SVIJET POD LUPOM

Meso u SAD-u kontaminirano teškim metalima i lijekovima

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Većina ljudi je do sada već postala svjesna da meso može biti kontaminirano bakterijama, koje se na sreću mogu uništiti termičkom obradom, no nisu svjesni da je većina mesa koja se nalazi na američkom tržištu kontaminirana teškim metalima, ostacima lijekova te pesticidima, a ovi se otrovi ne mogu uništiti i ostaju prisutni u prehrani.

Natural Society piše da je 2008., Meksiko odbio pošiljku govedine iz SAD-a, jer je ta pošiljka premašila regulatorni gornji limit za dopuštenu količinu bakra u mesu. Nakon što je meso odbijeno od strane Meksika uslijed zabrinutosti zbog mogućih ozbiljnih zdravstvenih problema uzokovanih teškim metalima, ono je vraćeno SAD-u gdje se pustilo u prodaju i konzumaciju. Uzrok kontaminacije je vezan uz to kako se tretiraju bolesne krave i uz to kako se brzo takvo meso isporučuje potrošačima. Naime, bolesne krave se liječe, ali ukoliko postane vidljivo da se ne mogu izliječiti, one se brže bolje šalju u klaonicu, kako bi bile ubijene prije nego li uginu.

Mi nismo svjesni ili ne želimo biti svjesni koliko je hrana koja nam se servira kontaminirana lijekovima, pesticidima ili je još i genetski modificira. Mnogi toga postanu svjesni kada je već prekasno, odnosno, kada naše tijelo postane bolesno.

Mi nismo svjesni ili ne želimo biti svjesni koliko je hrana koja nam se servira kontaminirana lijekovima, pesticidima ili je još i genetski modificirana. Mnogi toga postanu svjesni kada je već prekasno, odnosno, kada naše tijelo postane bolesno.

U izvješću iz 2010. objavljenom od strane američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) koje je i odgovorno za nadzor sigurnosti mesa od toksičnih ostataka navedeno je da se bolesna stoka tretira ogromnim količinama antibiotika, ne računajući i one koji se nalaze u stočnoj hrani, te se takva distribuira za ljudsku ishranu. Stranica dr. Mercole izvještava da USDA dovodi u pitanje sposobnost inspekcijske nacionalne službe za sigurnost hrane (FSIS) da adekvatno prati sigurnost američkog mesa od potencijalno toksičnih ostataka.

Proizvođače, koji šalju bolesne životinje na klanje koje mogu imati puno toksina, poput veterinarskih lijekova koji su prijetnja ljudskom zdravlju, brine samo povrat ulaganja a ne i ljudska zdravstvena sigurnost, a čini se da to ne brine baš ni mnoge regulatorne agencije na američkom tlu. Tako USDA izvješćuje:

“Na temelju našeg pregleda, ustanovili smo da nacionalni programi ne ostvaruju svoju misiju praćenja zalihe hrane od štetnih ostataka. Zajedno, FSIS, FDA i EPA nisu uspostavili pragove za mnoge opasne tvari (npr., bakra ili dioksina), što je rezultiralo time da se meso s tim tvarima distribuira u trgovine. Osim toga, FSIS ne pokušava povući takvo meso, čak i kad testovi potvrđuju pretjeranu prisutnost veterinarskih lijekova.”

Konkretno, FSIS testira meso na prisutnost samo jednog pesticida, a za sve ostale toksine ukoliko nije postavljen sigurnosni prag, distribucija mesa ne može biti zabranjena bez obzira na prisutnost istih.

Postoji također i problem takozvanog “otpadnog mlijeka”, koje daju krave tretirane lijekovima, a koje je zabranjeno za ljudsku prehranu, jer se ono koristi kao hrana za tovljenu telad. Na taj način, lijekovi i toksini ponovno nalaze put do potrošača. Konzumiraju li mlijeko i mlječne prerađevine, ljudima također prijeti i opasnost od Monsantovog genetski modificiranog hormona rasta poznatog kao rBGH, koji je zabranjen u 27 zemalja svijeta. Ovaj sintetički hormona je rezultat molekularnog kloniranja, a povezan je s rakom dojke i probavnog sustava. Procjenjuje se da se u oko 1/3 krava u SAD-u ubrizgava ovaj sintetički hormon.

Ovaj problem sigurno nije prisutan samo na američkom tržištu, procesom industrijalizacije i globalizacije sasvim sigurno smo svi izloženi hrani koja je prepuna toksina. Mnogi će protivnici ljudske ishrane mesom životinja likovati zbog ovih činjenica, misleći da su biljnom ishranom potpuno zaštićeni, no na žalost, ni biljke nisu sigurne niti zdrave za ishranu. Mnoge od njih su genetski manipulirane i zatrovane pesticidima i umjetnim gnojivima. Kako će mnogi pitati što se još uopće može zdravo pojesti, možemo reći da će to ovisiti samo o nama samima, koliko ćemo pristajati na otrovnu hranu koja nam se servira te koliko ćemo okretati glavu od nepobitnih činjenica.

Organski uzgojena hrana, bilo biljnog ili životinjskog porijekla se još uvijek može naći, a na nama samima je da nađemo načina kako da do nje dođemo – bilo vlastitom proizvodnjom ili kupovinom od malih uzgajivača koji organski proizvode hranu. Time ćemo umanjiti prihode velikih industrija, a istovremeno treba vršiti pritisak na naše vlade čija je dužnost osigurati zdrav život svakog pojedinca. Iako to njima možda i nije u interesu, nama bi trebalo biti.