što je zapravo isti moto na latinskom jeziku, ne možemo se maknuti od dojma kako Obama ima još jednu interesantnu karakternu osobinu fenomenalno objašnjenu od strane pokojnog poljskog znanstvenika koji se prvi počeo baviti problematikom patokracije – vladavine psihopata i ponerologije – nauke o podrijeklu zla među ljudima, riječ je o Andrzeju Lobaczewskom i dijelom koji se odnosi na shizoidnu deklaraciju:

„Njihovo gledište s vrha vlasti i moći ih čini pesimističnima glede ljudske prirode. Mi često možemo vidjeti kako oni gotovo uvijek ponavljaju određena stanovišta u izjavama i napistima: „Ljudska narav je iznimno loša, jedini način da se održi ljudsko društvo je postojanje organizirane i jake centralizirane vladavine koje će biti sačinjena od kvalificiranih osoba s istom velikom idejom.“

Obama je možda ponovno zaigrao na kartu „nade“ no nama ne ulijeva ni malo povjerenja niti nam ostavlja trunak nade u novo bolje sutra, kamo li za trezveniju i pošteniju politiku SAD-a u narednoj 2013. godini. Vama prepuštamo da se pozabavite prepoznavanjem ovakvih i sličnih osobina kod ljudi u vašem neposrednom okolišu i u vrhu piramida vlasti, vojske, policije, sudstva, ekonomije, bankarstva i religije u državama u kojima živite.

Mea culpa, mea maxima culpa

U vrijeme društvenih previranja i kriza, ljudi se okreću tradicionalnim vrijednostima kao što je obitelj i religija. Unatoč činjenici kako je „crkva u Hrvata“ izgubila 200.000 vjernika, naši se dušebrižnici nisu nimalo zapitali zašto im se pastva rasipa i zbog čega su crkve ponovno poluprazne. Umjesto toga crkva je svoje frustracije savršeno ispoljila na kurikulumu o zdravstvenom odgoju koje naša inače potpuno troma i impotentna vlada, pokušava ubaciti u škole. O tome smo detaljno pisali ovdje.

Religijske organizacije bez obzira na predznake i „boje“ sigurno neće doživjeti nikakvu katarzu, one neće priznati svoje greške, pa čak i ako te greške spadaju u domenu pedofilije, seksualnih napada i silovanja, kriminala, pronevjera, krađa i malverzacija svakakvih vrsta. 2013. neće biti prekretnica u kojem će religijske zajednice počistiti jad i čemer u svojim redovima i u kojima ćemo imati priliku vidjeti renesansu duhovnosti, čak što više, možemo očekivati dalju centralizaciju, pooštravanje retorike i sve češće nebuloze u izjavama različitih crkvenih dostojanstvenika.

Papa na Twiteru.

Papa na Twiteru.

2013. godina će nam donijeti sve više crkvenjaka po medijima, najbolji primjer je nedavno pojavljivanje pape Benedikta XVI na Twiteru. Nema ničega spornoga u tome da crkva želi doprijeti do najmlađih i tehnološki najpotkovanijih, no ono što začuđuje je način na koji su oci u Vatikanu prezentirali otvaranje papinog profila na istome. Papa je bio toliko neupućen u jednostavnu tehnologiju tableta da čak nije mogao sam ni pritisnuti veliko dugme za aktivaciju njegova osobnog profila, bez obzira na tu jednostavnu činjenicu, Vatikan je rastrubio kako će papa SAM PISATI poruke na Twitu.

Zbunjeni i neupućeni papa, treba pomoć da aktivira svoj račun na Twiteru, zar zaista vjerujete kako će on odgovarati na poruke twiteraša?

Zbunjeni i neupućeni papa, treba pomoć da aktivira svoj račun na Twiteru, zar zaista vjerujete kako će on odgovarati na poruke twiteraša?

Nemojte misliti kako je papa u stanju odgovarati 24 sata dnevno na pet jezika na ovoj društvenoj mreži, naravno da iza njega stoji velika marketinška mašina, kao iza svake moćne javne osobe, no nije li malo prozirno tako lagati pastvu. Ako nas lažu o tako jednostavnoj i relativno minornoj stvari, što li je s drugim puno važnijim „činjenicama“?

Je li rano za novogodišnju čestitku?

Slavljenje nove godine je kulturološki fenomen nametnut internacionalnim konsenzusom. Nova godina nije jedini internacionalni konsenzus, njoj možemo pridodati jedan dan više u prestupnoj godini, ljetno i zimsko računanje vremena, imaginarnu datumsku granicu koja vertiklano presijeca Pacifik, vremenske zone, standarde za težine, dužine, daljine, itd. Nova godina se pretvorila u još jedan bučni praznik koji bi se uz božić i druge slične „potrošačke“ blagdane mogla prozvati vrhuncem konzumerizma i poremećenih ljudskih vrijednosti. Danas se više ne želi sve najbolje za novu godinu, već se pita „gdje ćeš je slaviti?“ ili „gdje idete za novu godinu?“.

U vrijeme globalne ekonomske krize, dodatno trošenje na praznik koji eto moramo slaviti, jer ga svi drugi slave, samo stvara još stresa i problema u rastegnutom kućnom budžetu. Voljeli bismo da vam 2013., prođe u zdravlju i veselju, ali želje su jedno, a stvarnost je drugo. Najiskrenije bismo željeli da u slijedećoj godini konačno progledamo što se oko nas zbiva i da počnemo spoznavati sebe i druge, bez šminke, maski i uljepšavanja, i da na račun tih spoznaja ovaj svijet postane bolje mjesto za život i suživot.

Slični tekstovi:

2012. godina luđaka ubojica i preživljavanja smaka svijeta

GLOBALNE KLIMATSKE PROMJENE: Umjetno stvoreni oblaci utječu na promjenu klime više nego li CO2

Ne dajte se nasamariti smicalicama o Majanskom proročanstu!

2011. godina prevarenih i pokradenih ljudi!

Klima je bila toplija za vrijeme starog Rima i srednjeg vijeka – svijet se hladio 2000 godina!

Zašto se crkva boji liberalnog zdravstvenog i seksualnog odgoja?

Jesu li utilitaristi psihopate?

Vladaju li psihopate svijetom?

PREDATORI MEĐU NAMA: Kako prepoznati psihopatu?

Vladavina psihopata i strah od istine

Kraljevsko društvo izdalo apokaliptični pamflet „Ljudi i planet“

Ozbiljne nevolje na području hrane

Bill Gates financijer eksperimentalnog sprejanja atmosfere česticama sumpora

Velika globalna kriza i smanjenje populacije do 2030.: MIT i proročanstvo „Rimskog kluba“