SVEMIR KROZ TELESKOP

Mogući dokazi o postojanju života na Marsu mogli bi stići s njegovog mjeseca

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Misija na Marsov mjesec bi mogla rezultirati vanzemaljskim životom, tvrde stručnjaci sa Sveučilišta Purdue, no scenarij koji se očekuje ne uključuje invaziju prikazanu u filmovima „Ljudi u crnom 3“ ili „Prometej“.

„Govorimo o malim zelenim mikrobima, ne malim zelenim ljudima,“ rekao je Jay Melosh, ugledni profesor zemaljske, atmosferske i planetarne znanosti i fizike te zrakoplovnog inženjerstva na Purdueu. „Uzorak s mjeseca Fobosa, kojeg je lakše dosegnuti nego sam crveni planet, će zasigurno sadržavati materijal s Marsa poprskanog udarcima velikih asteroida. Ukoliko život na Marsu postoji, ili je postojao u posljednjih 10 milijuna godina, misija na Fobos bi mogla pružiti prve dokaze o životu van Zemlje.“

Malosh je vodio tim odabran od strane NASA-inog Ureda za zaštitu planete kako bi procijenili sadrži li uzorak s Fobosa dovoljno materijala kako bi se u njemu nalazili održivi organizmi. O misiji na Fobos se raspravljalo na radionici NASA-inih koncepata i pristupa istraživanju Marsa i u izvješću piše da su „Marsovi mjeseci važne destinacije koje bi mogle priskrbiti veliku vrijednost ljudskom istraživanju površine uz niži rizik i cijenu“.

phobos

Melosh je u ovoj studiji radio u suradnji s Kathleen Howell, profesoricom s Hsu Lo aeronautičkog i astronautičkog inženjeringa i postdiplomcima Loicom Chappazom i Marom Vaquerom. Istraživači su kombinirali svoju stručnost kako bi odredili koliko je materijala rasijano određenim udarcima asteroida i gdje bi pojedine čestice mogle pasti na Fobos, bliži od dva Marsova mjeseca.

Tim je zaključio da bi 200-gramski uzorak dobiven s površine Fobosa mogao u prosjeku sadržavati 1/10 miligrama materijala Marsove površine izbačenog tijekom posljednjih 10 milijuna godina, te 50 milijardi pojedinih čestica s Marsa. Isti bi uzorak mogao sadržavati i do 50 miligrama materijala s Marsove površine tijekom posljednjih 3,5 milijardi godina.

„Vremenski su okviri važni jer se smatra da bi nakon 10 milijuna godina izlaganja visokim razinama zračenja na Fobosu svaki biološki aktivan materijal bio uništen,“ rekao je Howell. „Naravno, stariji materijali s Marsa bi još uvijek bili bogati informacijama, no postojala bi manja zabrinutost oko dovođenja održivih organizama na Zemlju i neophodnih mjera karantene.“

image2-492-20110120-8974-HighresImage-02-PhobosFlyby_50pct_lg

Fobos

Kada asteroid udari u površinu planeta, on izbacuje sprej površinskog materijala u obliku stošca, slično kapljicama koje se stvore prilikom skakanja u vodu. Ovi masivni udarci površinski materijal pretvaraju u prah i velikom brzinom raspršuju fragmente. Tim je izračunao da bi se veći dio tih fragmenata sastojao od čestica promjera jednog milimetra, odnosno 100 puta manjim od zrna pijeska, no veličine slične zemaljskim bakterijama.

Tim je slijedio moguća kretanja sitnih čestica pritom istražujući moguću brzinu, kutove izbijanja i orbitalne sile. „Vjerojatnost pada čestica na Fobos prvenstveno ovisi o jačini udarca,“ rekao je Chappaz. „Procjenjuje se da je tijekom posljednjih 10 milijuna godina došlo barem do četiri velika udarca koji su bili dovoljno snažni da lansiraju materijal u svemir. Mi smo se usredotočili na nekoliko velikih kratera kao mogućih izvorišnih točaka,“ nastavio je. „Pokazalo se da bi Fobos, bez obzira gdje se u tom trenutku nalazio, uhvatio materijal izbačen tako velikim događajem.“

tumblr_m6czwzlv4L1qibnz5o1_500

Slika prikazuje orbite Marsovih mjeseca Fobos i Deimos i putanju širenja potencijalnih čestica

Znanstvenici su, nakon podnošenja izvješća, otkrili veliki krater na Marsu, promjera oko 60 kilometara . Procjenjuje se da krater, nazvan Mojave, nije stariji od 5 milijuna godina i njegovo postojanje ukazuje da će se na Phobosu nalaziti čak i više materijala koji bi mogao sadržavati održive organizme.

„Nije nemoguće da bi uzorak mogao sadržavati uspavan organizam koji bi mogao oživjeti ukoliko se izloži povoljnijim uvjetima na Zemlji,“ izjavio je Melosh. „Sudjelovao sam u studiji koja je pokazala da živi mikrobi mogu preživjeti izbačaj, dok su druge studije pokazale da neki mikroskopski organizmi mogu podnijeti veliku količinu kozmičkog zračenja.“

Procjenjuje se da svake godine na Zemlju sleti oko jedna tona materijala s Marsa. Curiosity je prve dokaze o organskom životu na Marsu pružio u prosincu 2012.g kada su uzorci s tog planeta otkrili tvari koje sadrže vodu, sumpor i klor.

I dok je život o kojem se ovdje govori mikroskopske veličine, on za nas donosi nekoliko implikacija. Ukoliko se u potpunosti dokaže postojanje života na Marsu (ili da je u nekom trenutku postojao) to bi značilo da stvaranje života nije nešto što se događa pukom srećom ili božanskim utjecajem nego vrlo vjerojatna pojava koja se dešava u pravim uvjetima. Ukoliko je, uz to, sve što život, kako bi se razvijao i napredovao, zahtjeva vodenu otopinu poput tekuće vode  (što je trenutna teorija), onda bi univerzum doslovce vrvio životom. Ako bi neki vodeni oceani na Jupiterovim mjesecima (Europi i Calistu) mogli biti puni života, život bi također mogao postojati i na površini Marsa gdje su još uvijek prisutne tekuća voda i toplinske energije.