Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Tasmanijski povjesničar tvrdi da su krugovi u žitu koji datiraju iz 1945.g dokaz da ovaj fenomen nije prijevara novijeg doba.

Misterij o sve zamršenijim obrascima je navodno riješen nakon što se otkrilo da je nekoliko slučajeva visoke razine rad umjetnika i nestašnih osoba naoružanih bačvama, drvenim daskama i s mnogo slobodnog vremena. Zaslugu za prijevaru su većim dijelom preuzeli Dave Chorley i Doug Bower, koji su 1991.g izjavili da još od 1978.g mažu ljudima oči.

No istraživanje koje je proveo Greg Jefferys otkriva dokaze o neobičnim krugovima na seoskim poljima Engleske još 33 godine prije nego što su Chorley i Bower preuzeli zasluge za ovaj fenomen koji se do tada pripisivao NLO-u i vanzemaljskoj aktivnosti.

Jefferys, diplomirani arheolog, je bio potaknut na istraživanje nakon što je u časopisu Priroda izdanom 1880.g pročitao izvješće o krugovima u žitu. 59-godišnjak je na istraživanje snimki Google Eartha za preklapanja s 1945.g utrošio više od 300 sati. Preklapanje je niz fotografija snimljenih krajem Drugog svjetskog rata od strane RAAF-a i obuhvaća oko 35% preklapanja Engleske trenutno dostupnog na webu. Jefferys naglašava da dostupni materijal ne uključuje priznate krugove u žitu oko Wiltshirea.

U svojem materijalu Jefferys piše:

„Korištenjem snimaka preklapanja Google Eartha iz 1945.g, broj krugova u žitu koji su se pojavljivali svako ljeto je posljednjih 70 godina bio relativno konstantan i ti se krugovi ne mogu objasniti ‘teorijom prijevare’. Ovo uklanjanje tvrdnji o prijevari znači da krugovi u žitu ostaju neobjašnjen prirodni fenomen koji zaslužuje ozbiljnu istragu od strane akademskih institucija i ostalih istraživačkih organizacija.“

Jefferys, koji je jednom koristio zračnu fotografiju kako bi otkrio mjesto brodoloma, ističe da postoje i 300 godina stara izvješća o krugovima u žitu. U svojem istraživanju priznaje postojanje nedostataka uzrokovanih kemijskom ili mehaničkom štetom na filmu na kojem se nalaze zračne snimke iz 1945.g te je i to uzeo u obzir.  U sažetku kaže da je pažljiv pregled trenutno dostupnih snimaka iznjedrio 64 oblika koji su mogući kandidati za krugove u žitu

Koristeći proces eliminacije kako bi se otkrili nedostaci na negativu, Jefferys je odabrao njih 13 koji udovoljavaju njegovim kriterijima. Zaključuje:

„Broj kružnih značajki koje se mogu priznati kao krugovi u žitu, a koji su do sada pronađeni u ispitivanju preklapanja Google Eartha iz 1945.g, broji oko tucet. S obzirom da je ovaj pregled uključivao oko 35% površine Engleske i da je isključivao poznate krugove u žitu oko Wiltshirea, otkrića su u skladu s godišnjom pojavom od oko 100 krugova diljem seoskog dijela Engleske 1945.g. Ovo, u kombinaciji sa značajnom količinom povijesnih zapisa koji opisuju krugove u žitu, otkriva laži onih koji tvrde da su stvoritelji i začetnici svih krugova u žitu. To zauzvrat poteže pitanje: ‘Ukoliko nije riječ o njima, tko ili što je onda odgovorno za stvaranje krugova u žitu?’“

Nastavio je: „Postoji cijela planina dokaza o tome da je uključen i vrlo rijedak oblik elektromagnetske energije nazvan vrtlog plazme (općenito poznat kao kuglaste munje). Kugle plazme čine čudne stvari kao što je prolaženje kroz čvrste objekte (kao što su kameni zidovi i staklo) te plove zrakom u suprotnom pravcu od vjetra. Ono što točno ta energija uzrokuje i odakle dolazi, znanost ne zna.

Temeljeno na mojoj studiji, pretpostavljam da sile koje su uključene u stvaranje krugova u žitu predstavljaju potencijalno izvanredno novo područje znanosti, novu granicu koja dovodi do velikih otkrića i posve novih tehnologija. Nadalje vjerujem da kada glavnostrujaška znanstvena zajednica ne bi bila toliko plašljiva i konzervativna u svojim pogledima na svemir, ne bi sjedila na rukama i pretvarala se da se ovo ne događa nego bi ozbiljno istraživala ovaj fenomen.“

No, jedan član te znanstvene zajednice, nizozemski fizičar dr. Eltjo Haselhoff je proveo 14 godina istražujući krugove u žitu. On je, uz korištenje obične eksperimentalne fizike sada znanstveno dokazao da bi krugovi u žitu mogli biti stvoreni kuglastim munjama ili „izvorima svjetlosti u obliku kugle“.

Kroz svoje je istraživanje otkrio da je povećanje duljine čvorišta najveće u centru kruga i da postepeno opada prema periferiji. Ta je stopa toliko savršena da se može usporediti s načinom na koji se svjetlost smanjuje kako se osoba odmiče od centra jednog izvora svjetlosti koji dolazi odozgo. To stoga savršeno odgovara ustanovljenim zakonima fizike, odnosno, Bert-Lambert principu.

Dr. Haselhoff zaključuje da ovaj princip, koji odgovara otkrivenom opadanju duljine čvorišta otkrivenom u mnogim formacijama, pokazuje da se ti krugovi mogu stvoriti svjetlošću koja pristiže odozgora.

Broj svjedoka „vatrenih kugli“ se posljednjih nekoliko godina povećao. Očevici kažu da su one veličina između jaja i nogometne lopte. Često se pojavljuju na poljima noću, a snimljene su i oko formiranih krugova u žitu. O okruglim munjama možete više pročitati ovdje, a dodatne tekstove iz serije o krugovima u žitu ovdje.