TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Majmunsko cmoktanje usnama kao uvod u govor

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Majmuni imaju običaj da cmokću usnama pri prijateljskim susretima licem u lice. Nove studije tvrde da bi to naizgled jednostavno ponašanje moglo biti vezano uz ljudski govor.

Kako prenosi Futurity dvije nedavne studije istraživača Sveučilišta Princeton sugeriraju da oralno – facialne komponente ljudskog govora odražavaju ritam, razvoj i unutarnju dinamiku cmakanja usnama što je gesta srodna primatima kao što su čimpanze, pavijani i makaki majmuni.

Istraživanje ukazuje da je mehanika cmakanja primata različita od one za žvakanje, slično odvojenim mehanikama ljudskog govora i žvakanja. Ove paralele sugeriraju da žvakanje i cmakanje i kod primata kao i kod ljudi imaju zasebne neuralne kontrole, objašnjava Asif Ghazanfar, izvanredni profesor psihologije Princeton Neuroznastvenog instituta i glavni istraživač za obje studije.

Ranije su stručnjaci mislili da evolucijski korijeni ljudskog govora potječu od vokalizacije primata, poput vriskanja čimpanzi. Discovery News prenosi da sada znanstvenici sumnjaju da su brzi, kontrolirani pokreti jezika, usana i čeljusti – sve što je potrebno za cmoktanje – bili važniji za pojavu govora.

Cmakanje usnama snimljeno rengenskim snimanjem.

Cmakanje usnama snimljeno rengenskim snimanjem.

Druga studija, pod vodstvom profesora Ghazanfara i W. Tecumseh Fitch, profesora kognitivne biologije sa  Sveučilišta u Beču, koristila je rengenske snimke kako bi istražili cmoktajuće geste kod makaki majmuna. Ženke majmuna to puno koriste u komunikaciji sa svojim mladuncima, tako da se čini da je to nekav oblik tepajuće komunikacije, poput onog kada ljudi tepaju svojoj djeci dok se igraju s njima (gu – gu – gu). Majmuni također vibriraju svojim usnama tvoreći zviždajući zvuk.

Međutim, kad majmuni cmokću, oni čine tihi zvuk, sličan zvuku “pppp”. To nije popraćeno fonacijom, što znači da je zvuk proizveden vokalnom vibracijom u grkljanu.

Daily Mail prenosi da je studija pokazala da se geste javljaju istom brzinom kao i naš govor – i da naši samoglasnici i suglasnici odgovaraju načinu na koji majmuni cmokću usnama.

Cmoktanje se javlja brzinom od oko 5 ciklusa u sekundi, i to je nepobitna činjenica. To je točno ista stopa kao kod prosječne brzine ljudskog govora, i mnogo brže od pokreta proizvedenih žvakanjem (oko 2,5 ciklusa u sekundi).

Sastavite vokalizaciju i ovo cmoktanje zajedno i dobivate temelj govora. Možda su pravi uvjeti za promociju ove vještine nastali kad su naši preci počeli živjeti zajedno i bliže surađivati.

Međutim, to ostaje tajna, baš kao i zašto majmuni nikada nisu dobili naš dar brbljanja. “Pjevajuća” komponenta govora, koja zahtijeva dobrovoljnu kontrolu nad grkljanom, ostaje također evolucijska zagonetka.

Ova zapažanja podržavaju dugogodišnju hipotezu Petera MacNeilaga i njegovih kolega da korijeni ljudskog govora ne leže u vokalizaciji primata, već su bliže tim fascinantnim signalima lica koji se koriste za komunikaciju među majmunima.