Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Svijet se možda nalazi na pragu izbijanja smrtonosne i „gotovo neizlječive“ vrste tuberkuloze otporne na lijekove, osim ukoliko nisu poduzete neposredne mjere, upozorili su liječnici.

Prvi slučajevi tuberkuloze „potpuno otporne na lijekove“ otkriveni su u Južnoj Africi, prema novom radu objavljenom u časopisu Centara za kontrolu i prevenciju infektivnih bolesti u nastajanju. Ordinacije diljem zemlje, opustošene bakterijskom upalom pluća izvijestile su o povećanom broju pacijenata koje je pokosio ovaj zarazni soj.

Tuberkuloza je respiratorna infekcija koju uzrokuje bakterija miobacterium tuberculosis. Ona je nekada bila široko rasprostranjena sve dok antibiotici, kao što je streptomicin, nisu razvijeni tijekom razdoblja nakon Drugog svjetskog rata. Iako je u većini industrijaliziranog svijeta tuberkuloza eliminirana, ona se još uvijek pojavljuje u zemljama u razvoju.

Bolest je osobito učestala u Južnoj Africi gdje je visoki postotak HIV infekcija što znači da je imunološki sustav tamošnjih žitelja osjetljiviji na infekcije. No, problem čine slučajevi u kojima je bolest tek djelomično liječena što je dovelo do razvoja soja koji nije osjetljiv na antibiotike.

Dr. Uvista Naidoo, koji liječi osobe oboljele od tuberkuloze u južnoafričkoj klinici, ima zastrašujuće iskustvo iz prve ruke nakon što se i sam zarazio. Prošao je liječenje u trajanju od tri godine, a preživio je zahvaljujući koktelu moćnih lijekova koji uzrokuju po život opasne nuspojave.

Naidoo je zadobio Steven-Johnsonov sindrom, što je komplikacija uzrokovana liječenjem, a koja uzrokuje razdvajanje slojeva kože zbog čega je redovito krvario iz očiju. Izjavio je: „Ne osjećate kao da vas tuberkuloza ubija, nego lijekovi. Moj je slučaj trajao tri godine. Sumnjam da prosječni pacijent ima toliko strpljenja.“

U roku od nekoliko mjeseci, Naidoo je izgubio oko 30 kilograma, a rendgenskim je zračenjem otkriveno da mu je jedno plućno krilo puno tekućine. Koktel lijekova potrebnih za liječenje Naidooa je bio problematičan kao i sama bolest.

Još u ožujku 2010.g Svjetska zdravstvena organizacija je upozorila da u nekim dijelovima svijeta jedna od četiri osobe oboli od tuberkuloze koja „se ne može liječiti niti jednim standardnim lijekom“. U siromašnijim područjima oboli oko 80% stanovništva ukupne svjetske populacije. No, postoji bojazan da nije učinjeno dovoljno kako bi se suzbio rastući problem, a koji više nije ograničen samo na Južnu Afriku.

Pacijent obolio od tuberkuloze u Sudanu

U New Yorku se ranih 90-ih pojavila tuberkuloza otporna na lijekove. Od 32 zaraženih osoba, njih 29 je umrlo. Ozbiljne su epidemije tijekom posljednjih deset godina prijavljene u Peruu, Rusiji i Indiji. Unatoč razvoju nove generacije lijekova, stručnjaci upozoravaju da je potrebno poduzeti još dodatnih mjera.

Tuberkuloza otporna na lijekove (MDR TB) stvara sve veću zabrinutost. Nedavno je istraživanje 18 000 TB uzoraka u razdoblju između studenog 2004.g i 2005.g od strane američkog Centra za kontrolu bolesti i Svjetske zdravstvene organizacije otkrilo da je 20% njih otporno na lijekove, dok je 2% iznimno otporno. Daljnja je analiza nekoliko zemalja otkrila još veću pojavnost: u Južnoj Koreji je riječ o 15%, u Latviji (i na drugim područjima bivšeg Sovjetskog Saveza i Baltika) 19%. Znanstvenici još uvijek ne znaju koliko je ovaj soj zarazan i je li ograničen na izolirana područja.

Dr. Paul Nunn, koordinator tima SZO-a na odjelu Zaustavimo tuberkulozu, kaže da bi tuberkuloza otporna na lijekove mogla imati dublji utjecaj na zemlje u razvoju, uključujući i Afriku, zbog raširenosti HIV-a. „To je vrlo zabrinjavajuće, osobito kada se pomiješa s HIV-om. Moramo biti sigurni da osnove radimo ispravno, odnosno, da osiguramo, gdje je to potrebno, da pacijent uzima svaku tabletu prilikom liječenja. Ukoliko se to ne učini, stopa razvoja otpornosti dramatično opada, čak i u kontekstu HIV-a,“ rekao je.

Paul Sommerfeld iz TB Uzbune je rekao: „Ova tuberkuloza otporna na lijekove je vrlo ozbiljna – sve smo bliže bakteriji protiv koje nemamo sredstvo za borbu, nemamo oružje. Ono što to znači ljudima u južnoj Africi, koji postaju sve osjetljiviji, je vrlo blisko smrtnoj kazni.“