Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Jedina stvar zbog koje Zemlja nema beživotno okruženje poput Marsa jest magnetsko polje koje nas štiti od smrtonosnog sunčevog zračenja i koje pomaže životinjama u njihovoj migraciji, a ono bi moglo biti mnogo krhkije nego što smo mislili.

Znanstvenici tvrde da Zemljino magnetsko polje slabi i da bi moglo i nestati tijekom narednih 500 godina. To se već događalo i prije – geološki zapisi sugeriraju da se magnetsko polje obrće svakih 250 000 godina što znači da, s obzirom da se to posljednji puta dogodilo prije 800 000 godina, ovaj puta kasni.

„Magnetski se sjever tijekom prošlog stoljeća pomaknuo za više od 1500 km,“ rekao je Conall Mac Niocaill, znanstvenik sa sveučilišta u Oxfordu. „U posljednjih je 150 godina jačina magnetskog polja oslabila za 10% što bi moglo ukazivati na to da je obrat ovaj puta na kocki.“

Dok je učinke teško predvidjeti, posljedice bi mogle biti ogromne. Gubitak magnetskog polja na Marsu prije nekoliko milijardi godina je uzrokovalo gubitak cjelokupnog života na tom planetu, ukoliko je ikakav i postojao, kažu znanstvenici.

Marsova sjeverna polutka

Mac Niocall je rekao da je Mars svoje magnetsko polje izgubio pred otprilike 3,5 do 4 milijardi godina, što temelji na saznanju da kamenje na južnoj polutci planeta još sadrži magnetizam. Sjevernija strana Marsa izgleda mlađe zbog manjeg broja kratera i ne sadrži magnetsku strukturu o kojoj bismo mogli govoriti što znači da se polje ugasilo prije formiranja kamenja, a to se dogodilo pred otprilike 3,8 milijardi godina.

„Uz polje koje odumire, solarni vjetar tada može otpuhati atmosferu što bi rezultiralo povećanjem kozmičkog zračenja na površini,“ rekao je. „Obje bi stvari bile loša vijest za bilo koji oblik života koji se oformio na planeti – ili bi bio izbrisan ili prisiljen na migraciju u unutrašnjost planeta.“

Zemljino se magnetsko polje uvijek obnavljalo i dok se nastavlja obrtati i slabiti, to će predstavljati izazov – sateliti bi se mogli naći izloženi solarnom vjetru, a naftna industrija koristi očitanja polja kako bi navodili bušilice. U prirodi bi životinje koje se njime koriste mogle biti zbunjene – ptice, pčele, te neke ribe koriste polje pri navigaciji. Ptice bi se možda uspjele prilagoditi jer su neka istraživanja pokazala da imaju pričuvni sustav koji se oslanja na zvijezde i obilježja na zemlji, uključujući ceste i vodove, kako bi se snalazile.

Projekt Swarm

Europska svemirska agencija se ozbiljno posvetila ovom problemu. U planu je lansiranje triju satelita koji bi pomogli pri razumijevanju magnetosfere. Projektom Swarm (Roj) će se dva satelita poslati u orbitu na visini od 450 km polarne orbite kako bi se izmjerile promjene u magnetskom polju dok će treći satelit na visini od 530 km pratiti utjecaj sunca.

Model geomagnetskog polja koji će proizaći iz ove misije će pružiti nove uvide u zemljinu unutrašnjost. Ovi će podaci, zajedno s mjerenjima atmosferskog stanja oko orbitirajućih satelita poboljšati proučavanje oslabljujućeg zemljinog magnetskog polja, vremena u svemiru i opasnosti od zračenja. Podaci će se također koristiti za poboljšanje točnosti navigacijskih sustava, uključujući onih koje nose sateliti kako bi se unaprijedilo predviđanje potresa i poboljšanje učinkovitosti bušenja kod iskorištavanja prirodnih resursa.

Znanstvenici, koji znaju da magnetsko polje ima tendenciju obrtanja, su posljednjih godina sve uspješniji u razumijevanju razloga zbog kojih se to događa. Polje generiraju konvekcijske struje koje se bućkaju u rastaljenom željezu planetske vanjske jezgre. Ostali faktori, kao što su oceanske struje i magnetske stijene u zemljinoj kori također doprinose tome.

Ciaran Began, specijalist za geomagnetizam s britanskog Geološkog istraživanja u Edinburghu je izjavio da su studije rafinirale naše razumijevanje obrtanja polja. Oni su se usredotočili na tijek kretanja lave. Kada se ona ohladi i formira kristale, atomi u rastaljenim stijenama punim željeza se poravnaju pod utjecajem magnetskog polja čime pružaju geološko sjećanje na zemljino polje. No, to sjećanje izgleda drugačije na raznim lokacijama na zemlji što ukazuje da je obrtanje nasumičan i kaotičan proces.

„Umjesto snažna dva pola, dobivamo mnogo njih diljem planeta. Dakle, kompas vam ne bi bio od velike koristi,“ rekao je Began.

Dok cijeli proces traje između 3000 i 5000 godina, posljednje istraživanje ukazuje da bi pad u kaotično stanje mogao trajati samo 500 godina iako još uvijek postoje velike rupe u razumijevanju cijelog procesa.