Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Većina nas iskusi neku vrstu empatije. To je jedna od onih stvari koje nas čine ljudima, čak i u teškim vremenima. No, osjećaju li psihopate tu emociju? Tijekom posljednjih godina smo slušali i čitali priče o psihopatima koji su na radnim mjestima uzrokovali pustoš. Je li psihopatsko ponašanje u porastu i mogu li poslovni vođe poduzeti određene korake kako bi se nosili s mogućnošću psihopatije među svojim zaposlenicima?

„Zmije u odijelima“ je studija o psihopatima na radnom mjestu. U knjizi se psihopatija definira kao nedostatak savjesti i sposobnosti doživljavanja empatije dok je sociopatija opisana:

„Sociopatija nije formalno psihijatrijsko stanje. Ona se odnosi na obrasce stavova i ponašanja koje se smatra asocijalnim i kažnjivim od strane društva u cjelini, ali se smatra normalnim ili neophodnim od strane subukture ili društvenog okruženja u kojem se razvila.“

Pisci knjige, Babiak i Hare, naglašavaju da neke organizacije namjerno traže ljude s psihopatskim osobinama. Samopouzdanje, vodstvo, preuzimanje kontrole. Njihov nedostatak tjeskobe ih čini vrlo hladnokrvnima pod pritiskom. Mogu djelovati kao karizmatični „vizionari koji vide širu sliku“…što u stvari znači – prepuštanje napornog rada i obraćanja pozornosti na detalje drugima.

Mnoge osobine koje se koriste pri označavanju psihopatije su uobičajena ponašanja ili osobine koje se posebno dokazuju u konkurentnom i/ili stresnom radnom okruženju. Ovo povlači pitanje o tome koju svrhu čitateljima daje ova knjiga. S jedne strane, ona kaže „evo kako prepoznati psihopatu“ dok s druge strane upozorava na ozbiljnost korištenja pojma pri označavanju bilo koje osobe. Ispravno ili ne, označavanje osobe takvim pojmom ne može poboljšati nečije odnose s njom. Najviše od svega, to je stanje koje se obično dijagnosticira u iznimnim okolnostima (na primjer, kada pojedinac počini nasilno kazneno djelo ili prijevaru) od strane kvalificiranih i objektivnih profesionalaca.

Koautor knjige „Zmije u odijelima: kada psihopate idu na posao“, Paul Babiak, je industrijsko-organizacijski psiholog  koji je veći dio karijere posvetio podizanju svijesti o tome kako mentalni i emocionalni predatori pronalaze svoj put u poslovnom svijetu. Donosimo dio njegovih pogleda i stavova o na početku  spomenutim pitanjima te što ga je inspiriralo na pisanje knjige o psihopatima na radnom mjestu:

P: Empatija je nešto što većina nas povremeno iskusi, iako iz različitih razloga. Može li većina psihopata na radnim mjestima osjetiti empatiju?

Dr. Babiak: Manjak empatije, grizodušja i krivnje su neki od definirajućih obilježja psihopata bez obzira jesu li u zatvoru, u javnosti ili rade za neku organizaciju. Dakle, rekao bih da nisu sposobni osjetiti empatiju spram onih kojima manipuliraju. Također ne osjećaju nikakvu odanost spram tvrtke za koju rade ili spram timova čiji su dio unatoč masci koju inače nose.

P: Je li se broj psihopatskih ispada povećao tijekom posljednjih nekoliko godina?

Dr. Babiak: Tako bi se moglo činiti, s obzirom na sve veći broj financijskih prijevara, zastrašujućih ubojstava i drskih zločina o kojima se pisalo u medijima. Međutim, moram ublažiti ovu izjavu riječima da smo poboljšali našu sposobnost točnije procjene psihopatije i teških zločina protiv pojedinaca, organizacija, pa čak i društava objavljivanjem u medijima informacija o njihovim djelima. Općenito, rekao bih da je pojavnost psihopatije među stanovništvom u porastu, no dok ne budu dostupni podaci istraživanja, ne mogu to definitivno reći.

P: Poduzimaju li poslovni vođe neke korake kako bi se nosili s  mogućnošću psihopatije među njihovim zaposlenicima?

Dr. Babiak: U idealnim uvjetima, tvrtka ne bi uopće ni trebala željeti zaposliti psihopatu. No, lakše je reći nego učiniti. Moje bi preporuke bile da se postroži zapošljavanje, selekcija i proces plasmana kako bi se ispitao svatko tko bi potencijalno mogao imati psihopatska obilježja. To bi trebala biti potpuna procedura psihološke procjene.

Obučavanjem  menadžera za zapošljavanje da budu dobri anketari, korištenjem više osoba pri intervjuiranju kandidata, osiguravanjem da svi anketari zajedno raspravljaju o kandidatima, marljivim provjeravanjem i slično, mogu minimizirati rizik da će psihopata „zavarati“ anketara kako bi ovaj mislio da je riječ o „idealnom zaposleniku i budućem vođi“.

Svaki dokaz o laganju, krivom predstavljanju ili dojmu „predobro da bi bilo istinito“ bi se trebali istraživati u potpunosti iako bih ja, u cjelini, preporučio preskakanje takvih kandidata.

P: Što Vas je inspiriralo da pišete o psihopatima na radnom mjestu?

Dr. Babiak: Upoznao sam prvog psihopatu dok sam savjetovao jednu tvrtku o teambuilding projektu (prije mnogo godina). Oni na vlasti su jednu osobu iz tima vidjeli kao nadobudnu pridošlicu, ali suradnici i kolege su ga vidjeli kao „zmiju“. Moj je početni dojam o njemu, dok sam radio s timom, bio poprilično pozitivan. Međutim, tijekom vremena, primijetio sam mnoga disfunkcionalna ponašanja (zapovijedanje, laganje, zabadanje noža u leđa, pa čak i krađu) što me navelo da postanem sumnjičav.

Ipak, bio sam zadivljen njegovom sposobnošću da zadrži svoju masku kad mu odgovara. To je bilo tek nakon što je projekt završio, a ja sam počeo razmišljati o tome što se dogodilo i sjetio sam se psihopatije (iz škole).

Kontaktirao sam dr. Roberta D. Harea koji je sa mnom podijelio svoj novi popis psihopatije, a ja sam izvršio procjenu nakon koje sam bio uvjeren da je Bob (tako se zvao) kojim se bavim u stvari psihopata. Od tada sam otkrio druge poslovne psihopate i sada se konzultiram s rukovoditeljima koji se u svojim organizacijama pokušavaju nositi s njima.

P: Mnogi se čitatelji sada vjerojatno pitaju kako ste postali tako ugledan psiholog. Kažite nam nešto o Vašem poslu i karijeri.

Dr. Babiak: Pa, ne bih rekao ugledan, ali cijenim Vaše riječi. Imam doktorat u industrijskoj i organizacijskoj psihologiji. Moj dodiplomski rad je bio o inženjerstvu i fizici, no tijekom diplomskih dana sam uzeo nekoliko tečajeva iz psihologije, a to je promijenilo tijek moje karijere.

Moj prvi posao je bio u razvoju organizacija (trening menadžera i direktora da postanu bolji vođe i implementiranje sustave cjelokupne tvrtke kako bi se poboljšalo poslovanje). To se razvilo u rad s ljudskim resursima. Na kraju sam napustio korporativni svijet kako bih radio kao savjetnik za psihopatska pitanja.

Vezani tekstovi:

Upravljaju li vašom tvrtkom psihopate

Psihopate uzrokuju velike financijske krize i to će raditi sve dok ih ne maknemo s vlasti

Vladaju li psihopate svijetom

2013. godina psihopata i rupa bez dna

Kako prepoznati psihopatu