U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Drevna mutacija objašnjava izostanak umnjaka

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Postojalo je vrijeme kada se u našim ustima udobno moglo smjestiti svih 32 zuba, uključujući i treće kutnjake. No, potrebno se vratiti oko 10 milijuna godina unatrag, sve do pretpovijesne inačice čovjeka.

Čeljusti ranog čovjeka su bile veće i izraženije jer su zubi tada igrali vitalnu ulogu u preživljavanju. Oni su bili pračovjekovo sredstvo za lov, komadanje i konzumaciju plijena. Naši su preci preživljavali jedući čvrstu hranu koju je trebalo mnogo žvakati, a sastojala se od lišća, korijenja i sirovog mesa. Pri takvom su načinu ishrane umnjaci igrali veliku ulogu podrške nakon što bi se ostali zubi izgubili ili istrošili.

Zatim se u razvoj pračovjeka umiješala evolucija i zubi više nisu bili toliko važni: hominidi su počeli hodati uspravno, a ruke su preuzele veću ulogu pri pribavljanju i obradi hrane. Kao posljedica toga, mozgovi su postali veći, a čeljust kraća.

„Poput većine sisavaca, ljudski su preci imali četiri seta kutnjaka (ukupno 12, po 6 na gornjoj i donjoj čeljusti) koje su koristili pri žvakanju hrane. No, za razliku od ostalih sisavaca, ljudi su doživjeli razdoblje evolucije u kojem se mozak povećao. To je stvorilo arhitektonski problem: u slučaju većeg mozga, čeljust je morala postati uža kako bi se još uvijek mogla spojiti s donjim dijelom lubanje,“ rekao je istraživač sa Sveučilišta Princeton, Alan Mann.

crowding

Geni koji upravljaju količinom zuba su se razvijali nezavisno od onih koji upravljaju razvojem mozga, pokazalo je Mannovo istraživanje. To je dovelo do neusklađenosti u kojoj čeljust više nije bila dovoljno velika kako bi, u većini slučajeva, umnjaci mogli izbiti.

Urasli treći kutnjaci (oni koji ne uspiju izbiti iz desni) se mogu inficirati i dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, a vrlo često izazivaju i jaku bol. Ova bi činjenica mogla objasniti izostanak evolucije umnjaka. „Bol bi mogla nekoga odagnati od reprodukcije što bi koristilo osobama koje prolaze mutaciju jer osjećaju manje boli,“ izjavio je Mann.

Mnogima od nas bi se moglo učiniti da naši umnjaci nisu dobili poruku o tome da nema dovoljno mjesta u čeljusti, ali nekim osobama oni nikada ne izbiju ( oko 35% populacije ). Hoćemo li ih uskoro svi izgubiti? Prema nekim stručnjacima – hoćemo, iako u toj jednadžbi postoje još poneke nepoznanice jer znanstvenici nisu sigurni koju točno ulogu igra DNK pri stvaranju zuba na mjestu trećeg kutnjaka.

Treći se kutnjaci u potpunosti razvijaju tek nakon rođenja i jedini su zubi koji to čine. Kako bi se oni formirali, tkivo koje započinje proces izgradnje zuba se mora seliti natrag u unutrašnjost usta kako bi moglo stupiti u interakciju s tkivom stražnjeg dijela čeljusti. Ukoliko ne dođe do tog pomicanja, zub neće ondje rasti. Postoje mnogi razlozi zbog kojih bi se to moglo dogoditi (kao što su bolest ili ozljeda), a neki znanstvenici pomoću bioinženjeringa sada pokušavaju u potpunosti spriječiti pojavu umnjaka pa bismo u ovom slučaju možda mogli preduhitriti evoluciju.