TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Težina autizma povezana s količinom teških metala u krvi

Autor: Irena Dujmušić

Matrix World

Novi dokazi sugeriraju da izloženost teškim metalima može biti uzrok autizma, a prema istraživanju koje su proveli znanstvenici državnog sveučilišta Arizone koje je objavljeno u časopisu “Biological Trace Element Research”. Istraživači su otkrili da autistična djeca imaju značajno višu razinu brojnih toksičnih metala u krvi od ne-autistične djece.

Autizam je neurološki poremećaj koji uzrokuje ponavljajuća ili ograničena ponašanja i probleme s komunikacijom i socijalnom interakcijom. Prema CDC-u (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti), autizam zahvaća jednu od 252 djevojčice i jednog od 54 dječaka u Sjedinjenim Američkim Državama. Statistike također govore da je trenutna pojava da autizam ima jedno od 100 djece, no moguće je da je situacija još gora.

Iako je službeno medicinsko stajalište bilo da je autizam nasljedni poremećaj, sve je više dokaza da postoji veza između različitih ekoloških čimbenika, poput toksične izloženosti i pojave autizma.

“Studije poput ove poboljšavaju naše razumijevanje”, navodi Caroline Hattersley iz Nacionalnog udruženja za autizam Velike Britanije, te dodaje da su potrebna daljnja istraživanja koja bi poduprijela ovo istraživanje.

Veća izloženost – teži simptomi

Istraživači su testirali krv i mokraćne razine različitih toksičnih teških metala kod 99 djece u dobi između pet i 15 godina. 55-ero djece imalo je autizam, a 44-ero nije. Skupine su bile razvrstane slično po dobi i spolu.

Otkrili su da autistična djeca imaju 41% veće razine olova u krvi i 74% višu razinu u urinu od ne-autistične djece. Njihove mokraćne razine volframa su bile 44% veće, razine talija su bile 77% veće, a razine kositra su bile 115% veće.

Doslovno smo sa svih strana izloženi trovanju teškim metalima, zagađenje našeg okoliša je ciklično i mi praktički plaćamo najskuplju cijenu današnje moderne civilizacije - plaćamo vlastitim zdravljem.

Doslovno smo sa svih strana izloženi trovanju teškim metalima, zagađenje našeg okoliša je ciklično i mi praktički plaćamo najskuplju cijenu današnje moderne civilizacije – plaćamo vlastitim zdravljem.

Sva četiri od tih metala su prethodno bili povezani s oštećenjem mozga i razvoja, istaknuli su istraživači, te mogu biti otrovni također i za druge organske sustave.

Na temelju tri zasebne skale težine autizma, istraživači su također otkrili da su više razine otrovnih metala u krvi povezane s težim slučajevima autizma. U stvari, između 38% i 47% svih varijacija težine autizma mogu biti objašnjena različitim razinama teških metala, posebno kadmija i žive. Istraživači navode da ovo čini otrovne metale najjačim čimbenikom kojim se može predvidjeti težina autizma.

Rezultati zapravo ne začuđuju, obzirom na dobro poznate neurotoksične posljedice izloženosti teškim metalima.

“Znali smo da izloženost olovu čini da ljudi gube IQ bodove, a očito je da to može izazvati autizam,” navodi vodeći istraživač James Adams te dodaje: “Studija je također pokazala da su osobe s najvišim razinama autizma najmanje u stanju izbaciti ove teške metale.”

Istraživači misle da otkrića mogu imati stvarne posljedice kako za sprečavanje tako i za liječenje autizma: “Pretpostavljamo da smanjenje ranog izlaganja toksičnim metalima može pomoći ublažiti simptome autizma, a tretman za uklanjanje toksičnih metala može smanjiti simptome autizma. Ove hipoteze zahtjevaju daljnje istrage, u prilog sve većem broju istraživanja koje ih podržavaju.”

Adams je prethodno proveo istraživanje o učinkovitosti lijeka DMSA, dizajniranom za uklanjanje toksičnih metala iz tijela. Studija je zaključila da DMSA doista uklanja uspješno neke metale, a također smanjuje i neke simptome autizma. Autistična djeca s najvišim razinama teških metala u mokraći imala su najviše koristi od liječenja.

Činjenica da autistična djeca imaju veće razine teških metala u krvi nije nepoznata ni roditeljima ni medicinskoj znanosti, međutim, ovo istraživanje potvrđuje povezanost između težine autističnog poremećaja i količine otrovnih metala u krvi. Također, iako je autizam povezan s mnogim genetičkim mutacijama, istraživanje jako dobro potvrđuje i povezanost s cjepivima kao jednim od okidača ovog poremećaja budući da je dobro poznato da cjepiva sadrže živu. Međutim, cjepiva nisu jedini uzročnik, poznato je i da utjecaj zagađenja iz okoliša može potaknuti razvoj ovog poremećaja.

Ono što je bitno u ovom saznanju jest da čak ni osobe bez autizma s velikom količinom teških metala ne mogu biti zdrave, onda možemo zamisliti kakve probleme stvaraju nakupine ovih otrova u organizmu s autizmom, koji nije u mogućnosti izbaciti metale iz tijela. Pravo je pitanje za znanstvenike – zašto ih tijelo ne može samo eliminirati? Zbog zaista alarmantnog povećanja broja autističnih osoba u svijetu, potrebno je hitno usmjeriti istraživanja ka otkrivanju sklopa faktora koji utječu na pojavu autističnog poremećaja koji je u našoj nedavnoj prošlosti bio gotovo rijetkost.