TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Može li tijelo osjetiti budućnost?

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Ne bi li bilo nevjerojatno kada bi nas naša tijela pripremala za buduće događaje koji su nam važni iako ne znamo koji bi to događaji mogli biti? Prema novom istraživanju koje je provelo sveučilište Northwestern, a u kojem su analizirani rezultati 26 studija objavljenih u razdoblju između 1978. i 2010.g, predosjećaji bez vanjskih tragova bi u stvari mogli postojati.

Istraživačima je otprije poznato da naši podsvjesni umovi ponekad znaju više od svjesnih. Fiziološke mjere podsvjesnog uzbuđenja imaju tendenciju pojavljivanja prije svjesnosti o tome da je, primjerice, špil karata složen protiv nas.

„Ono što nije bilo jasno jest pitanje imaju li ljudi sposobnost predviđanja budućih važnih događaja čak i bez ikakvih naznaka o tome što bi se moglo dogoditi,“ rekla je Julia Mossbridge, glavna autorica studije i znanstvena suradnica Laboratorija za vizualnu percepciju, spoznaju i neuroznanost s Northwesterna. Na primjer, osoba koja na poslu igra igricu i nosi slušalice ne može čuti korake svojeg šefa koji se približava. „No naša analiza sugerira da biste, ukoliko je vaše tijelo usklađeno, mogli otkriti ove anticipacijske promjene 2 do 10 sekundi ranije i ugasiti igru,“ rekla je Mossbridge. „Mogli biste imati i dovoljno vremena da otvorite tablicu na kojoj ste do tada trebali raditi. A ukoliko imate dovoljno sreće, to biste mogli učiniti prije nego što šef uđe u prostoriju.“

garden-accident

Predviđanje bliske budućnosti je bitno u vođenju ponašanja i ključna je komponenta teorija o percepciji, obradi jezika i učenja, tvrdi Jeffrey M. Zacks, dr.sc., izvanredni profesor psihologije u umjetnosti i znanosti na WUSTL-u. „Bilo bi korisno da možete pobjeći kada lav zariče, ali još bi bilo korisnije kada biste mogli pobjeći prije nego što skoči na vas. To je velika adaptivna prednost kada se gleda malo iznad horizonta.“

Ovaj se fenomen ponekad naziva „predosjećajem“, u smislu „osjećaja budućnosti“, ali Mossbridge je rekla da ona i njezini kolege baš i nisu sigurni da ljudi doista osjećaju budućnost.

„Ovaj fenomen volim nazivati neprirodna upozoravajuća aktivnost,“ izjavila je. „Fenomen je anomalija, kako tvrde neki znanstvenici, jer ga ne možemo objasniti korištenjem današnjeg znanja o tome kako funkcionira biologija iako bi objašnjenja vezana uz nedavna kvantna biološka otkrića potencijalno mogla imati smisla. To je anticipatorno jer izgleda kao da predviđa buduće fiziološke promjene kao odgovor na važan događaj, a bez ikakvih poznatih naznaka. To je aktivnost jer se sastoji od promjena u kardiopulmonarnom, živčanom i sustavu kože.“

deer-accident-sthumbnails-638-4861

Zacks i njegovi kolege stvaraju teoriju o tome na koji način funkcionira prediktivna percepcija. U središtu ove teorije je vjerovanje da je veći dio predviđanja budućnosti održavanje mentalnog modela o tome što se sada događa. Sada i tada, ovaj model zahtjeva ažuriranje, osobito kada se okruženje mijenja nepredvidljivo.

„Kada promatramo odvijanje svakodnevnih aktivnosti oko nas, predviđamo što će se dogoditi za nekoliko sekundi,“ kaže Zacks. „Većinom su naša predviđanja ispravna. Uspješnost predviđanja je povezana sa subjektivnim iskustvom glatkog toka svijesti. No, ponekad se naša predviđanja pokažu pogrešnima i mi tada percipiramo pauzu u toku svijesti koja je praćena pokretanjem aktivnosti primitivnih dijelova mozga uključenih u reguliranje pažnje i prilagodbu nepredviđenim promjenama.“

U prethodnim su studijama znanstvenici predložili da bi se obrazovanje u ranom djetinjstvu trebalo fokusirati na izgradnju ponašanja, socijalnih i emocionalnih vještina kao i vođenje života bez poteškoća. Kumulativno znanje, koje naši osjećaji sažmu, nam omogućava bolje predviđanje. U nekom smislu nam naši osjećaji daju pristup privilegiranom znanju i informacijama, onom kojeg više analitički oblik rasuđivanja inače blokira.