U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Zagađenost mirisima i parfemima

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Parfemi i mirisi su najveća pojedinačna kategorija u kozmetici i proizvodima za osobnu njegu, osobito onima namijenjenima kosi, licu i očima. Ti proizvodi čine skoro 50% potrošnje, a u širokom se rasponu koriste i u svakodnevnim proizvodima za čišćenje i održavanje kućanstva. Izlaganje otrovnim sastojcima u proizvodima za njegu se pretežno odvija putem kože dok se izlaganje proizvodima za čišćenje odvija putem inhalacije.

U uznemirujućem nedostatku bilo kakvih saveznih propisa, politika i praksa industrije koja proizvodi proizvode za osobnu njegu i kozmetiku su određene Međunarodnom udrugom za mirise (IFRA). To je međunarodna trgovinska organizacija više od stotinu proizvođača parfema i mirisa koji predstavljaju 15 regija uključujući SAD, Europu, Južnu Ameriku, Australiju i Daleki istok.

1269972515_61109811_1-Fotos-de--VENTA-PERFUMES-ORIGINALES-TESTER-Y-FORMAL-MENOS-VALOR-DE-GRANDES-TIENDA

Osnovni cilj IFRA-e jest zaštiti samoregulatornu praksu i politiku industrije razvijanjem Kodeksa prakse i sigurnosnih smjernica. Međutim, to uključuje održavanje statusa „poslovne tajne“ o parfemima i njihovim sastojcima.

Od više od 5000 sastojaka koji se koriste u industriji mirisa njih je oko 1300 ocijenjeno od strane Međunarodnog istraživačkog instituta za mirisne materijale. Ovaj je institut „neprofitna“ organizacija koju je 1966.g stvorila IFRA kako bi provela istraživanje i testiranje mirisnih sastojaka. Međutim, ovo je ispitivanje minimalno i ograničeno na lokalne učinke na ljudsku kožu i kratkoročna ispitivanja toksičnosti na glodavcima.

Procjenu sigurnosti sastojaka nakon toga čini „nezavisni“ odbor sastavljen od toksikologa, farmakologa i dermatologa bez otkrivanja njihovih kvalifikacija, a kamoli sukoba interesa. Njihovi se rezultati zatim predstavljaju IFRA-inom Znanstvenom savjetodavnom odboru nakon čega se objavljuju u njihovom trgovinskom časopisu „Prehrambena i kemijska toksikologija“. Informacija iznesena u tom časopisu stvara osnovu na kojoj IFRA stvara vlastite „sigurnosne smjernice“. Međutim, zbog statusa „poslovne tajne“ mirisa, od proizvođača se još uvijek ne traži da istaknu sastojke na etiketi ili bilo gdje drugdje.

178252_aerosol_air_freshener

Ovi sastojci uključuju široki spektar alergena te također uključuju sintetičke mošuse, osobito tonalide i galaksolide koji su osmišljeni kako bi imitirali prirodan miris koji se dobiva od mošusa jelena i vola. Oni su postojani i akumuliraju se u tijelu, imaju otrovan učinak na hormone, a otkriveni su i u majčinom mlijeku.

Kako bi kontrolirala štetu, IFRA je pristala da informacije o alergenim sastojcima u parfemima kao što je Eternity postanu dostupne, no samo na zahtjev dermatologa u dijagnostičke svrhe. Ova akcija „popis mirisa po pozivu“ javnosti negira pravo da zna. U daljnjim pokušajima kontroliranja štete, IFRA je stvorila Kodeks prakse koji sadrži zabranjene sastojke, temeljeno na njihovoj vlastitoj sigurnosnoj analizi. Ovaj se popis naknadno povremeno ažurira.

Kao odgovor na opetovane pritužbe na respiratorne, neurološke i ostale toksične učinke koji su uslijedili nakon korištenja Calvin Kleinovog parfema Eternity, kalifornijska je Mreža za zdravlje okoliša u svibnju 1999.g unajmila dva testna laboratorija kako bi identificirali sastojke parfema. Analiza ovih rezultata od strane Koalicije za prevenciju raka je otkrila:

  • 26 sastojaka čija „toksična svojstva nisu istražena“ ili „toksikološka svojstva nisu temeljito istražena“
  • 25 sastojaka koji su „iritantni“
  • 5 sastojaka koji su alergeni ili senzibilni za kožu
  • 3 sastojka koji pokazuju „fetalnu, hormonalnu i reproduktivnu toksičnost“
  • 2 sastojka koji „mogu uzrokovati rak“

woman-perfume-wrist

Još je i više zabrinjavajuće to što je dr. Vey, predsjednik IFRA-e, propustio odgovoriti na opetovana upozorenja koje je u razdoblju od kolovoza do listopada 2003.g uputila Koalicija za prevenciju raka. To je uzrokovalo da „svi mirisni proizvodi budu označeni u smislu da, osim izostanka poznatih respiratornih i kožnih alergena, ne sadrže poznate kancerogene ili toksične sastojke koji oštećuju gene, hormone ili su općenito otrovni.“

Mirisi su proučavani zbog njihovog učinka na ljude, ali posebno na njihovo zdravlje. Rezultati studija provedenih nad osobama koje boluju od kroničnih bolesti pluća, osobito astme, su se razlikovali, ali neki od podataka pokazuju da čak 75% astmatičara ima napadaje astme koji su uzrokovani parfemima.

Najčešći alergeni koji se koriste u kozmetičkim proizvodima uključuju:

-geraniol: miris ruže

-eugenol: miris klinčića

-hidrocitronelol: cvjetni miris, sugerira đurđevak

-A-amilcinamal: miris koji podsjeća na jasmin

-cinamal: cvjetni miris

-isoeugenol: miris klinčića

Mnoge su studije provedene kako bi se istražio učinak mirisa na mozak također. Poznato nam je da, zbog snažne veze između mirisa i sjećanja, mirisni proizvodi mogu prijeći krvnu barijeru mozga. Ovo je važno jer to znači da mirisne kemikalije potencijalno utječu, a možda i oštećuju moždano tkivo. Ova vrsta učinka se naziva „neurotoksičnost“. Primjerice, poznato je da linalol, najčešća i najobilnija kemikalija u parfemu i mirisnim proizvodima, uzrokuje letargiju, depresiju i po život opasne respiratorne učinke.

Primjer toga koliko moćan miris može biti u mozgu je studija provedena u Japanu koja je pokazala da je miris citrusa učinkovitiji pri ublažavanju depresije od prepisanih antidepresiva. To znači da miris ima psihoaktivna svojstva što ga smješta u kategoriju psihoaktivnih lijekova (kao što su npr. Prozac ili Valium).

7Candles

Djeca su osjetljivija na učinke mirisnih kemikalija od odraslih, no mirisi se dodaju gotovo svakom proizvodu za njegu djece na tržištu. Roditelj koji koristi parfem ili mirisne proizvode vjerojatno truje zrak kojeg dijete udiše. Izlaganje mirisima može rezultirati lošom koncentracijom, poteškoćama u učenju, hiperaktivnosti pa čak i zaostajanjem u rastu kod djece.

Učinci mnogih mirisnih kemikalija na naše zdravlje su još uvijek nepoznati. Činjenica da različiti mirisi uzrokuju različite simptome (ili nikakve) može indicirati da su neke kemikalije otrovnije od drugih no dok se sve ne testiraju, ne možemo znati koji su proizvodi štetni, a koji nisu. Dok se to ne učini i dok se štetni sastojci ne uklone iz takvih proizvoda, bilo bi pametno izbjegavati ih u što većoj mjeri.