TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Moždana funkcija se razlikuje kod anoreksičnih osoba

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Istraživači su otkrili da su moždane veze u mozgu izmijenjene kod osoba koje boluju od anoreksije kada je u pitanju tjelesna percepcija: što je veza slabija, veća je zabluda o obliku tijela.

Kada ljudi promatraju sliku tijela, čitavi nizovi područja mozga su aktivni. No, ova je mreža promijenjena kod osoba koje boluju od anoreksije. Riječ je o poremećaju prehrane koji kod pojedinaca uzrokuje opsesiju tijelom ili težinom. Mnoge se osobe s anoreksijom izgladnjuju kako bi spriječile debljanje.

U studiji u kojoj je korištena fMRI (funkcionalna magnetska rezonanca) je otkriveno da su dva područja koja su važna za procesuiranje slike tijela funkcionalno slabo povezana kod osoba koje boluju od anoreksije u odnosu na zdrave osobe. Što je veća ta „greška u povezivanju“, ispitanici su sebe smatrali debljima.

„Ove bi izmjene u mozgu mogle objasniti zbog čega osobe koje boluju od anoreksije sebe percipiraju kao deblje iako su objektivno pothranjene,“ kaže prof dr. Boris Suchan s Instituta za kognitivnu neuroznanost na Sveučilištu Ruhr.

Dangers of Anorexic

Sudionicama istraživanja je rečeno neka svoje vlastite karakteristike usporede s prijateljevim. Zadaci su uključivali samo-procjenu, procjenu prijatelja i reflektirajuću procjenu čime su se procjenjivali osobni atributi iz percepcije prijatelja.

Studiju su predvodili istraživači dr. Dan Krawczyk, izvanredni profesor iz Centra za zdravlje mozga s teksaškog sveučilišta u Dallasu pri Školi za behavioralnu i moždanu znanost i psihijatriju na UT Southwestern i dr. Carrie McAdams, profesorica psihijatrije s UT Southwestern medicinskog centra. Prema dr. Krawczyk, žene koje boluju od anoreksije su pokazale drugačiju moždanu aktivnost u odnosu na zdrave žene.

„Ove razlike u razumijevanju sebe mogu dovesti do produljenja prehrambenih problema kod osoba koje boluju od anoreksije. To je važno jer to potvrđuje ideju da anoreksija nije vezana samo uz ponašanje u vezi hrane nego i uz to kako osobe sebe vide i to povezuju s percepcijom društva,“ rekao je dr. Krawczyk.

Kada su sudionice izražavale samospoznaju, na primjer, kao što je „ja sam“ ili „izgledam“ i ostali perspektivni govor, kao što je „vjerujem“ ili „prijatelj vjeruje“, istraživači su primijetili promjene u moždanom prekuneusu, odnosno dorsalnom prednjem cingulatu i lijevom srednjem prednjem režnju. Ovo područje podupire dokaze da je prekuneus povezan sa samosvijesti i refleksivnom svijesti.

anorexia-mirror

Istraživači s Medicinske škole sa Sveučilišta Pittsburgh su također proveli sličnu studiju korištenjem fMRI-a kod žena koje su izliječene od anoreksije i onih zdravih. Vodeći istraživač dr. Walter H. Kaye je izjavio da je ovo istraživanje pružilo uvid u razlog zbog kojeg osobe s anoreksijom „mogu sebi uskratiti hranu i ostale nagrađujuće užitke“. Otprije je još poznato da žene s anoreksijom još od djetinjstva obično više brinu i da je riječ o perfekcionistima.

U studiji je ispitano 13 žena koje su se oporavile od anoreksije prije više od godine dana. One su dostignule svoju normalnu težinu i  uspostavile normalan menstrualni ciklus. Istraživači su istražili i 13 zdravih žena. Od svih sudionica se tražilo da promatraju treperavi znak upitnika na ekranu i da pogode predstavlja li on broj koji je veći ili manji od broja pet. Za točan bi odgovor bile nagrađene s 2 dolara. Suprotno tome, one koje bi pogriješile u odgovoru, morale su dati jedan dolar. Tijekom cijelog procesa mjerena je njihova moždana aktivnost fMRI-om.

Praćene su moždane aktivnosti u prednjem ventralnom striatumu, koji je aktivan kada osoba osjeća instantnu emocionalnu reakciju, i kaudatnom području mozga koji je aktivan kada osoba vrši planiranje unaprijed i povezuje posljedice s potencijalnim djelovanjem. Aktivnost u navedenim područjima je bila različita kod dvije skupine žena. Kada bi zdrave žene gubile ili pobjeđivale, registrirane su ogromne razlike u području mozga koji bilježi emocionalne odgovore.No, kod žena koje su preboljele anoreksiju, primijećene su male razlike između osjećaja gubitka ili pobjede na dotičnom području mozga. Za istraživače je to značilo da se kod tih žena pozitivna iskustva doživljavaju na jednak način kao i negativna. Istraživačica Angela Wagner je objasnila da to pomaže pri razumijevanju razloga zbog kojeg osobe oboljele od anoreksije mogu sebi uskratiti neposredne užitke – bol i užitak osjećaju na jednak način.

Istraživači su također primijetili da su kaudatna područja mozga aktivnija kod žena koje su imale anoreksiju u odnosu na one zdrave. Zaključili su da osobe sklone anoreksiji više brinu o budućnosti; više brinu o posljedicama njihovih izbora. Također je ovim eksperimentom zaključeno da su zdrave žene na gubitak ili pobjedu odgovarale stavom „življenja u trenutku“ dok su žene s anoreksijom teže otpuštale i kretale na slijedeći zadatak.

Liječnici se nadaju da će dobivene informacije pomoći pri provedbi pravovremene i učinkovite prevencije i liječenja osoba koje boluju od anoreksije. „Sada radimo na usporedbi moždanih funkcija kod trenutno bolesnih i onih koji su se oporavili od anoreksije s nadom da ćemo otkriti mogu li se te promjene u moždanoj funkciji povezati s oporavkom,“ rekao je dr. Krawczyk.