TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Ovisnost o “hrani smeću”

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World
Kad je u pitanju procesuirana hrana, prekomjerne količine šećera i hidrogenizirane masti su pravilo, a ne izuzetak. Više nije tajna da postoji nit koja povezuje povećanu potrošnju takvih namirnica, zajedno s nemilosrdnim reklamnim kampanjama i razmjere epidemije dijabetesa i pretilosti u svim dobnim skupinama na globalnoj razini. U stvari, ako se sadašnji trendovi nastave, procjenjuje se da će do 2030. više od 86% Amerikanaca biti ili prekomjerne težine ili pretilo. Za neke ljude ova slika izgleda već dovoljno strašno, ali istina je da površina problema jedva zagrebana.

Neurobiološka istraživanja pokazala su da hrana smeće može uzrokovati ozbiljne ovisnosti poput onih kakve izazivaju opojne droge. Dr. Nicole Avena i njezini kolege s Odjela za psihijatriju Sveučilišta u Floridi, izvijestili su da konzumacija šećera ne samo da mijenja funkciju mozga i ponašanja, nego također izaziva istu vrstu simptoma odvikavanja poput onih koji se pojavljuju kod odvikavanja od opijata. Drugim riječima, šećer utječe na opioidne receptore u mozgu koji su prepoznati od strane prirodnih (endogenih ili ne) opioidnih supstanci. Više o utjecaju šećera na mozak pročitajte u tekstu “Najnesretniji od svih užitaka – to je Vaš mozak na šećeru“. S druge strane, čini se da hrana bogata masnoćama  utječe na mozak na drugačiji način, iako i ona uzrokuje simptome odvikavanja. Mnoga istraživanja ukazuju da postoji jedinstven odnos između emocionalne ravnoteže i masnih kiselina.

Primjerice, istraživanja objavljena 2011. u časopisu Journal of Clinical Investigation ispitivala su učinke potrošnje masti kod zdravih ljudi dok su istovremeno doživljavali eksperimentalno izazvane tužne osjećaje. Za nekoliko su minuta tužni osjećaji znatno ublaženi i ispitanici su došli do poboljšanja raspoloženja, a MR slike mozga potvrdilie su očekivani odgovor. Ovo je istraživanje važno jer pokazuje da se masnoće zapravo ni ne moraju biti pravilno probaviti kako bi mijenjale moždane funkcije. Sama prisutnost masnoća u crijevima aktivira oslobađanje gastrointestinalnih hormona, koji reguliraju neurološke i emocionalne reakcije u samo nekoliko minuta.

Studije dokazuju da je junk food (hrana smeće), bogata masnoćama i šećerom, puno više od prekomjernih kalorija. Ona uistinu stvara ovisnost na biokemijskoj i neurološkoj razini.

Istraživanja dokazuju da je junk food (hrana smeće), bogata masnoćama i šećerom, puno više od prekomjernih kalorija. Ona uistinu stvara ovisnost na biokemijskoj i neurološkoj razini.

Beverly Muhlhausler, dr.sc., šefica Odjela za zdravlje metabolizma u FOODplus istraživačkom centru u Australiji i kooautorica istraživanja koje sugerira da prehrana hranom smećem tijekom trudnoće može promijeniti ne samo kemiju mozga trudnice, već i razvoj mozga djeteta, između ostalog izjavljuje:

“Hrana smeće ima isti učinak na mozak kao i ovisnost o drogama i alkoholu. Kada jedete nezdravu hranu, ona “pali” dio mozga poznat kao mezolimbični centar nagrađivanja. To uzrokuje da se opioidi proizvedu i otpuste, a oni pokreću niz reakcija koje dovode do proizvodnje dopamina, a to pak stvara osjećaj ugode koji je ekvivalentan osjećaju pod opijatima – iako je u blažem obliku. Konzumiranje prekomjerne količine hrane smeća duže vrijeme mijenja vaš mozak na isti način kao što to čini ovisnost o drogama i alkoholu. Kao rezultat toga, morate konzumirati sve veće količine hrane smeća kako bi dobili isti osjećaj “opijenosti” i osjećate simptome odvikavanja kada ga ne možete dobiti.”

Bilo bi naivno vjerovati da je bogatstvo tih specifičnih spojeva puka slučajnost. Obim je tajnovitih i sponzoriranih istraživanja koje provode prehrambeni divovi za pronalaženje prave kombinacije najjeftinijih i najzaraznijih sastojaka za svoje proizvode strašan. Ono što neuroznanost tek sada počinje shvaćati i razjašnjavati, prehrambene su tvrtke cijelo vrijeme znale. I one su se obogatile na prodaji procesirane hrane posebno dizajnirane za zaobilaženje kontrole apetita i neuroloških sigurnosnih ventila. Zbog složenosti i povezanosti bioloških funkcija u ljudskom tijelu, ukupni utjecaj procesirane hrane na ljudsku fiziologiju, zdravlje, životni vijek i kvalitetu života u ovoj je generaciji još uvijek teško procijeniti.

Puni se razmjer ovog sporog, ali učinkovitog genocida ne može u potpunosti shvatiti ako se također ne uvaži i utjecaj na buduće generacije. Najnovije istraživanje pokazuje da prehrana tijekom trudnoće ima značajan utjecaj na prehrambeni izbor potomstva. Potvrđeno je u istraživanjima na životinjama da će, kada se skotne životinje hrane hranom s visokim udjelom masnoća i šećera, i potomstvo imati takve prehrambene sklonosti. Međutim, to nije samo osobina u ponašanju koja je prešla na sljedeću generaciju oponašajući ponašanje odraslih. Naprotiv, kao rezultat majčine prehrane, DNK i subsekventno izražavanje gena koji kodiraju opioidne i dopaminske receptore u mozgu potomka promijenjeni su su na način koji potiče ovisnost.

Današnje generacije djece su unaprijed programirane da budu ovisne o hrani-smeću.

Današnje su generacije djece unaprijed programirane da budu ovisne o hrani smeću.

To ne čudi, budući da je dobro dokumentirano da opetovano korištenje određenih lijekova uzrokuje enzimske DNK modifikacije (epigenetske promjene) koje ometaju neuronske genske programe i podržavaju ovisničko ponašanje. Ova znanstvena činjenica objašnjava zašto su djeca pretilih majki teža i s povećanim masnim tkivom uz povišeni inzulin i glukozu u krvi u usporedbi s kontrolnim skupinama. Eksperimenti pokazuju da genetski poremećaj uzrokovan majčinom potrošnjom hrane smeća tijekom trudnoće ima dugoročne posljedice na djetetovo ponašanje i neurološke reakcije.

Nažalost, može se zaključiti da je nova generacija genetski programirana da bude ovisna o hrani smeću, čak i prije nego se rodila. To jamči dugoročnu dobit za prehrambene korporacije kao i kronične bolesti za ljude. Stvaranjem i prodavanjem hrane koja izaziva ovisnost, a koja je loše kvalitete i koja uzrokuje bolesti, prehrambene su kompanije postigle nezamislivo: stvorile su ovisničke obožavatelje, čiji je kognitivni, biokemijski, pa čak i genetski potencijal oslobađanja od ovisnosti otet prije rođenja.