TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Izloženost otrovnim PFC spojevima povezana s malom porođajnom težinom novorođenčeta i budućom pretilošću

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Poznato je da se perfluorinatni spojevi (PFC) nalaze u posuđu za kuhanje koje se ne “lijepi”, u ambalaži za hranu, namještaju, tepisima, odjeći, bojama te u nizu drugih stvari, a također se nalaze i u ljudskoj krvi. No kada se nalaze u visokim razinama kod trudnica, njihova novorođena djeca imaju veću vjerojatnost od niže porođajne tjelesne težine kao i veću vjerojatnost da će kasnije u životu patiti od pretilosti.

Ovo su postojani spojevi koji se nalaze u izobilju u okolišu i ljudska izloženost je uobičajena. PFC spojevi su otkriveni u ljudskom serumu, majčinom mlijeku i krvi iz pupkovine.

Studija je uključila 447 britanskih djevojčica i njihovih majki koje su sudjelovale u longitudinalnom istraživanju roditelja i djece, velikom zdravstvenom istraživanju koje je pružilo ogromnu količinu genetskih i okolišnih informacija od početka u ranim 1990-im.

Istraživači su promatrali žene koje su rodile kćeri između 1991. i 1992. Svim trudnicama je otkriven PFC u krvi tijekom trudnoće. Mjerili su porođajnu težinu djevojčica i težinu s 20 mjeseci starosti. Otkrili su da iako su djevojčice, čije su majke imale veću izloženost PFC-u, imale manju težinu pri rođenju od prosjeka, s 20 mjeseci starosti su bile teže od prosjeka.

Ovo istraživanje podržava raniju studiju koja je utvrdila da će djevojčice izložene PFC-u u majčinoj utrobi imati veću vjerojatnost od pretilosti za 20 godina.

PFC kemikalije se nalaze u posuđu, odjeći, ambalaži za hranu, tepisima i mnogim drugim proizvodima.

PFC spojevi se nalaze u posuđu, odjeći, ambalaži za hranu, tepisima i mnogim drugim proizvodima.

“Prethodna istraživanja na životinjama i ljudima sugeriraju da prenatalna izloženost PFC-u može imati štetne posljedice na fetalni i postnatalni rast”, izjavljuje voditeljica studije dr.sc. Michele Marcus, profesorica epidemiologije u Emory Rollins Školi za Javno Zdravstvo i asistentica direktora programa u Kaiser Permanente Centru za zdravstveno istraživanje.

Ona dodaje:

“Naši rezultati su u skladu s tim istraživanjima i dokazima da kemikalije u našem okruženju pridonose pretilosti i dijabetesu što ukazuju da je ova putanja postavljena vrlo rano u životu za one koji su izloženi.”

Prema dr.sc. Marcus, nedavna studija u Danskoj je također otkrila da su djevojčice izložene PFC spojevima u maternici imale više vjerojatnosti da će biti pretile u dobi od 20 godina. Eksperimentalne studije s miševima su također pokazale da je izloženost u utrobi dovela do viših razina inzulina i teže tjelesne težine u odrasloj dobi.

Ona i njezin tim istraživača su se usmjerili na istraživanje tri najproučavanija PFC spoja: perfluorooktan sulfonat (PFS), perfluorooktanoat (PFOA) i perfluoroheksan sulfonat (PFHxS).

Još jedna od studija koja ukazuje na štetne utjecaje PFC-a je i studija koja je pronašla vezu između PFOA i razvoja ADHD-a kod djece. Prema istraživanju Bostonskog sveučilišta i Harvardske škole za javno zdravstvo, djeca koja su izložena višim razinama PFOA kemikaliji imaju povećan rizik od razvoja ADHD-a (poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje).

Vodeći proizvođač ovih otrovnih spojeva, DuPont je pristao prestati proizvoditi ove spojeve, no to se neće dogoditi prije 2015-te godine, a i tada je pitanje kojom drugom štetnom kemikalijom će je zamijeniti jer savezni američki zakon ne zahtijeva da kemikalije prođu testiranje sigurnosti za okoliš prije nego li su odobrene. EPA (agencija za zaštitu okoliša) doslovno samo odobrava nove kemikalije na temelju praznih obećanja od strane njihovih proizvođača. O tome više možete pročitati ovdje.

Environmental Sciences Europe u svom sažetku o toksikologiji PFC spojeva navodi:

“Perfluorinatni spojevi (PFC) su našli široku primjenu u industrijskim proizvodima i procesima i ogromnom nizu proizvoda široke potrošnje. PFC su molekule sastavljene od ugljičnih lanaca za koje su vezani atomi fluora. Zbog čvrstoće ugljično – fluorne veze, molekule su kemijski vrlo stabilne i vrlo otporne na biološke degradacije, stoga, one pripadaju klasi spojeva koji imaju tendenciju da opstaju u okruženju. Ovi spojevi se mogu bioakumulirati i proći kroz biomagnifikaciju. PFC spojevi se mogu otkriti gotovo posvuda, primjerice, u vodi, biljkama, različitim vrstama hrane, kod životinja kao što su ribe, ptice, sisavci, kao i u majčinom mlijeku i u krvi. PFC se predlažu kao nova klasa postojanih organskih onečišćujućih tvari. Brojne publikacije aludiraju na negativne učinke PFC-a na ljudsko zdravlje. “

PFC spojevi čine naočigled nevidljivu štetu na zdravlje ljudi. Bez obzira na to hoće li znanstvenici priznati uzročnost ili ne, postoji previše “slučajnih veza” da bi to bila puka slučajnost.

Okolišna Radna skupina (EWG) to lijepo sažima:

“Poplava uznemirujućih znanstvenih otkrića od kasnih 1990-ih je dodala i PFC u galeriju vrlo otrovnih, izuzetno postojanih kemikalija koje kontinuirano kontaminiraju ljudsku krv i životinjski svijet u cijelom svijetu. Kako sve više istraživanja izlazi na svjetlo dana, PFC spojevi su izgleda predodređeni da zamijene DDT, PCB, dioksin i druge kemikalije, kao najzloglasnije globalne kemijske kontaminanata ikad proizvedene.”