Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Tijekom seanse psihografije, koja je nalik transu, iskusni mediji u Brazilu sebi dozvoljavaju da postanu osjetljivi na duhove i mrtve duše. Tada pišu automatski, kanalizirajući glasove onih za koje vjeruju da razgovaraju s njima.

Dok ti mediji komuniciraju s mrtvima, dijelovi njihovog mozga koji su uključeni u govor i svrhovito djelovanje se gase zajedno s ostalim uzorcima povećane i smanjene aktivnosti, otkriva nova studija. Ovi rezultati nam pomažu da shvatimo na koji način funkcionira mozak duhovnjaka iako, za sada, znanost ne može govoriti o postojanju duhovnog svijeta.

„Mislim da to ne čini ništa kako bi iskustvo bilo manje stvarno ili manje duboko ili manje važno u ovom trenutku,“ rekao je Andrew Newberg, neuroznanstvenik sa sveučilišta Thomas Jefferson u Philadelphiji. „Jednom ćemo možda osmisliti savršenu studiju koja će dokazati da tu ne postoje duhovi i da je to samo fascinantan način na koji funkcionira mozak. Trenutno, sve što zaista radimo jest  to da je to ono što se događa u mozgu prilikom činjenja takvih radnji,“ dodao je.

U pokušaju shvaćanja načina na koji ljudski mozak doživljava duhovnost, Newberg i njegovi kolege su proučavali niz postupaka, uključujući jogu, meditaciju, molitvu i govor nepoznatim jezicima. Ovog su se puta okrenuli psihografiji, jednoj od raznih praksi povezanih s medijima, koji izgube smisao za sebe kada se povežu s vanjskim dušama.

Od deset brazilskih psihografa koji su sudjelovali u studiji, petero su bili stručnjaci koji se ovom praksom bave u prosjeku 37 godina i prosječno provode 15 seansi mjesečno. Drugih petero su bili novaci koji su se ovom praksom bavili mnogo kraći period vremena i mnogo rjeđe. Svi su bili dobro prilagođene i mentalno zdrave osobe.

Svaki medij je ušao u stanje transa i počeo je pisati. Nakon 10 minuta su im znanstvenici ubrizgali radioaktivno slijedilo koje je putovalo do mozga gdje se s vremenom smjestilo što odražava način na koji krv teče različitim dijelovima mozga u trenutku ubrizgavanja. Kada je nakon 15 minuta seansa završila, skener je istraživačima osvijetlio taj trenutak.

U usporedbi s vremenima kada su jednostavno zapisivali svoje misli, seanse psihografije su izazvale brojne promjene u mozgu kod iskusnih medija. Naime, aktivnost je opala u šest područja, uključujući lijevi hipokampus, lijevi prednji cingulum i desni gornji temporalni režanj. Dijelovi koji se isključe dok „duhovi pokreću ruke“ su područja koja su inače uključena u aktivno pisanje, koncentraciju i obradu jezika, rekao je Newburg. Slični su se trendovi pojavili u prethodnoj studiji ljudi koji govore nepoznatim jezicima. Obje skupine dijele zajedničko vjerovanje da su se duhovi preselili u njih kako bi ih se čulo.

Psihografsko pisanje generirano tijekom studije je uključivalo teme kao što su potreba za međusobnim poštovanjem, kidanje začaranog kruga koji dovodi do pohlepe i duhovnog neznanja, njegovanje vrlina i karaktera čak i u teškim vremenima,nužnost uviđanja licemjerja i laži i važnost izgradnje mostova između duhovnosti i znanosti.

Novaci su u novoj studiji pokazali suprotan uzorak uz povećanu aktivnost u istim dijelovima mozga koji su se ugasili kod naprednih praktikanata što ukazuje da trening poboljšava sposobnost mozga da uđe u stanje kanaliziranja duha. Na Newburgovo iznenađenje, iskusni psihografi su dosljedno stvarali kompleksniji jezik na papiru kada su ušli u stanje transa.

„Očekivali biste da to znači da su područja za jezik aktivnija jer su izrađivali detaljnije zapise,“ rekao je. „U stvari, upravo je suprotno. Što je manje mozak bio aktivan i što je osoba bila veći stručnjak, pisanje je bilo kompleksnije.“

Uz malo studija provedenih nad mozgom osoba uključenih u duhovne aktivnosti, novo je istraživanje koristan doprinos polju neuroteologije, rekao je Patrick McNamara, neuropsiholog sa Northcentral sveučilišta u Prescott Valley u Arizoni.

Više bi istraživanja na kraju moglo otkriti pouzdane uzorke moždane aktivacije koja se pokazuje u duhovnim disciplinama i zbog čega su neki ljudi pobožniji od drugih. „Tada možemo pitati velika pitanja,“ rekao je McNamara. „Je li ta aktivacija mozga nužna kako bi se ušlo u duhovno iskustvo? Ili je duhovno iskustvo ključ za aktivaciju tih područja mozga? Neki ljudi smatraju da je lakše pristupiti onim područjima mozga koji su povezani s duhovnošću. Drugi moraju teže raditi u svojim vjerskim životima. To smo znali stoljećima,“ dodao je. „Znanost o mozgu nam daje konkretnije objašnjenje o tome zbog čega je to tako.“

Činjenica da psihografi nisu bili mentalni bolesnici ukazuje da bi ta neobična iskustva mogla biti uobičajena u općoj populaciji i da nisu nužno povezana s mentalnim oboljenjima. Istraživanje sugerira da dok se smanjuje aktivnost frontalnog režnja, područja mozga vezana uz kreativnost postaju manje inhibirana, a to je slično onome što se događa kada se uzimaju droge ili alkohol.

„Isto tako, meditacija i glazbena improvizacija bi mogli biti povezane s nižim razinama moždane aktivnosti što favorizira opuštanje i kreativnost,“ izjavio je istraživač Julio Peres, klinički psiholog i neuroznanstvenik sa sveučilišta Sao Paulo u Brazilu. Međutim, alkohol, droga, meditacija i glazbena improvizacija dovode do moždane aktivnosti koja je prilično različita od psihografije, istaknuli su istraživači.