Autor: Ljubica Šaran

U nedavno objavljenoj studiji znanstvenici su otkrili kako su migracije plinovitih divova, poput Jupitera i Saturna, uzrokovale najveće meteorske oluje u povijesti našeg solarnog sustava.

U žurnalu Nature Geoscience je nedavno izašao znanstveni rad koji baca potpuno novu sliku na oblikovanje našeg zvjezdanog sustava. Iako se smatralo kako je fenomen davnog teškog bombardiranja (LHB Late Heavy Bombardment ) moguća opcija u nastanku i poretku planeta kakve danas poznamo u solarnim sustavu, čini se kako je kozmička kiša od kamenja, metala i leda zaista imala ogroman utjecaj na oblikovanje našeg neposrednog kozmičkog susjedstva prije 3,9 milijardi godina.

Asteroidni pojas između Marsa i Jupitera, odgovoran za stvaranje zodijačke svjetlosti.

U tekstu koji se bavi ovom temom, ABC Science skreće pažnju na znanstvene hipoteze koje su pokušavale objasniti kako je solarni sustav postao ovakav kakvog danas poznajemo, no za takvo oblikovanje i brojne asteroidne pojaseve bile su im potrebne migracije plinovitih divova, poput Jupitera.

Iako su ovakve teze obično dočekane sa skepsom i relativnim podsmjehom čini se da je model koji su stvorili znanstvenici sa Jugozapadnog Istraživačkog Instituta na čelu s dr. Simone Marchi, u potpunosti uspio objasniti burnu prošlost našeg zvjezdanog sustava i to kroz migracije Jupitera i Saturna koji su se približili Suncu dok su se Neptun i Uran udaljili od naše zvijezde. Takvi gravitacijski pomaci su uzrokovali privlačenje brojnih asteroida, meteora i kometa u naš neposredan okoliš.

Marchi je svoj rad zacementirala s brojnim dokazima poput kamenja koje je Apollo 16 donio s Mjeseca, naime Apollo je skupio brojne primjerke meteorida od kojih su dvije vrste podrijetlom iz asteroidnog pojasa koji se nalazi u okolici današnje Veste. U sastavu ovih meteorita su se našle velike količine metalnih H kondrita koji su nedavno otkriveni upravo u pojasu oko ovog majušnog planetoida na rubu solarnog sustava.

Marchi i njene kolege su koristili izotope argona kako bi odredili kada su nastali spomenuti meteoriti.

Njihov kompjutorski model je pokazao kako je intenzivan period kozmičkog bombardiranja unutrašnjeg dijela solarnog sustava nastao otprilike prije 3,4 do 4,1 milijarde godina, što se u biti slaže s pretpostavkom o LHB-u.

Znanstvena potpora LHB teoriji je uslijedila nakon otkrića lunarnih cirkona i sedimentnih stijena – breče, koje su nastale nakon brojnih udaraca nebeskih tijela. Potvrđeno je kako su lunarni cirkoni i breča stari oko četiri milijarde godina, dok je Imbrijumski bazen ili krater nastao udarcem jednog velikog asteroida prije 3,9 milijardi godina.

No dr. Simon O’Toole iz Australskog Astronomskog Opservatorija smatra kako postoje sumnje o tome da su tolike planete migrirale unutar solarnog sustava.

Iako je O’Toole izrazio svoju sumnju, on smatra kako je ova studija jako dobar kamen temeljac o najstarijim dijelovima povijesti našeg solarnog sustava.