PONERIZACIJA DRUŠTVA

Ljudsko tkivo pronađeno u mesu i mesnim prerađevinama

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nakon skandala s prodajom konjskog i magarećeg mesa – deklariranog kao govedina – u EU trgovinama, znanstvenici su odlučili napraviti neovisnu studiju o tome što zapravo konzumiramo kada jedemo meso navodnog životinjskog podrijetla.

Jesmo li bolji od Južne Afrike?

Naučnici sa Sveučilišta Stellenbosch u Južnoj Africi napravili su mikrobakterijsku i DNK analizu mesa iz klaonica ove zemlje kako bi saznali koliko se poštuju zakoni i higijenski uvjeti, no nakon katastrofičnih otkrića morali su svoje nalaze pokazati parlamentu JAR-a.

U klaonicama devet provincija JAR-a Stellenboschovi znanstvenici su otkrili tragove ljudskih tkiva i određenih ljudskih izlučevina, no klaonice su im rekle kako se radnici ponekad posijeku ili im se dogode druge nezgode, te da znanstveni nalazi, zapravo upućuju na takve nezgode.

No mikrobiolozi i genetičari nisu bili zadovoljni takvim izgovorima, čak što više, online tiskovina Activist Post je saznala kako bi rezultati ove studije bili potpuno drugačiji da se, na primjer, radilo samo o slučajnom čeprkanju nosa ili sličnim radnjama za vrijeme tranžiranja ili pripremanja mesa.

Ova studija pokazuje, na radikalan način, koliko se malo pazi na otkrivanje što se nalazi unutar paketa s navodnim „svježim mesom“ ili mesnim prerađevinama te da mi niti ne znamo što konzumiramo.

Jedan od sudionika studije, dr. Louw Hoffman, je otkrio kako je samo 15% mesa pravilno deklarirano u JAR-u, dok ostalo meso niti ne bi trebalo biti nuđeno na tržištu:

„U zakonima je jasno navedeno kako bi alergeni trebali biti vidno napisani na deklaracijama mesnih proizvoda.“

Pa ipak, Hoffmanov tim je zaključio kako kriva deklaracija ne predstavlja opasnost po potrošače čak i ako se u mesu koje bi trebalo biti govedina ili piletina nalaze tragovi ljudskog tkiva, krvi ili izlučevina.

U Hrvatskoj nismo imali primjer znanstvenih studija o kvaliteti mesa, naročito uvoznog mesa i provjeri samih deklaracija, iako smo puno puta mogli čuti o neispravnostima glede kvalitete mesa i mesnih prerađevina u prodavaonicama širom zemlje.

Hrvatska agencija za hranu je 2007. godine otvorila laboratorij za ispitivanje kvalitete mesa CMQ – Center for Meat Quality, no nakon samog otvaranja nismo imali priliku vidjeti da se ova služba promovira po medijima ili da znamo bilo što više o njenom radu, a još manje o rezultatima CMQ-a.

Što se može naučiti na primjeru JAR-a?

Forenzična znanstvenica dr. Eugenia D’Amato sa Sveučilišta Western Cape je parlamentu JAR-a i odgovarajućim parlamentarnim odborima, dostavila detaljan portofolio s podacima u kojima je otkriveno kako je 43% divljači u stvari govedina dok se konjetina koristi kao zamjena za meso antilope, a svinjetina se često nalazi u mesnim prerađevinama koje bi trebale sadržavati samo meso noja.

Najporazniji je bio podatak da se u 85% mesa i mesnih prerađevina nalaze ljudski ostaci i tkiva. Zamjenik ministra poljoprivrede ribarstva i šumarstva JAR-a je zaključio kako građani Južne Afrike nisu postali kanibali samo zato što jedu ljudska tkiva i izlučevine u mesu, jer:

„Sasvim je moguće pronaći tragove ljudske DNK u mesu i mesnim prerađevinama no ljudska DNK ne znači da jedemo ljudsko meso.“

Activist Post smatra kako je ovakav navod krajnje negativan te da se takvim izjavama pokušava smiriti nezadovoljstvo javnosti. S druge strane, nitko ne pokušava objasniti zašto su zakazale higijenske mjere i poštovanje općih odredbi o procesuiranju mesa, te tko je i zašto kriv za kontaminaciju životinjskog mesa ljudskim tkivom.

Times LIVE je također pisao o ovoj problematici, otkrivajući kako je Hoffman saznao da je od 139 ispitanih mesnih proizvoda, njih 95 bilo krivo deklarirano, no da bi se takvi testovi trebali ponovno raditi da bi se otkrilo koliko se vlade i odgovarajuće nadležne službe drže obećanja javnosti kako se danas meso pravilno deklarira te kako se javnost ne obmanjuje.

Meso i mesne prerađevine postaju sve skuplje, no to definitivno ne znači da je kvaliteta mesa s godinama i sve kompliciranijim zakonima, postala bolja. Matrix World je već pisao o tome kako se trulo meso tretira s CO2 kako bi povratilo svjež izgled i boju, također smo otkrili koliko malo znamo o sve većim pokušajima preplavljivanja stranih tržnica kloniranim mesom, na žalost tu nije kraj s pričom o mesu. U brojnim prodavaonicama „junk fooda“ se servira takozvana „Pink slime“ ili ružičasta sluz koja zamjenjuje mesno i mesni obrok.

Ne samo da se na ovakav način truju i zavaravaju korisnici već znanstvenici ozbiljno razmatraju mogućnost jeftinog i brzog uzgajanja „mesa“ za hamburgere iz goveđih fetalnih stanica koje bi se proizvodile u bačvama punima hranjive tekućine.

Kako god bilo, mi zaslužujemo znati što jedemo, naročito ako za hranu plaćamo paprene cijene i ako nam na istu nestaje najveći dio ionako mršavih plaća.

Koliko ćemo mi biti zdravi i koliko ćemo se zdravo prehranjivati očigledno ne ovisi od državnih službi ili „poštenih namjera“ velikih prodajnih lanaca.

Na nama je da primoramo iste da nam otkriju što jedemo i čime se hranimo.

Na nama je, želimo li saznati istinu ili ne.