SVIJET POD LUPOM

Treći, četvrti i peti rod u kulturama diljem svijeta

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Na gotovo svim kontinentima tijekom zabilježene povijesti, uspješne su kulture prepoznavale, cijenile i integrirale više od dva roda. Pojmovi kao što su transrodnost i gej strogo su nove tvorevine koje pretpostavljaju tri stvari: da postoje samo dva spola (muški i ženski), dvije seksualne orijentacije (homoseksualna i heteroseksualna) i samo dva roda (muški i ženski).

Pojmovi treći spol i treći rod opisuju pojedince koji su, svojevoljno ili društvenim konsenzusom, kategorizirani ni kao muškarac niti kao žena kao i društvenu kategoriju prisutnu u društvima koja priznaju tri ili više spola. Pod pojmom treći obično se podrazumijeva ostali, a neki antropolozi i sociolozi opisuju i četvrti, peti pa i više spolova. Kulture u kojima ove kategorije nisu prisutne, odnosno priznate, možda će teško shvatiti ovaj koncept.

2521253061_7d40f83275

Pripadnik trećeg roda, hijra, u Indiji.

Iako biologija obično genetički određuje hoće li čovjekov biološki spol biti muški ili ženski (iako se rađaju i interseksualne osobe), ovo se stanje odnosi na pripadnost ni muškom niti ženskom spolu i promatra se u odnosu na ulogu pojedinca u društvu, rodni identitet, seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu karakteristiku. Različitim kulturama treći spol može predstavljati srednje stanje između muškarca i žene, stanje kada je pojedinac oboje („duh muškarca u tijelu žene“) ili kada nije nijedno (srednji rod), sposobnost zamjene ili promjene spola ili jednu kategoriju koja je neovisna o muškarcima ili ženama. Ovu posljednju definiciju favoriziraju osobe koje se zalažu za strogo tumačenje koncepta „trećeg spola“. U svakom slučaju, sve ove značajke definiraju rod, a ne spol kojeg biologija određuje živim bićima.

Skopti su bili kršćanska vjerska sekta ekstremnih stavova o seksu i spolu. Zajednica, otkrivena 1771. godine u  zapadnoj Rusiji, vjerovala je da su Adam i Eva imali polovice zabranjenog voća nakalemljene na tijela u obliku testisa i grudi. Iz tog su razloga rutinski kastrirali mušku djecu i amputirali ženske dojke kako bi se vratili u stanje koje je prethodilo iskonskom grijehu. Seks, taština, ljepota i požuda smatrali su korijenom zla.

skopti

Pripadnici Skopta.

Još davno prije nego što je James Cook stigao na Havaje, među Kanaka Maoli autohtonim društvom postojala je tradicija višestrukog spola. Mahu je mogao biti biološki mužjak ili ženka koji nastanjuje rodnu ulogu negdje između ili obuhvaća i ženski i muški rod. Njihova je društvena uloga sveta u vidu odgojitelja i objavljivača drevnih tradicija i rituala.

Hijre iz Indije vjerojatno su najpoznatiji i najbrojniji treći rod u modernom svijetu; procjenjuje se da ih u Indiji živi između 5 i 6 milijuna. U nekim su područjima poznati pod nazivima Aravani/Aruvani ili Jogappe. Često ih se na stranim jezicima, zbog nemogućnosti prevođenja, odnosno, nepostojanja pojma u drugoj kulturi, naziva eunusima iako je to pogrešan naziv. Oni se mogu roditi kao interseksualci ili muškarci, nose žensku odjeću i općenito sebe ne smatraju ni ženama niti muškarcima.

Uz žensku ulogu Hirja, u modernoj su Indiji zabilježene pojave institucionalizirane „ženske muškosti“. Među Gaddhijima u podnožju Himalaja neke djevojke prihvate ulogu sadhina te se odriču braka, oblače se i djeluju kao muškarci, no zadržavaju ženska imena i zamjenice. Međutim, njihov se status više smatra transrodnim nego pripadnicima trećeg roda.

tumblr_lwd6k3Pn3z1r6rk2ao1_r1_500

Nong Tum, najpoznatiji pripadnik Katoeya s Tajlanda, pripadnika trećeg roda.

U pretkolonijalnoj andskoj kulturi, Inke su štovale chuqui chinchaya, dvospolnog boga. Ritualni polaznici koji pripadaju trećem rodu ili šamani izvodili su svete rituale u čast ovog boga. Quariwarmi šamani nosili su androginu odjeću kao „vidljivi znak trećeg svemira koji je pregovarao s muškim i ženskim spolom, prošlošću i sadašnjošću, mrtvima i živima“.

Pripadnici Ankole u današnjoj Ugandi su, prije kolonizacije, izabirali ženu koja bi se oblačila u mušku odjeću i postajala prorok boga Mukasa.

Reference na treći spol mogu se pronaći u raznim tekstovima triju indijskih drevnih duhovnih tradicija: hinduizmu, džainizmu i budizmu iz čega se može zaključiti da vedska kultura priznaje tri roda. Vede pojedince opisuju kao one koji pripadaju jednoj od tri odvojene kategorije, ovisno o njihovoj prirodi. Također su opisane i u Kama sutri i drugdje kao pums-prakrti (muška priroda), stri-prakrti (ženska priroda) i tritiya-prakrti (treća priroda). Razni tekstovi sugeriraju da je treći rod bio poznat u predmodernoj Indiji, a uključivao je osobe ženskog ili muškog tijela kao i interrodne pripadnike koji su prepoznati još u djetinjstvu.

U mezopotamskoj mitologiji, među najranijim zapisima čovječanstva, postoje reference na vrstu ljudi koji nisu ni žene niti muškarci. U sumerskome mitu o stvaranju pronađenom na kamenoj ploči koja datira iz drugog tisućljeća pr.n.e. božica Ninmah predstavlja biće „bez muških i ženskih organa“ za koju su Enki odredili položaj u društvu koji je iznad kraljevskog.

502329635_156d81f7b1_z

Hijrama se u Pakistanu od 2009. godine izdaje identifikacijska iskaznica kojom se službeno priznaje njihovo postojanje i pripadnost trećem rodu.

U Platonovoj „Simpoziji“, pisanoj u 4. st.pr.n.e., Aristofan se odnosi na mit koji uključuje tri izvorna roda: muški, ženski i androgini. Njih je prepolovio Zeus i tako stvorio četiri suvremene rodne/spolne vrste koje se nastoje ujediniti sa svojom izgubljenom polovicom, pa, prema tome, moderni muškarac i žena potječu iz izvornog androginog spola. Mit o Hermafroditi uključuje heteroseksualne ljubavnike koji se upuštaju u iskonski androgini seksualni odnos.

Eunusi drevnog mediteranskog svijeta često se tumače kao treći rod koji nastanjuje liminalni prostor između žena i muškaraca koji se u njihovom društvu smatraju ili nijednim od toga ili oboje u jednom. U “Historia Augusta”, tijelo eunuha opisano je kao tertium genus hominum (treći ljudski spol), a u 77. g.pr.n.e. je eunuhu imena Genucius oduzeto nasljedno pravo na temelju činjenice da se dragovoljno osakatio i da nije ni žena niti muškarac.

The-Empress-Dowager-Cixi-in-sedan-chair-surrounded-by-eunuchs

Eunusi nose i prate kinesku caricu.

Nekoliko znanstvenika tvrdi da hebrejska Biblija i Novi zavjet eunuhe smatraju pripadnicima trećeg spola, a ne da je riječ o kastriranom muškarcu ili metafori za čistoću. Starokršćanski teolog, Tertulijan, napisao je da je i sam Isus bio eunuh. On je također istaknuo postojanje trećeg spola među poganima: „treća seksualna rasa…napravljena od muškog i ženskog u jednome“. Vjerojatno se to odnosilo na Galle, „eunuhe“ posvećene frigijskoj božici Cybele koje je nekoliko rimskih pisaca opisalo kao pripadnike trećeg spola.

Uz samo ove neke navedene primjere, u mnogim kulturama postoje još mnogobrojni slučajevi pojave trećeg roda. U modernim se vremenima ovaj pojam vrlo često povezuje sa i opisuje homoseksualce i spolne nekonformiste. Uz obnovljena istraživanja spolova, feminizam, moderne transrodne pokrete i queer teoriju potaknulo se ponovno deklariranje osoba kao pripadnika trećeg spola. Jedan poznati društveni pokret koji opisuje osobe s muškim tijelom koji se ne identificiraju kao muškarci ni kao žene je Radikalne vile. Ostale moderne identifikacije koje pokrivaju sličnu temu uključuju panrodne, birodne, androgene, interrodne, „drugorodne“ i „različito rodne“ osobe.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.