PONERIZACIJA DRUŠTVA

FINANCIJSKI PAKAO: Hoće li se „slučaj Cipar“ stalno ponavljati?

Autor: Ljubica Šaran

Nakon čudnovatih ekonomskih makinacija unutar Eurozone i vježbanja strogoće na Grčkoj, Cipar je postao prvo žrtveno janje u kojoj se građani ove državice otoka otvoreno kradu od strane banaka dok bogatim Rusima i drugim prebjezima iz država s visokom taksama ostaju netaknute stotine milijardi eura.

Bailout, što je to?

Iako je većina javnosti potpuno svjesna da nešto ne štima sa „slučajnim“ i „periodičnim“ globalnim ekonomskim krizama u kojima bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji, jer nas se u školama i na sveučilištima uči da se makro ekonomiju ne može predvidjeti i kontrolirati, čini se da banke i veliki financijski igrači postaju sve prozirniji u svojim namjerama za pribavljanjem velikih novčanih sredstava kroz mutne financijske malverzacije koje se obično nazivaju „bailout.“

Ovaj kolokvijalni izraz se prvotno koristio kao fraza za davanje pozajmice kompanijama ili bankama koje se nalaze u velikim financijskim problemima, no često se zna koristiti i kao izraz za samouništenje kako bi se kontroliralo širenje zaraze. Bailout se prvotno koristilo u Britanskoj mornarici i označavao je spašavanje broda od potonuća uz pomoć polaganog i mukotrpnog ispumpavanja mora malenim vjedrima.

Makroekonomija je oruđe u rukama velikih igrača.

Makroekonomija je oruđe u rukama velikih igrača.  Knjigu Lombard Street možete kupiti ovdje.

No fraza bailout je s vremenom dobila sasvim drugo značenje. Naime, davne 1873. je Walter Bagehot je napisao knjigu pod nazivom: „Lombard Street: A Description of the Money Market“ u kojoj po prvi put objašnjava internacionalne, korporacijske i financijske malverzacije uz pomoć jezika koji je razumljiv svima. Bagehot objašnjava kako bankama bailout označava namjerno stvaranje nelikvidnosti i financijskih kriza kako bi se iz ruiniranih područja, bez obzira je li  riječ o državama, bankama ili kompanijama, izvukao novac i prenio se sasvim legalno na neko drugo mjesto.

Bagehot je u svojoj knjizi detaljno objasnio kako se umjetno stvaraju glasine o financijskoj nesigurnosti kako bi se pokrenula lavina na financijske institucije, nakon toga se stvaraju navodne mjere za stabilizaciju istih, dok je glavna namjera upravo bailout točnije izvlačenje novca, a ne saniranje bilo čega ili ikoga.

Ruke dalje od Cipra - čini se da je Cipar s posljednjim bailoutom u potpunosti izgubio samostalnost.

Ruke dalje od Cipra – čini se da je Cipar s posljednjim bailoutom u potpunosti izgubio samostalnost.

Jasno nam kako se danas nije ništa promijenilo, mi još uvijek vjerujemo masovnim medijima kada oni tvrde kako se Grčkoj i sada Cipru pomaže uz saniranje banaka, dok se u stvarnosti te iste banke i njihovi pravi vlasnici bogate novcem koji je povučen iz upropaštenih područja i filijala.

2008. smo mogli vidjeti situaciju u kojoj se u SAD-u stvorio takozvani plan za „Emergency Bailout“ kojim je predsjednik Obama platio na stotine milijardi dolara koji su vlasništvo poreznih obveznika SAD-a kako bi navodno spasio najmoćnije i najbogatije privatne investicijske kuće i banke u Americi. S takvom čudnovatom rabotom je svijet upao u duboku financijsku krizu i dan danas običan čovjek na svojoj grbači može osjetiti kako je pljačkanje malih ljudi u stvari dobro smišljena globalna kriza.

Dobro smišljeni Cipar

Eurozona je na Cipru uspjela propagirati politiku koja je razgnjevila Ciprane. Skidanje 9,9% sa svih depozita je ništa drugo nego obična pljačka dok stotine milijardi eura ruskog novca neće biti dirano jer će taj isti novac biti sačuvan pozajmicom koju će osigurati Njemačka dok će kamate na tu pozajmicu plaćati svi građani Cipra.

The Economist je otvoreno priznao kako će čuvanje velikih igrača i novca bogatih Rusa povući još jednu zemlju u propast, a riječ je o Latviji koja će se pridružiti Eurozoni 2014. godine. U tekstu koji se bavi problemom Cipra je detaljno objašnjeno kako EU pokušava zamaskirati krađu novca ciparskih građana navodnim „bailoutom“, no s obzirom na selektivni tretman je sasvim vidljivo koja je prava namjera Europe i čiji se interesi štite.

Jeroen Dijsselbloem je svojim nesmotrenim izjavama stvorio pravu paniku na EU burzama.

Jeroen Dijsselbloem je svojim nesmotrenim izjavama stvorio pravu paniku na EU burzama.

Britanski The Guradian je otkrio još jednu stvar koju zasigurno nećemo gledati u udarnim vijestima na našoj državnoj dalekovidnici. Riječ je o namjernom stvaranju kaosa na financijskom tržištu Europe. Ekonomski meštri EU-a još uvijek tvrde kako su Cipar morali stabilizirati te da nije riječ o krađi već spašavanju država i njihovih financijskih problema. Za sada se još uvijek čini da Cipar isprva nije stvorio veće probleme na burzama Europe no izjava Jeroena Dijsselbloema, koji predsjedava konferencijom financijskih ministara EU, o tome kako Cipar i nije nimalo specijalan, je stvorilo negativnu reakciju, naročito zbog činjenice kako je Cipar u stvari „kasica prasica“ za Ruse i sve druge državljanje EU-a koji kod kuće trebaju plaćati velike namete i poreze na milijarde eura koje posjeduju.

Hoće li jednog dana Hrvatska postati Cipar?

Najgore je dočekana Dijsselbloemova izjava u kojoj je otvoreno priznao kako će se model Cipra koristiti i za druge bailoute unutar EU-a. Drugim riječima, obični građani bi mogli očekivati legaliziranu krađu gotovo jedne desetine njihova novca kako bi se spašavale privatne banke.

Nakon ove nebulozne izjave EU dionice su potonule, vrijednost eura prema dolaru je naglo pala, kao i rejting EU banaka. Na kraju su EU političari prisilili Dijsselbloema na naknadno objašnjenje i pokušaj smirivanja situacije.

Nakon nesmotrenih EU izjava vrijednost Eura spram Američkog dolara je pala na najniže grane.

Nakon nesmotrenih EU izjava vrijednost eura spram američkog dolara je pala na najniže grane. Slika vlasništvo Bloomberga.

Za sada je majušni Cipar dobio 10 milijardi eura pozajmice od Centralne banke Europe, što znači da je trenutačno Cipar zadužen za 140% BDP-a. Zbog takvog opterećenja ekonomija ove otočne državice će opasti za cijelih 20% u naredne tri godine što će Ciprane dodatno baciti u još veću ekonomsku depresiju. Guardian smatra kako će Cipar imati samo dvije opcije: prva je dodatno hranjenje kreditora ili će opustošena i devastirana državica morati napustiti Eurozonu.

Dok je Cipar imao svoju vlastitu valutu, označavao je model stabilnosti. Danas čak ni ne postoji model kojim se Cipar može spasiti, a sami EU financijeri smatraju kako je Cipar postao zombi zona. Stoga u potpunosti čudi (ili možda ne) izjava mladoga i nadobudnoga Dijsselbloema koji tvrdi kako će se ciparski model koristiti i za naredne EU bailoute.

Dijsselbloem je također priznao da se ne može očekivati kako će bogati porezni obveznici Europe stalno rješavati bankovne probleme i gubitke. Cipar je svakako postao laboratorijski miš na kojemu se otvoreno vježbaju do sada neprihvatljive mjere s kojima se uopće ne mari za pravdu i očuvanje digniteta običnog građana.

Mi se uopće ne moramo pitati hoće li naša zemlja i zemlje u okruženju jednog dana dočekati Ciparski model spašavanja posrnulih banaka i izvlačenje love uz pomoć krađe najsiromašnijih. Mi se samo trebamo pitati kada će se to nama dogoditi i hoće li jednog dana „Hrvatski model“ postati dorađeni „Ciparski model“ za brzi i sigurni bailout velikih količina novaca.