TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Neuritin, prirodni antidepresiv

Autor: urednici MW-a
Matrix World

Nova studija otkriva da kronični stres može stvoriti mnoge promjene u mozgu povezane s poremećajima raspoloženja blokirajući gen neuritin, te da jačanje genske aktivnosti može zaštititi mozak od tih poremećaja. Rezultati pružaju novi uvid u mehanizme koji stoje iza depresije, anksioznosti i bipolarnog poremećaja.

Istraživanje je pokazalo da poremećaji raspoloženja utječu na pacijentov mozak, kao i na njihove živote. Obdukcijske studije i skenovi mozga su otkrili da se hipokampus (memorijski centar mozga) može smanjiti i atrofirati kod ljudi s poviješću depresije i drugih poremećaja raspoloženja. Također je poznato da ljudi koji žive s poremećajima raspoloženja imaju nisku razinu neurotrofičnog faktora (BDNF), faktora rasta koji održava neurone zdravima. Oni također imaju nisku aktivnost gena neuritina, koji kodira protein istog imena, a koji može zaštititi mozak, odnosno njegovu sposobnost reorganizacije i promjene pri odgovoru na nova iskustva.

Ronald Duman, neurobiolog sa Sveučilišta Yale i njegove kolege pitali su se može li slabo proučavan neuritin igrati važnu, a dosad zanemarenu ulogu u depresiji i drugim poremećajima raspoloženja. Stoga su inducirali depresiju u skupini štakora izlažući ih kroničnom nepredvidljivom stresu. Štakori su bili lišeni hrane i igre, također su bili izolirani, ciklus dan/noć im je zamjenjen u periodu od 3 tjedna, nakon čega su pokazali vrlo malo interesa za hranjenje ili uživanje u zaslađenom piću. Također su pokazali nepokretnost i odustajanje od plivanja kada su bili stavljeni u vodu, što je pokazatelj depresije kod glodavaca.

Svi depresivni štakori pokazali su nisku razinu neuritinske genske aktivnosti, a poboljšanje se pokazalo nakon tretiranja antidepresivima. No, povećanje njihovih proteinskih neuritinskih razina je također pomoglo. Tim je otkrio da povećanje proizvodnje neuritina ubrizgavanjem virusa koji promovira ekspresiju, također pokreće gensku ekspresiju koja štiti moždane stanice od atrofije i drugih strukturalnih promjena u mozgu vidljivih u poremećajima raspoloženja, čak i kada su štakori bili izloženi kroničnom stresu.

Depresivni štakori pokazuju smanjenu aktivnost neurona bez liječenja (lijevo), ali su vraćeni na normalnu aktivnost proteina neuritin (desno).Slika je vlasništvo: Hyeon Sin sur, PNAS (2012).

Depresivni štakori pokazuju smanjenu aktivnost neurona bez liječenja (lijevo), ali su vraćeni na normalnu aktivnost proteinom neuritinom (desno).
Slika je vlasništvo: Hyeon Sin sur, PNAS (2012).

Povećana ekspresija neuritina također je pomagala miševima da postignu bolje rezultate na testovima učenja, poput prepoznavanja stranog tijela i sjećanja na okruženje u kojem su prethodno doživjeli šok, što je indikativni ukazatelj povećane sinaptičke plastičnosti.

Duman navodi: “Neuritin je proizveo reakciju koja je izgledala točno poput antidepresiva. Bio sam iznenađen spoznajom da je ta molekula, sama po sebi, bila dovoljna, da blokira učinke stresa i depresije.”

Kako bi se dodatno potvrdila uloga neuritina, znanstvenici su blokirali aktivnost gena u drugoj skupini štakora bez da su ih izložili stresu. Glodavci su pokazali iste simptome depresije kao i štakori koji su bili podvrgnuti stresu.

Rezultati idu u prilog dokazima koji impliciraju stres u razvoju i progresiji poremećaja raspoloženja, a to sugerira da su spojevi koji oponašaju neuritinske akcije još jedan način tretiranja, izjavljuje John Neumaier, psihijatar i neuroznanstvenik  s Washington Sveučilišta, Seattle, koji nije bio uključen u rad. “Ovo je velika studija, koja otkriva još jedan sloj u biologiji depresije i antidepresivima. To otvara novu terapijsku metu.”

Neurobiolog Scott Russo s Mount Sinai medicinske škole u New Yorku dodaje da je to taj prijeko potreban cilj. On navodi da tek oko 30% ljudi s poremećajima raspoloženja postiže punu remisiju na postojećim antidepresivima.

Russo navodi: “Ova studija me uvjerila da je neuritin uključen u depresiju. On ima potencijal i da spriječi i i da otkloni depresiju.”

Međutim, ovo je izazovan prijedlog, Russo objašnjava, jer će terapiju na bazi neuritina biti teško razviti. Dumanovo istraživanje zavisi o ubrizgavanju virusnih vektora izravno u točnu regiju mozga, dok se tekući antidepresivi uzimaju oralno i djeluju po cijelom tijelu. Nadalje, dok stres može dovesti do manjka neuronskih veza u hipokampusu, to može potaknuti upravo suprotan fenotip u dubljim strukturama koje pomaže organizmu da reagira u otežanim uvjetima, navodi Russo, što znači da bi kupanje mozga u kemikaliji koja jača sinapse moglo biti problematično.

U međuvremenu, Dumanova grupa se fokusira na razjašnjavanje kako, zapravo, neuritin stimulira grananje dendrita i promjene raspoloženja, kao i koji antidepresiv posreduje njihovim učincima potičući njihovu ekspresiju. Russo također želi bolje razumjeti kako neuritin može biti uključen u individualnim reakcijama na stres, odnosno zašto neki ljudi reagiraju depresijom, dok su drugi otporniji. Istraživači otkrivaju molekularne mehanizme u podlozi naših mozgova, takozvanu strategiju “aktivnog suočavanja”, odnosno puteve kojima mozak aktivno radi kako bi se spriječila depresija, dodaje Russo. Možda bi različite razine ekspresije neuritina mogle objasniti ovu pojavu, gdje se “mozak aktivno mijenja u pozitivnom smjeru”.